[ 40 GODINA JAZINA ] Skroče u Belgiji, Pino u Grčkoj, novi trener je Bruno Marcelić

Slika korisnika mkvanja
40 godina Jazina
Iz nekih ljepših vremena - Bruno Marcelić, Ćiro i Pino

Sezona 1984./85. donosi promjene, velike. Nakon 8 godina na klupi  Zadra, Pino Giergia odlazi u grčki PAOK. Branko Skroče, poslije još jedne  sjajne sezone odlazi u Standard iz Belgije, momčad s kojom su igrali u  prethodnom Kupu Koraća, gdje su se čelnici Standarda mogli uživo uvjeriti u Brankove kvalitete. Još jedan značajan igrač neće biti u momčadi.  Ivica Obad odlazi na odsluženje vojnog roka. Nezadovoljan statusom u  prošloj sezoni, Darko Pahlić potpisuje pristupnicu za Jugoplastiku. U  takvoj situaciji bira se novi trener i izbor je pao na Bruna Marcelića, na  godinu dana, jer Bruno ne želi napustiti dobar posao u Slovenijalesu i biti profesionalac u klubu. Za prvog suradnika, pomoćnog trenera, bira  Mišu Ostarčevića. Brigu o fizičkoj pripremi preuzet će prof. Predrag Saratlija koji je ostavio vrlo značajan trag u radu s mladim košarkašima Zadra  i suradnji s Učom Pulanićem.

Olimpijske igre u Los Angelesu, Zadar ima svog igrača na njima, a on  je Ivan Sunara. Reprezentacija Jugoslavije osvojit će brončanu medalju,  pa će se tako Ivan pridružiti zadarskim košarkašima koji su osvojili medalju na Olimpijadi.

"Tražit ću drugačiji pristup igri", kaže na početku svog mandata Bruno  Marcelić. Inače, u gradu je prevladavalo mišljenje da je igra Zadra pomalo staromodna, šablonizirana, spora, pa je zbog toga slabio odaziv navijača na utakmicama. Hoće li biti promjena? Igrači koji to mogu promjeniti su Ante Matulović i Darko Pahlić (nije dobio ispisnicu, pa nije mogao  promjeniti klub) brzinom, tempom, kontrama, što je uvijek bila karakteristika Zadrove igre te Stojko Vranković kao stožerni obrambeni igrač. Još  jedna značajna promjena, Veljko Petranović postaje kapetan momčadi,  mijenja se, neće to više biti "nestašni momak" koji će rado demonstrirati  svoju snagu na parketu, već se na puno zreliji način stavlja na raspolaganje treneru i momčadi. Petar Popović igrat će jednu od svojih ponajboljih sezona. Takav Zadar dočekuje početak prvenstva, cilj je biti među prvih pet, a u Kupu Jugoslavije i u Kupu Radivoja Koraća, dogurati što  dalje.

Kup R. Koraća

U domaćem kupu, Zadar pobjeđuje Borovo, Željezničar (Sarajevo), pa  Šibenku. Nažalost, poraz u polufinalu od Cibone i Zadar se nije plasirao  u željeno finale. Zbog vrlo dobrih rezultata prethodnih godina u Kupu R.  Koraća, Zadar je prvo kolo slobodan. U drugom kolu nailazi na veliku,  tešku prepreku, grčki Aris.

Aris – Zadar 97:84, Zadar igra vrlo dobro u prvom poluvremenu, ali pada u drugom i gubi 13 razlike, dakle, za prolaz u Zadru treba dobiti 14.  Rezultat u Zadru je 94:89, pet razlike, nedovoljno i Zadar se oprašta u ranoj fazi Kupa Koraća.

Prvenstvo počinje utakmicom Zadar - Partizan 80:77. Veljko Petranović potvrđuje kapetansku traku, igra odlično kao i svi ostali igrači. U publici, pjeva se hrvatska himna, što će naići na vrlo oštre kritike.

Do pauze i nove američke turneje, Zadar ima vrlo dobar omjer, 4-2, u  vrhu je prvenstvene ljestvice. Kao i prošle, i ove će godine, Zadar na američku turneju. Ne može otputovati u kompletnom sastavu jer su Sunara i  Vranković također na turneji po Americi, ali u sastavu reprezentacije.  Zbog ove činjenice, Zadar neće biti uspješan kao prošle godine, odigrat  će 12 utakmica, ostvariti tri pobjede i 9 poraza. Najviše su na ovoj turneji,  profitirali Pahlić i Blažević, kojem se neigranjem Vrankovića otvorila sjajna prigoda za igru i napredovanje. Jedna "legendarna" scena koju jednostavno ne mogu preskočiti. Zadar igra protiv jake, sveučilišne momčadi  koja u svom rosteru  nema igrača preko 205 cm, pa igraju presing na cijelom terenu svih 40 minuta. Rezultat je loš, minus 30 nakon 20 minuta  igre, igrači su potišteni i očekuju "jezikovu juhu" na poluvremenu, od  trenera Marcelića, ali on da bi razbio tu atmosferu i podigao optimizam  za drugo poluvrijeme, kaže: "Dečki, uživao sam u igri, ali ne vašoj, nego  njihovoj..." i igrači se s osmjehom vraćaju na teren i igraju, naravno, bolje.

Ispadanje u polufinalu

Prvi dio prvenstva Zadar će završiti na trećem mjestu. Sjajna pobjeda  protiv prvaka Cibone, u Zadru, ali i poraz koji je ostavio gorak okus, C.  zvezda - Zadar 108:87, ne samo zbog poraza od minus 21, već i ponašanjem nekih igrača u Beogradu, na što su oni koji pomno prate zbivanja ostali pomalo iznenađeni. Jedna od karakteristika momčadi je  opuštanje na utakmicama, olako shvaćanje nekih protivnika, znači "ne  grizu" do kraja na svim utakmicama. U drugom dijelu, važnim pobjedama protiv Zvezde, Šibenke i Bosne u Zadru, te pobjedama u gostima  protiv IMT-a i Radničkog u Beogradu, Zadar će završiti regularni dio sezone omjerom 14-8 i biti treći. Drugo mjesto "pobjeglo je za dlaku", porazima od Budućnosti, 99:98, te Borca u Čačku s 85:84.

Četvrtfinale doigravanja: Zadar - Olimpija Smelt, 111:86. Izvrsna igra  i uvjerljiva pobjeda, 25 razlike, ali onda nešto što se nikako ne bi smjelo  događati u velikim klubovima. Objavljuje se informacija da bi sljedeći  trener Zadra mogao biti Vlado Đurović. Nepotrebno i rano. Ova objava  će sigurno imati negativan utjecaj na trenera i momčad,  jer poraz u Ljubljani, 89:82, i težak prolaz u Zadru, 100:97 (utakmica je riješena u posljednje tri minute) to potvđuju.

Polufinale: C. zvezda - Zadar 97:86, pa Zadar – C. zvezda, 85:90, 5 tisuća gledatelja u Jazinama nije pomoglo. Poraz i kraj sezone za Zadar.

Finale: Cibona - C. zvezda 119:106, i Cibona je novi - stari prvak. U  međuvremenu su osvojili i Kup prvaka, pobjedom nad Realom, 87:78, a  osvojili su i domaći Kup protiv Jugoplastike, koju vodi prof. Slavko Trninić, 104:83. Dražen Petrović... ne treba više ništa reći.

Ja sam u Švicarskoj i igram svoju posljednju sezonu. Ni prošla  1983./84. nije prošla bez problema. Ovaj put problemi nemaju puno veze s košarkom jer igram jako dobro, zabijam od 25-30 koševa po utakmici, a problem koji se javlja je nacionalnost. Naime, trener momčadi je iz  Vršca, pa mu nisam "kliknuo" od početka. Vjerojatno je mislio da smo iste nacionalnosti. Ipak, punu satisfakciju dobit ću pred kraj sezone, kada  novi predsjednik kluba želi mene za sljedeću sezonu i to u dvostrukoj  ulozi kao igrača i trenera momčadi, tako da ću ostvariti i svoje prvo trenersko iskustvo. Nakon sezone u kojoj sam na nekim utakmicama postizao i do 50 poena, a prosjek sezone je bio 31, vraćam se u Zadar, dobivam prigodu za posao u jednoj turističkoj agenciji i odlučujem... dosta  je... kraj, igranje košarke mi više ne pruža ono zadovoljstvo i gušt, a i posljednje četiri godine sam odvojen od obitelji što je možda i presudilo.  Bilo bi jako lijepo odigrati još jednu sezonu u Zadru i tako se na najljepši  mogući način oprostiti od košarke, ali u životu nam se ne događaju uvijek stvari koje bismo mi željeli...

U sljedećem nastavku: Novi trener Vlado Đurović i naslov prvaka nakon 11 godina

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)