Nigdje ne idem bez fotoaparata

Slika korisnika admin
marin_gospic
Fotografija je trenutak koji nikog ne čeka - Marin Gospić

- Sve je počelo još u osnovnoj školi, to su bili nekakvi izborni satovi u drugoj smjeni. I zbilja je bilo zabavno i to mi je nekako malo po malo postao hobi, no kako je u to vrijeme bilo skupo... filmovi, razvijanje, foto-oprema pa se taj hobi ugasio nakon što sam krenuo u srednju školu i tako je bilo sve do vojske 2000. godine, kad sam igrom slučaja dobio aparat u ruke za nešto slikati i tako mi se sve vratio. Godinu dana kasnije sam se zaposlio u Zadarskom listu kao grafičar i dio posla mi je bio sa obradom fotografije te sam nedugo zatim kupio svoj prvi digitalac i onda je lagano počela kretati priča s mojom fotografijom no u to vrijeme samo kao hobi čisto za moj gušt, kaže Marin Gospić, koji se u Arsenalu u okviru obilježavanja Dana grada Zadra predstavlja izložbom znakovitog naziva "e-Razglednice"

- Profesionalno bavljenje fotografijom krenulo je nedugo nakon startanja rada portala eZadar, te je tu moja priča, moj pogled kroz objektiv, dobio neko ozbiljnije značenje.

* Što je sve potrebno da bi netko bio uspješan fotograf. Može li to danas biti uistinu svatko?

- Puno je mjerila za biti uspješan fotograf, za mene osobno je bitno da sam ja zadovoljan sam svojim radovima, da mogu zaraditi plaću, i zbilja znači puno kad vidiš da ljudi cijene tvoj trud i rad. Osobno nemam nekih ambicija biti previše eksponiran poput nekih drugih, jednostavno se ne vidim u tim vodama. Želim fotografirati za gušt jer smatram da tako mogu dati maksimum, a ne da se opterećujem svime što radim pod nekakvim povećalom javnosti.

* Gdje nalaziš inspiraciju za svoje fotografije?

- Inspiracija više nađe mene, jednostavno budeš na pravom mjestu u pravo vrijeme. Moja filozofija je da nigdje ne idem bez fotoaparata i kad me netko pita zašto ga uvijek nosim, kažem da je fotografija trenutak koji nikog ne čeka. Za neke fotografije sam znao danima dolaziti u izvidnicu, odabrati doba dana kad mi odgovara svijetlo, boje, da ima manje ili više ljudi itd. Najvažnije je znati što želiš dobiti i imati vremena za eksperimentiranje. Fotografija je za mene igra i zbilja mi je gušt kad imam vremena za isprobavanje novih stvari u potrazi za zanimljivim kadrom.

* Kakva je razlika između umjetničke ili novinske fotografije i što ti je draže?

- Najviše uživam kad fotografiram bez nekakve obveze, dakle kad radim za svoj gušt, iako rad za medije ima svoje povlastice i svoje čari. Dosta mojih radova je nastalo upravo na poslu, na nekom terenu. Moja prva izložba fotografija su upravo bile radne fotografije koje su nastale u kazalištu, tako da se dobra inspiracija može naći na svakom mjestu.

* Može li se u današnje vrijeme preživjeti fotografiranjem?

- Od umjetnosti se teško može živjeti, no fotografija nudi širok raspon poslova, fotograf koji zna posao može uvijek naći dodatni izvor zarade. Svaki posao danas je težak pa tako i fotografija. Najveći problem je to što ljudi danas misle da fotoaparat čini fotografa i onda samim time omalovažavaju naš posao jer danas svatko ima neki digitalac i svi nešto fotografiraju.

* Kako si došao na ideju za izložbu?

- Zapravo ova izložba nije bila moja ideja, već su me nagovorili na to. Na ideju su došli neki moji kolege s posla koji su mislili da bi bilo zgodno napraviti izložbu u povodu Dana grada s gradskom tematikom i tako je sve krenulo.

* Kako si izabrao pojedine fotografije?

- Trebalo je izabrati 13 fotografija, što nije bilo lagano. U izboru ih je bilo 70-ak. Želio sam da bude manje fotografija ali velikih, nekako polazim od sebe da mi je draže vidjeti manji broj ali stvarno dobro prezentiranih, nego da me netko izbombardira s 50-100 fotografija, od kojih je većina prosječna. Na izložbi je 13 zadarskih motiva prikazanih na jedan možda malo drugačiji način, s dosta šarenih detalja ugodnih oku.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno