Kameni spomenik u Nadinu – simbol ponosa i sjećanja

Spomenik simbolizira kamen koji stoji uspravno iako je ranjen što prikazuje rupa u njemu od neprijateljske granate. Krunica je simbol svih krunica koje su nosili hrvatski bojovnici i civili tijekom Domovinskog rata, objasnio je zadarski akademski kipar Dragan Kwiatkowski
Jučerašnji dan ostat će upisan u trajno sjećanje Nadina. Pod pokroviteljstvom Grada Benkovca, a u organizaciji MO Nadin saborski zastupnik Branko Kutija, zadarski dožupan Josip Miletić, benkovački gradonačelnik Mirko Erstić predsjednik MO Denis Ožaković i rodbina žrtava Domovinskog rata svečano su otkrili velebni kameni spomenik poginulim braniteljima i civilima te nestalim civilima ovog ravnokotarskog sela.
Imena u kamenu
Spomenik koji je sa 100.000 kuna financirao Grad Benkovac i Nadinjani izrađen je prema idejnom projektu zadarskog akademskog kipara Dragana Kwiatkowskog. Kameni spomenik visok četiri metra i težak 12 tona izgradila je zadarska tvrtka “Krševan” prof. Mile Mesića, dok je okoliš uredila nadinska tvrtka “Tin” u vlasništvu Tomislava Odžakovića.
U Oltar domovine u Nadinu su svoje živote utkala četiri branitelja i 12 civila dok se tri civila još uvijek vode nestalim. Na kamenom spomeniku, toliko jednostavnom s puno simbolike i jednom od najljepših na području Zadarske županije, pored povijesnog hrvatskog grba i krunice utkana su i imena poginulih i nestalih Nadinjana te natpis: “Na spomen svojim sumještanima koji su dali živote za domovinu Hrvatsku u Domovinskom ratu i od pamtivijeka, Mjesni odbor Nadin i Grad Benkovac.”
– Spomenik simbolizira kamen koji stoji uspravno iako je ranjen što prikazuje rupa u njemu od neprijateljske granate. Krunica je simbol svih krunica koje su nosili hrvatski bojovnici i civili tijekom Domovinskog rata, objasnio je Dragan Kwiatkowski.
Svetu misu zadušnicu u mjesnoj crkvi Sv. Ante predvodio je benkovački župnik don Čedomil Šupraha u zajedništvu sa škabrnjsko-nadinskim župnikom don Borisom Pedićem koji je predvodio i obred blagoslova spomenika.
Ljubav i patriotizam
Svijeću su zapalila i vijence položila izaslanstva Zadarske županije, Grada Benkovca, MO Nadin i udruga proisteklih iz Domovinskog rata, dok su se žrtvama poklonili i svijeću zapalili predstavnici policije i vojske te rodbina poginulih Nadinjana i nepregledno mnoštvo nazočnih koji su došli svjedočiti trenutku otkrivanja spomenika. Dostojanstveno, mirno i nadasve tužno.
– Nikad nećemo zaboraviti ljubav i patriotizam onih koji su dali svoje živote za domovinu. Sjećanje na one koji su svoje živote utkali u slobodu ove države naša je obveza. Spomenik je tu da bi svaki dan podsjećao kako su branitelji i civili svojoj domovini dali najvrjednije što su imali, svoje živote, rekao je Mirko Erstić dodajući kako su pored Nadina spomen-obilježja podignuta u Šopotu, Bruškoj i Medviđi, dok će se uskoro podignuti i u Smilčiću.
– S benkovačkog područja sa svojih stoljetnih ognjišta raseljeno je preko 10.000 Hrvata. Srušeno je i uništeno 35 crkvenih objekata, 235 civila je ubijeno, 10 ih se vodi nestalima, stotine Hrvata prošlo je torture kninskog kazamata, a da za sve ovo nabrojeno dosad, vjerovali ili ne, nitko nije odgovarao, naglasio je Erstić.
Nakon svečanosti otvaranja spomenika upriličen je prigodni domjenak koji su uveličali članovi KUD-a “Nadin” u narodnim nošnjama ovog ponosnog kraja.

 NADINSKE ŽRTVE

Vojne žrtve: Omer Slavko Brzoja, Milivoj Glavić, Novica Atelj, Tomislav Šembera.
Civilne žrtve: Danka Brzoja, Stoja Brkić, Maša Čirjak, Ika Čirjak, Ive Glavić, Stana Glavić, Luca Glavić, Jakov Šestan, Marija Šestan, Ika Plastić, Roko Šimurina, Kata Šimurina.
Nestali: Petar Glavić, Marija Glavić, Ante Marić.

 VAPAJ ZA PRAVDOM

Prije 1991., jedva poznato malo ravnokotarsko naselje Nadin, 19. studenoga te iste godine bit će upisano zauvijek u povijesne knjige Hrvatske. Samo dan nakon Vukovara i Škabrnje bit će poprište najtužnijih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Srpske snage napale su Nadin i ubile su sedam nedužnih civila, Hrvata. Stradanje Škabrnje i susjednog Nadina, ubojstva tolikog broja civila i hrvatskih branitelja, orgija zločina koji se proveo pod patronatom JNA, probilo je granice male Hrvatske i izazvalo zgražanje u cijelom svijetu. No, do danas zločin u Nadinu, kao i Škabrnji, procesuiran je u Haagu kao dio procesa samo Slobodanu Miloševiću i kninskom inspektoru i samozvanom predsjedniku Mili Martiću. A stravičnih opisa srpskih zvjerstava, toga krvavog devetnaestog nije nedostajalo. Nadinske žrtve vape za pravdom, ali ona, unatoč sporosti, nikako ne dolazi. Egzekutora, kao da nije bilo među nekoliko stotina srpskih vojnika, te sporadični izljevi pravde, poput onih u suđenju Zorani Banić, nikako ne mogu pružiti zadovoljštinu žrtvama i njihovim preživjelim članovima obitelji. Danas Nadin broji oko 800 žitelja, a spominje se već u liburnsko-rimsko doba kao ilirsko naselje – grad Nadinium. Nadin je od pamtivijeka trpio velika razaranja. U 2. svjetskom ratu ga razoriše partizani, a u Domovinskom ratu srbočetnici.