Autokampovi će raditi cijelu godinu?

Slika korisnika admin
kamp
Kamp turizam sve je popularniji, a kampovi sve uređeniji

Turizam i turistička privreda po svom su sudjelovanju u ukupnoj gospodarskoj strukturi privrede u Hrvatskoj, još uvijek jedna od najvažnijih stavki, jedna od posredno gledajući izvoznih komponenti našega gospodarstva koje baš s tom sastavnicom najteže izlazi na kraj. Bez obzira na priče koje su katkad iz raznih razloga pretjerane, o nadolazećoj ili već nadošloj krizi, sigurno je da će se takvo stanje nastaviti u budućnosti. Procjene o opadanju turističkog prometa za iduću sezonu, još su uglavnom čisto teorijske naravi koje tek praksa može potvrditi ili opovrgnuti, a čak i one uglavnom ne govore o padu, nego o usporenom rastu prometa. On neće rasti do očekivanih pet, nego se zadržati na oko 2,6 posto.

U općoj strukturi hrvatskoga turizma, autokampovi, uz nautički turizam, predstavljaju svakako jedan od naših najvažnijih aduta. Istočna obala Jadrana već je tradicionalno, kako zbog svoje slikovitosti, tako i prilične očuvanosti, bila i ostala pravom mekom za ljubitelje odmora u šatorima i kamp kućicama. Važno je također napomenuti da ta skupina turističke klijentele, suprotno mišljenju koje izvan stručnih krugova turističkih radnika nije rijetkost, predstavlja zapravo po svojoj socijalnoj i financijskoj strukturi skupinu gostiju s najboljom platežnom moći, uz bok nautičarima.

Autohtono sve važnije

Stoga je svakako zanimljivo upoznati se s mišljenjima iznesenim na Međunarodnom stručnom skupu o kamping turizmu, koji je u sklopu Hrvatskih dana turizma organizirao Hrvatski autoklub. Skup je okupio predstavnike automobilističkih i kamperskih klubova iz skoro svih europskih zemalja, posebice iz onih koje s najvećim brojem sudjeluju u hrvatskom turističkom prometu kao što su Italija, Austrija, Njemačka, Slovenija, Nizozemska, Mađarska i druge. U uvodnom dijelu skupa predstavljeno je i posebno zanimljivo istraživanje Instituta za turizam koje je pod vodstvom dr. Siniše Horaka provedeno na reprezentativnom uzorku od pet tisuća inozemnih gostiju. Rezultati istraživanja pokazali su da autentičnost, originalnost i autohotnost ponude ne samo da sve više predstavlja važnu stavku turističke ponude, nego je i opće prevladavajuće mišljenje naših gostiju kako će upravo ta komponenta biti sve važnija i važnija u budućnosti. Gosti također uglavnom prepoznaju hrvatske mogućnosti u tome, ali isto tako misle da bi naša zemlja morala raditi odlučnije i smjelije iskorake.

Pedeset pet eura dnevno

Kod gostiju je, osim toga, zamjetna sve veća važnost uloge medija kao osnovnih putova informacije u procesu donošenja odluke o odabiru turističke destinacije. Također je posebno istaknuta važnost kvalitetno uređenih i redovito održavanih web stranica nekog turističkog odredišta. Prosječna dnevna potrošnja gostiju u Hrvatskoj ustanovljena je na iznosu od pedeset pet eura po osobi.

Domaćini iz Hrvatskog autokluba predstavili su sudionicima svoje redovite akcije testiranja cesta i cestovnih objekata, kao i ocjenjivanja autokampova koje HAK provodi od 2003. godine. U ovogodišnjoj akciji u tri osnovne kategorije na visokim mjestima našlo se i nekoliko kampova sa šireg zadarskoga područja. U konkurenciji mladih kampova, kapaciteta do 200 osoba, treće mjesto zauzeo je kamp "Peroš" iz Zatona iza "Diane" iz Banjla i prvoplasiranog "Adriatica" iz Orebića. U skupini velikih kampova, kapaciteta preko tisuću gostiju iza prvoplasiranog umaškog "Parka", slijede "Straško" u Novalji i TN Zaton, redoviti dobitnici niza domaćih i međunarodnih priznanja za ovu vrstu turizma. U konkurenciji su bila 104 kampa s cijele obale. Posebno zanimljivo je da je ovo istraživanje provedeno po vlastitoj, hrvatskoj metodi koju je za potrebe domaćeg turizma razvio Znanstveni institut "Ivo Pilar" iz Zagreba.

Također je bilo zanimljivo poslušati izlaganja stranih sudionika i tako iz prve ruke saznati što o stanju u našem kamping turizmu misle onio koji se njime najviše i služe i kojima je namijenjen. I ovdje se mogla uočiti sve veća važnost koja se u Europi pridaje načinima organizacije održivoga turizma, odnosno turizma koji će se prilagođavati okolišu, a ne na njega negativno utjecati, o čemu je posebno govorio Paolo Diamante iz talijanskog ACI-a.

Što kažu Nijemci?

Iz Nizozemske, kao jedne od zemalja čiji su državljani među najpoznatijim poklonicima odmora u autokampovima na skupu je sudjelovao Michael van der Does iz autokluba ANWB, koji je priznao da gosti iz te zemlje još uvijek ne vide Hrvatsku kao svoje glavno ljetno odredište.

- Za nas Hrvatska još uvijek nije top odredište, čemu je prije svega razlog velika udaljenost naših zemalja. Bit će potrebno više maštovitosti u načinima predstavljanja vaše ponude te više novih i inventivnih načina promidžbe, kazao je Michael van der Does.

Njemačke turiste koji već tradicionalnao čine jednu od glavnih okosnica hrvatskoga turizma, pa tako i onoga u autokampovima, predstavljao je Erwin Pfeiffer iz ADAC-a. Prema njegovim riječima, Hrvatska je na šestom mjestu upita o planiranju cestovih ruta sa 112 tisuća od ukupno 2,8 milijuna. Ovaj podatak, međutim, ne mora biti rezultat manjeg interesa, nego dobre upoznatosti Nijemaca s načinima putovanja u Hrvatsku u kojoj se već i sami dobro snalaze. Ako se zna da su njemački turisti lani na odmore i putovanja potrošili čak 61 milijardu eura, vidi se koliko je važno da Hrvatska ostane trajno nazočna na tome tržištu, ali i poslušati što nam Nijemci najviše zamjeraju. Kamperi su pritom najviše prigovora iznijeli na opće estetko uređenje, a posebice na stanje sanitarnih čvorova. Nijemce također smeta rascjepkano naplaćivanje različitih usluga. Željeli bi više kompletnih paket cijena u koje je uključeno više usluga, a ne da tijekom odmora u kampu moraju stalno nositi novčanik radi plaćanja ležaljke ili, pak, sportskih sadržaja.

Priča o kamping turizmu neodvojiva je od osvrta na prometnu povezanost, prije svega cestovnu, o čemu je posebno govorio prof. dr. Ivan Dadić, dekan Fakulteta prometnih znanosti. On je istaknuo probleme gužve na autocestama, posebice na odvojcima koji od njih vode prema odredištima uz more, čemu je uzrok sustav naplate cestarina i udaljenost cestovnih pravaca od primorskih gradova i općina. Nekoliko naglasaka iz izlaganja prof. dr. Dadića svakako je zanimljivo i turističkim i prometnim djelatnicima sa zadarskoga područja. Pritom valja istaknuti nedovoljno sudjelovanje sustava javnoga prijevoza u distribuciji turista, što naravno dodatno potencira prometne gužve i čepove na prilazima gradu kojih smo svakoga ljeta svjedoci.

Turisti u javnom prijevozu

Uvođenje turističkih vlakića koji obavljaju značajnu ulogu u gradskom prometu Zadra, na relaciji Branimirova obala - Borik, kao i turistički vlak između Zatona i Nina te trajektnog pristaništa i Preka, dobri su pokazatelji ali, reklo bi se, još uvijek nedovoljni zahvati u reformi javnoga prijevoza u kontekstu turističke sezone. Ako znamo da je u zemljama iz kojih nam gosti dolaze javni prijevoz svakodnevna i uobičajena stvar, moramo se zapitati jesmo li im na pravi i pristupačan način približili mogućnosti uporabe tih sredstava. Koliko su tome prilagođeni sustavi ne samo gradskog nego i prigradskog prijevoza? Uzmimo samo za primjer da turistički sve važnije podvelebitsko područje ljeti vikendom uopće nije povezano lokalnim autobusima nego su putnici upućeni na često beskrajno čekanje međugradskih autobusnih linija, koji nisu u stanju uvijek niti primiti toliki broj putnika, a i cijene prijevoza su značajno više.

Prof. Dadić je spomenuo i nedovoljno korištenje gradskog javnog prijevoza morem, uzimajući Rijeku, Šibenik i Dubrovnik kao primjere gdje bi se na tom polju moralo više učiniti. Zadar sa svojom višestoljetnom tradicijom javnog prijevoza barkom nije spomenut u tom svjetlu, no to ne znači da se i kod nas ne bi moglo u tom smislu učiniti i više, baš zahvaljujući iskustvu barkarijola. Điga i Poluotok sigurno nisu jedina mjesta koja se mogu povezivati morskim putom, a prijevoz morem ne služi samo rasterećivanju cesta, nego je u turističkom smislu i dodatno atraktivan za goste. Otvorenim ostaje također i pitanje međusobne prometne povezanosti otoka, jer pojava da se u zadarskom arhipelagu s jednog na drugi, često i susjedni otok mora putovati preko Zadra nije, nažalost, nikakva rijetkost. O turističkoj liniji koja bi ljeti povezivala otok Pag s, primjerice, Silbom, Istom i Dugim otokom, također se još ne razmišlja.

Sveukupno, u naglascima onoga što traže gosti kampova, očito je da Zadar i njegova šira okolica mogu ponuditi dosta i nastaviti jačati ovaj dio turističke privrede. Autohtonost povezana s održivošću i redovito visoko ocjenjivani autokampovi dobar su zalog za buduća vremena. Pitanja poput prometne povezanosti morat će, međutim, doživjeti ozbiljniji preobražaj. Također i želja koju su jasno izrazili svi predstavnici stranih zemalja na skupu u Opatiji, a to je da bi njihovi gosti željeli da kampovi rade tijekom cijele godine. Uostalom, o prekratkom trajanju turističke sezone u Hrvatskoj, a posebice Dalmaciji, kao regiji s uvjetima za dugu ili čak i cjelogodišnju sezonu, govori se već neko vrijeme, a postignuti su i određeni pomaci. Izgleda ipak, da gosti očekuju da ti pomaci idu brže i konkretnije.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno