Simbole zastrašivanja i agresije treba transformirati u simbole dobrodošlice i razumijevanja

Društvo arhitekata Zadar organizira 27. studenog predavanje Zadarski bunkeri – današnji kontekst. Predavač će biti arhitekt Ante Andrović. Andrović je rođen u 1963. godine u Hobartu u Tasmaniji. Školovao se u Južnoj Australiji, diplomirao na Sveučilištu Adelaide na Fakultetu za arhitekturu i urbanističko planiranje 1987. godine. Počeci njegovog rada vezani su za stambene projekte na sjevernoj obali Sydneya. Kasniji rad nastavio se u australskim uredima Ancher, Mortlock i Woolly, te Jackson-Teece-Chesterrman-Willis, na javnim, institucionalnim i konzervatorskim projektima od 1988.-1998. u Adelaideu, Melbourneu, i Sydneyu. Radio je od 1998. do 2003. u državnom odjelu za Community Housing te je bio član državnog i nacionalnog akreditacijskog odbora istog tijela. Bio je i mentor na sveučilištima Adelaide, Novi Južni Wales i Sydney. Sudjelovao je na brojnim arhitektonskim natječajima u Australiji i Hrvatskoj. Član je HKA, Australske komore arhitekata i ICOMOS-HR. Godine 2004. odselio se u Zadar gdje od tada živi i radi u vlastitom uredu koji se uglavnom bavi stambenom arhitekturom i istraživačkim projektima revitalizacije zanemarenih urbanih i ruralnih prostora. Svojim predavanjem će pokriti vrijeme talijanske okupacije grada, a prostorno opseg fortifikacijskog sustava oko grada.

Bunkeri zahtijevaju manje popravke
– Objekti u urbanom prostoru često imaju vrijednost koja nije prepoznata. Sistem talijanskih bunkera u Zadru je nastavak i širenje fortifikacije grada u industrijsko doba. Danas je zanemaren, općenito se smatra nečim što bi se trebalo ukloniti, budući da reflektira negativne povijesne činjenice. U maloj studiji predlažemo da se simboli zastrašivanja i agresije transformiraju u simbole dobrodošlice i razumijevanja kako bi se povijest priznala, a ne zaboravila, rekao nam je u kratkom razgovoru Ante Andrović.
Njegova studija služi kao primjer identifikacije i stavljanja u upotrebu prostornih markera. Predstavljen je i primjer noćne vizure ulaza u grad, ali i mogućnosti interpretacije koje su brojne. Turističku svrhu imale bi kao poučne staze što je već predstavljeno u sklopu projekta Atrium rute kroz komemorativni muzej, obrazovni centar ili jednostavno prostor na usluzi lokalne zajednice.
– Svrha prijedloga je ideja koja razvija nove poglede na naoko neuočljive predmete i događanja u okolišu, te postavlja povijesni okvir sve do Domovinskoga rata, u kojem se može dalje razvijati. Poticaj je to na druge komplementarne aktivnosti, npr. malo poznate priče iz lokalne zajednice su se već razvile. Na periferiji grada se otvaraju pješačke staze ili određene točke za posjetitelje. Dvije primarne lokacije koje formiraju ovu koncepcijsku studiju, zapadni i južni cestovni ulaz u Zadar. Važno je to za slabo posjećena mjesta koja nude novi turistički potencijal uz panoramski pogled na zadarski arhipelag. Brojni presedani već postoje u drugim zemljama. Slične ideje vrijedi proučavati u razmatranju o revitalizaciji i korištenju kao cjelovitog koncepta. Važno je istaknuti da je predloženu intervenciju moguće izvesti s ili bez velikih ulaganja, kazao je Andrović.
Zadarski arhitekt zaključuje da bunkeri zahtijevaju manje popravke, te bi mogli biti dostupni posjetiteljima u kratkom roku, no potrebno je ishoditi i dozvole vlasnika parcela jer se mnogi bunkeri nalaze na privatnom zemljištu.

Podzemni hodnici puni mašte
Voditelj službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove u Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji i poznati zadarski povijesni istraživač dipl.iur. Jurica Vučetić predstavit će se s prezentacijom svog dugogodišnjeg istraživanja na temu »Talijanske fortifikacije u Zadru i okolici«. Vučetić se specijalizirao za teme vezane uz pomorske bitke na Jadranu 1943.-1945. te fortifikacijske sustave u Zadru i okolici koji su nastali u prvoj polovici XX. stoljeća.
– Još od završetka rata zadarski bunkeri se prepliću s mnogim pričama o njihovoj gradnji, ali se do posljednjih godina, valorizaciji ove povijesne baštine nije toliko ozbiljno prilazilo. Mašti nije bilo kraja pa neki stanovnici Zadra i danas samouvjereno pričaju o kilometarskim hodnicima koji povezuju Puntamiku s Voštarnicom, Bokanjac s Gaženicom i sl. Međutim, kako nam je rekao istraživač Jurica Vučetić, to ni približno nije istina, jer niti svjetski poznata Maginot linija u Francuskoj nema tako duge podzemne hodnike rekao je Vučetić.
Priča o zadarskim fortifikacijama počinje 3. studenoga 1918. kada su naš grad okupirale talijanske postrojbe. Rapallskim sporazumom iz 1920. Zadar, otoci Lastovo, Palagruža, Cres i Lošinj prepušteni su Talijanima, a isto se dogodilo i s Rijekom 1924. godine. Tako je Zadar postao malena talijanska enklava u srcu hrvatske Dalmacije površine od svega 51-og kvadratnog kilometra i 17.065 stanovnika.

«Okružnica br. 200«
– Sve zadarske fortifikacije izgrađene su u razdoblju od 1931. do 1941. godine. Naime, 6. siječnja 1931. talijansko Ministarstvo rata donijelo je tzv. »Okružnicu br. 200« koja je predviđala gradnju tri pojasa stalnih fortifikacijskih objekata na talijanskim granicama od Francuske i Švicarske do Austrije i Kraljevine Jugoslavije. Godine između dva rata obilježene su izgradnjom kolosalnih fortifikacija između gotovo svih europskih zemalja, a posebno se ističe francuska Maginot linija. Istraživanjem se utvrdilo se da niti Francuska, niti Albanija koja se naziva zemljom bunkera nisu zemlje s najvećim brojem bunkera. To je Švicarska koja ima preko 21.000 bunkera od kojih je većina i danas uređena i zaključana te spremna, zlu ne trebalo objasnio je Vučetić.
Zadarske fortifikacije se mogu poredati u desetak osnovnih kategorija. Najjednostavniji i vrlo česti utvrđeni položaji oko Zadra bili su kružni položaji od kamena i betona s postoljem za jednu tešku strojnicu bez ikakvog skloništa za posadu. Crta obrane Zadra u Domovinskom ratu velikim dijelom je išla upravo linijom tih fortifikacija koje su se pokazale vrlo korisnima. Inače, kroz povijest je poznato da su najbolji graditelji fortifikacija bili upravo Talijani, čiji su arhitekti osmislili mnoga uporišta u Europi.
Nakon predavanja uslijedit će panel rasprava na kojoj će osim Ante Šime Androvića i Jurice Vučetića sudjelovati i doc. dr. sc. Antonija Mlikota i izv. prof. dr. sc. Rafaela Božić sa Sveučilišta u Zadru koje se već dulje vrijeme intenzivno bave problematikom neželjene baštine kroz projekt Revitalizacija i ponovna upotreba izgubljene baštine u jadranskom krajoliku u sklopu Programa prekogranične suradnje INTERREG V-A Italija – Hrvatska 2014.-2020.

Gradu bespovratnih 228.490,00 eura
Kako su nam rekli u Gradu Zadru, ovaj EU projekt nije arhitektonski projekt, već je novac dobiven za razvijanje ideje kako staviti u funkciju zapuštene vojne objekte. U brojnim talijanski i hrvatskim gradovima i mjestima uključenim u projekt REVIVAL, postoje mnogi zapušteni prostori (npr. ljetni kampovi, škole, vojarne, vojne utvrde) te industrijski kompleksi koji imaju arhitektonsko i povijesno značenje i koji predstavljaju izvanredne primjere industrijske arheologije, racionalističke i modernističke arhitekture ili raznih vojnih utvrda i bunkera izgrađenih kroz 20 st. Sve navedeno je gotovo potpuno izgubljeno nasljeđe koje se danas treba ponovo otkriti, revitalizirati i ponovo upotrijebiti u funkciji turizma i kulture što će proširiti turističku ponudu gradova što će imati utjecaj na ostvarivanje Prioritetne osi 3: Okoliš i kulturna baština; specifičnog cilja 3.1: Poboljšanje sustava zaštite i upravljanja kulturnom i prirodnom baštinom na održiv i prostorno uravnotežen razvoj. Na području Grada Zadra glavni radovi biti će na rekonstrukciji talijanskih vojnih fortifikacija (bunkera). Odabrat će se barem jedan bunker koji će biti rekonstruiran i namijenjen u kulturne svrhe kao npr. multifukcionalni izložbeni prostor s prostorom za održavanje manjih događanja. Provest će se manji građevinski radovi unutrašnjeg uređenja bunkera te okoliša oko bunkera. Nekoliko ciljnih skupina imat će koristi kao npr. lokalne vlasti, edukativne ustanove, udruge civilnog društva te turisti. U okviru ovog projekta, Grad Zadar djeluje u svojstvu projektnog partnera te su mu dodijeljena bespovratna sredstva u iznosu od 228.490,00 eura.

Rezultati projekta
1. Budućim korisnicima i posjetiteljima, na siguran način, učiniti dostupnim zgrade, vojne utvrde, imovinu u javnom vlasništvu i to najmanje jednu po svakom uključenom gradu, području.
2. Podići svijest i pažnju lokalnih vlasti, kreatora javnih politika, potencijalnih investitora na problem zanemarenosti ovog oblika baštine kao i na ekonomski i kulturni potencijal.
3. Promocija novog tipa turističke ponude koji bi mogao postati zajednički prekogranični brend i povezati u novu turističku rutu.
4. Potraga za potencijalnim investitorima u privatne i javne svrhe.