Juraj Aras kao medij Vladana Desnice

Slika korisnika admin
Fabio ŠIMIĆEV

Juraj Aras dođe vam nešto kao medij za prijenos misli i riječi Vladana Desnice. Godinama traje njegova fascinacija roman-esejom Proljeća Ivana Galeba, a u razgovoru s njim brzo ćete doznati koliko je čvrtsta veza glumca i pokojnog pisca, makar po rečenicama iz romana na koje se često referira.

Premijera predstave koju smo dočekali godinu dana od eksperimentalne izvedbe u crkvi sv. Dominika odigrana je u Kazalištu lutaka, s tim da su i publika i glumac bili na sceni. Prvi put u ovom kazalištu predstava je izvedena na ovakav način, a ukupno stotinu raspoloživih sjedala zadarska je publika zauzela do posljednjeg mjesta.

Prisna atmosfera

U prisnoj atmosferi nešto više od sat vremena bili smo izloženi mekim i toplim, lijenim i sporim Desničinim riječima kojima opisuje djetinjstvo, Arasovoj interpretaciji i poistovjećivanju sa piscem, odnosno glavnim likom koji leži u bolnici i kontemplira o ljudima, "posjetiteljima", i životu općenito.

U Desničinim riječima prepoznali smo divan život u Kuli Stojana Jankovića u kojoj je odrastao, a u odabranim djelovima romana i izoštreni talent pisca da sasvim trivijalne životne priče, poput one o pohanoj piletini, analizira do u detalje.

- Prisjećam se riječi koje mi je, još mladu, govorio "Mentor pomodrelih usana": dobro si učinio sinko, što si se odbio u svijet! Naš je kraj dobar samo da se čovjek u njemu rodi. Ali onda neka iznese svoje stope iz njega! Neka ponese u očima njegove zore, njegove sutone, njegova razjarena sunca i njegove zvjezdane noći, i neka između njega i sebe stavi sedam mora i sedam planina. I možda tek pod starost neka se vrati da u njemu umre, interpretirao je Aras ove rečenice iz romana, u nastavku zapjevavši "nemoj sine nikud ići, tu je rođen i tvoj ćaća...".

Prikladno za srednje škole

Kombinacija igranja djela i snimljenih odlomaka ostala je iz prve izvedbe, a Bojan Gagić je dodao zvučne sekvence koje su, uz igru svjetla i pozamašan komad dodanog materijala, činili ovu predstavu o kojoj su po njenom završetku svi imali nešto za reći.

Na izlasku iz dvorane sreli smo Petra Vrbančića, umirovljenog profesora i velikog stručnjaka violine koji je sviranju podučavao Juraja Arasa kao dječaka, a priča o violini dio je romana, Aras po njoj prebire i pozornici...

- Jako me se dojmila cijela predstava, tekst i interpretacija. Pratim Juricu i njegove predstave, ovo je bilo odlično, kazao nam je Vrbančić.

Zaključimo kako se predstavu isplatilo čekati i kako u konačnici djeluje tako za poziva na prvo ili, pak, ponovno čitanje Desnice. Kako je sam Aras prije koji dan u našem listu istaknuo, bilo bi dobro da se igra pred zadarskim srednjoškolcima kako bi što bolje upoznali djelo ovog velikog zadarskog pisca.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno