FRANE HERENDA Ovim romanom ucijenio sam sam sebe da promijenim svoj život

Slika korisnika mkvanja
Zadarski pisac predstavio je premijerno na Interliberu svoj novi roman
Nakon uspješnog povijesnog romana 1202. o Zadru, nema sumnje da će i ovaj, nešto drugačiji roman, koji će svoju zadarsku premijeru imati 27. studenog u 18 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu, biti hit na policama knjižara
Šime EŠKINJA
Frane Herenda predstavio jedan od najintrigantnijih romana godine

Zadarski pisac Frane Herenda predstavio je prošlog četvrtka na Interliberu jedan od najintrigantnijih romana ove godine. Roman Soba 909  potpuno razotkriva način funkcioniranja velikih korporacija, marketinških strategija na koje svakodnevno nasjedamo, ali razotkriva i glavne likove koji se i doslovno razgolićuju pred čitateljem. Nakon uspješnog povijesnog romana 1202. o Zadru, nema sumnje da će i ovaj,  nešto drugačiji roman, koji će svoju zadarsku premijeru imati 27. studenog u 18 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu, biti hit na policama  knjižara.

Nakon vrlo uspješnog povijesnog romana 1202. stigla je Soba 909, roman neobičnog naziva i intrigantne tematike koji će zasigurno podići  prašinu.

- Soba 909 je moderni roman inspiriran desetljećem rada u manjim i  većim korporacijama, što stranima, što našima. S današnjim odmakom, jer glavninu tog romana napisao sam prije više od dvije godine,  ponekad mi se čini da sam taj roman napisao da bih sam sebe ucijenio  da promijenim svoj život i odem novim smjerom. Jako je teško otići od  određenog ustaljenog života, posebno ako nema egzistencijalnih problema, iako znaš da taj put nije za tebe i da ne pripadaš tom svijetu.  Znao sam da nema povratka.

U ovom romanu prikazao si iznutra kako funkcioniraju velike korporacije. Znači li to da je ovo roman o kapitalizmu?

- Ovo nije priča o kapitalizmu. Protiv kapitalizma sam onakvoga kakvoga sam se nagledao, a to je kapitalizam kakav imamo u Hrvatskoj.  Naime, apsolutno sam pobornik poticanja obrta i drugih samostalnih  djelatnosti, malih tvrtki. Evo nam izvrsne iznimke u Zadru, primjer u  kojem treba ići – niz mladih kreativaca okupljenih u COIN-u. Takvo bi  privatno poduzetništvo trebalo poticati, a u Hrvatskoj se ono vrlo malo  potiče dok se pretežiraju velike tvrtke, sprječavaju padovi i raspadi  ogromnih firmi koji bi na kraju krajeva možda i otvorili prostor za nove  stvari, novcima koji bi tisućama omogućili razvoj. Tako da nisam protiv  kapitalizma, već protiv ovog klijentelističkog kapitalizma gdje se pogoduje korporacijama.

Kakav je taj „sjajni“ svijet menadžera? U ovom romanu nisu prikazani u laskavom svjetlu.

- Svi ljudi koji rade, od generalnog direktora firme do najnižeg radnika kotačići su u procesu na koji manje utječu nego što misle. Svi su  izloženi stresu, i radnici na najnižoj ljestvici i direktori, pripadnici srednjeg menadžmenta... svi su oni, o čemu se i priča u romanu, potrošna  roba. Svi oni imaju nekoga iznad i to što taj ima bolji auto, bolju plaću,  njemu olakšava trenutnu situaciju, ali koliko oni života zapravo imaju,  kakvom su stresu izloženi i kakva je zapravo njihova budućnost dalo bi  se raspravljati. Osobno, radio sam sve moguće pozicije u velikim sustavima, od terenskog radnika, stručnog suradnika do direktora marketinga. To su normalni ljudi koji rade svoj posao, žele ga završiti i otići kući,  ali nešto šteka. Velika većina je nezadovoljna i tjeskobna od količine  stresa i posla, beskonačnih prekovremenih, radnih vikenda, neprestanog osjećaja straha i zamjenjivosti.

Kakav je osjećaj bio napustiti tu neku prestiž koju ti određeni položaj nudi? Možda bi neki koji su u manje zahvalnoj situaciji rekli da  je to ludost.

- Što to znači prestiž? Spavanje u hotelu 5 zvjezdica? Dvije ili pet meni osobno ne znači puno. Kad odlaziš s takvog posla neki te gledaju kao  ludog, pa vidi koliko ima nezaposlenih, što ćeš sad, dok mnogi drugi  govore dok nitko ne sluša: morat ću i ja.

Kriza i neprestani strah lansiran od strane medija i populističkih političara, a gotovo svi su takvi -dovela je do kolektivne tjeskobe – svi se  boje za sutra. Ali taj strah je kod mnogih prouzročio želju za individualnošću, ostvarivanjem sebe kroz stvari koje ispunjavaju. U mnogočemu  su pomogle i nove tehnologije te pristup tržištu EU. Zahvaljujući  društvenim mrežama, specijaliziranim portalima možeš nuditi svoje  usluge i proizvode izvan granica države. Ljudi koji jednom krenu tim  smjerom, više se ne vraćaju. Kažu, radije ću s manje, a biti sam svoj  gazda. Realno nam je potrebno puno manje fizičkih stvari od onoliko  koliko mnogi od nas i imaju. S korporativnog automobila na bicikl meni uistinu nije bio problem, bar na neko vrijeme.

Znači, prešao si na minimalizam?

- Pišući ovaj roman shvatio sam da svi mi koji imamo možemo s manje, s manje hrane, s manje nekretnina, s manje trenerki, hlača i haljina. Kupujemo jer nas se tjera, jer nas se nagovara, jer se osjećamo bolje u tom trenutku, ali taj osjećaj ne traje dugo. Opterećuju nas ogromne količine stvari koje posjedujemo, makar kupljene na rasprodaji. Opterećuju nas druženja s nekim ljudima, tako da u svemu možemo manje. Jedino od čega nikad ne odustajem su knjige, s tim da i tu imam  pravilo,pa sam se riješio svih knjiga koje su me na neki način opterećivale.

U romanu se velikim dijelom govori upravo o tim nekim marketinškim strategijama kojima nas se nagovara na kupovinu. Stiže vrijeme konzumerizma. Kakav bi savjet, kao marketinški stručnjak,  dao kupcima?

- Ima samo jedno pravilo. Kada poželite nešto kupiti, pričekajte 24  sata. Ako za 24 sata budete i dalje mislili da vam to uistinu treba i da to  uistinu želite, onda to i kupite. Kako sam napisao u romanu, koliko god  mislite da pametno birate tijekom kupovine, nemojte nikada zaboraviti  da iza tih proizvoda stoje stručnjaci koji su prilagodili marketing točno  za tip osobe kakav ste vi.

Ovaj roman ima i snažnu erotsku komponentu koja je za Hrvatske  prilike poprilično hrabra. Što ona predstavlja u ovom romanu?

- Rekao bih da romani biraju pisce, a ti biraš samo hoćeš li ih napisati ili ne. Napisao sam roman s podosta erotskih elemenata jer je glavni lik, s kojim se, iako je pisan u prvom licu, uopće ne poistovjećujem,  prilično površan. On zato i gleda na ljubav i odnos između mušakrca i  žene površno. Tako on i analizira njihov odnos kroz seks, kao da promatra proizvod za koji mora napisati marketinški materijal.

Uostalom, ta eksplicitna ljubavna priča protuteža je vrlo eksplicitnim  korporativnim pričama. Da sam ublažio jednu, morao bih i drugu. A  onda niti romana kakav sam htio napisati, niti poruke koju sam htio  poslati, ne bi bilo.

Vjerojatno će se svi čitatelji u nekom trenutku zapitati što je od  ove priče istinito, a što izmišljeno?

- Ovaj korporativni dio ne predstavlja stvarne događaje i stvarne ljude. Svaka književnost je autobiografska i opet, nimalo autobiografska.  U romanu nema niti jednog imena i gotovo da nema opisa likova. Likovi su zapravo uloge kakve ljudi u različitim tvrtkama igraju po uredima, uloge koje se od njih očekuju i koje često glume nevoljko.

A ovaj drugi dio?

- A ovaj drugi dio, ljubavna priča, mislim da bih čitateljima, ukoliko  odgovorim, uskratio užitak čitanja.

Promocija na Interliberu je uspješno odrađena, 1202. se rasprodala, a Soba 909 je otišla u ruke mnogim čitateljima, ali ti već radiš na  nastavku Sobe 909?

- Nastavak Sobe 909 je gotovo pri kraju. Oni koji su čitali 1202. Znaju  da volim jake ženske likove. I u Sobi 909 je ona daleko moćniji lik od  njega. S obzirom da je pisano iz njegovog, donekle površnog gledišta,  osjećao sam se da njoj dugujem njen roman, njenu priču. Jer ona je daleko kompleksnija.

Možeš li pisati iz ženske perspektive?

- Vidjet ćemo. Urednica tvrdi da – mogu.

Farmaceut i pisac

Kako se slažu farmaceut i pisac?

- Kao dva potpuno drugačija identiteta, dva zasebna života. Zapravo,  sam sebe uvijek doživljavam kao pisca koji je slučajno otišao na farmaciju. Pišem i sada nekoliko kolumni o prirodnom liječenju i kozmetici  tako povezujem ta dva svijeta. Meni, koji sam pomalo kaotičan u svom  pristupu, farmacija je dala analitičnost u pisanju, kao i svemu drugom.  Završavam i knjigu Prirodna kozmetika, koja će izaći prije Božića.

1202. živi dalje

Kako živi 1202. dvije godine nakon izdavanja?

- 1202. je iznenađujuće uspješna, ona je i dotiskana više puta, sad na  Interliberu i rasprodana. Prevedena je na engleski zahvaljujući Gradu  Zadru i Županiji, prodaje se po cijeloj državi u tiskanom obliku i na  Amazonu u elektronskom. Maja Gregl (HRT) je snimila radio-roman, a  snima se i animirani film (Maxima film) koji je dobio potporu HAVC-a i  trebao bi biti gotov kroz godinu dana. Tako da 1202. ima svoj život koji  se nastavlja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)