VUKOVE POBJEĐUJU BEZ BORBE

U direktnu borbu tornjak ide samo ako zakažu svi njegovi drugi obrambeni postupci. Iskusne, dobre tornjake odlikuje lukavost i mudrost i oni biraju najprikladniji način da bi postigli cilj
Samo ime tornjak potječe od riječi “tor” koja znači ograđeni prostor za ovce. Tornjaci su planinski psi koji se susreću od Tibeta sve do Atlantika. Početak nadolaženja na naše područje vezan je još za brončano doba, a posljednje moguće razdoblje dolaska sličnih pasa iz drugih predjela je ono tursko. U dalekoj su prošlosti takvi psi trajno stizali s istoka, jer su, osim čuvanja stoke i imovine, veoma dobro služili kao pratitelji karavana.Rimljani su ih smatrali izuzetno korisnima ( vojni, stražarski) te ih ciljano rasprostranjivali po Europi.
Uzgoj u Zagrebu i Tomislavgradu
Posljednje spontano prisustvo ostatka samonikle populacije kod nas je zabilježeno između 1982. i 1990. godine u izoliranim ovčarskim planinskim krajevima Bosne i Hercegovine. Kako su, posebno vlašićki ovčari zime provodili posvuda u Hrvatskoj tako su tornjaci bili poznati i u ravničarskim i neovčarskim krajevima Hrvatske, ali su postepeno izumirali s nestajanjem stada i opadanjem broja stanovnika.
U Zagrebu je 1982. utemeljen organiziran uzgoj tornjaka, a već 1996. u zagrebačkoj matičnoj knjizi upisano je više od 100 živih primjeraka. Zagreb je danas središte kontroliranoga uzgoja pasmine, a u Tomislavgradu uzgoj tornjaka postepeno prelazi iz tradicionalnog uzgoja u suvremeni.
Radi očuvanja izvornih svojstava ove tipično samonikle pasmine postavljeni su čvrsti kriteriji izbora rasplodnjaka neovisno od promidžbenog utjecaja, javnih nastupa i mode, a posebno se vodi računa o održavanju izvorne uporabe pasmine.
Urođene pastirske osobine
Svoje urođene pastirske osobine tornjaci će potpuno razviti samo ako od rane dobi budu stalno živjeli s onim domaćim životinjama koje će trebati štititi kad odrastu. Za uspješno obavljanje svoje funkcije, odgoj tornjaka mora započeti u dobi između sedmog tjedna i trećeg mjeseca i to što bliže okruženju u kojemu će biti korišteni.Stoga je važno da već od rane dobi žive slobodno uz stoku, pogotovo kada se ona kreće u prirodi. Pas odgojen na lancu, u kavezu ili kao kućni ljubimac neupotrebljiv je za zaštitu stada.
Tornjaka se ne smije zatvoriti sa stokom u skučenu štalu ili tor. Ne smije biti prisutan janjenju / jarenju i ne smije se sukobljavati s ovnom / jarcem jer ga može ozbiljno ozlijediti pa i ubiti. Svoju funkciju tornjaci mogu uspješno obavljati nakon navršene prve godine, a punu zrelost dosežu s dvije i pol godine. Radni vijek tornjaka je više od 10 godina, a da bi doista toliko poživio i bio učinkovit potrebno mu je osigurati dobru skrb. Posebno je važna u razdoblju razvoja i rasta jer za svega desetak mjeseci štene tornjaka mora izrasti u krupnoga, okretnog, budnog i odlučnog psa. Stoga, za formiranje radnoga tornjaka treba obilna, kvalitetna hrana, redovito cijepljenje, čišćenje od crijevnih i kožnih nametnika, redovito uklanjanje mrtve dlake, dovoljno vremena za odmor i suh, hladovit zaklon, smješten što bliže boravištu stada.
Može li tornjak pobijediti vuka?
Pravilno odgojeni i njegovani primjerci redovito postižu veoma dobre rezultate u zaštiti stoke od vukova i ostalih velikih zvijeri.
Lukavi i mudri
Ali, mnogi su razočarani jer poraz vukova gotovo nikad nije posljedica izravne borbe. U direktnu borbu tornjak ide samo ako zakažu svi njegovi drugi obrambeni postupci. Upravo poradi takvih postupaka zreliji će se psi katkad udaljiti od stada i tora. Jedna od osnovnih zadaća tornjaka je pretraživanje i označavanje terena, a što je veća mogućnost napada, više izviđaju i ostavljaju svoje znakove. Česta skitanja tornjaka i žalbe ovčara u svezi toga samo su znak slabe prehrane ili svadbenog zova, a svaki bi pastir morao sam utvrditi uzroke, te ih ukloniti.
Osjete li tornjaci opasnost manifestirati će to vanjskim pokazateljima kao primjerice: režanje, kostrušenje dlake, nemirno njuškanje, mokrenje svaki čas uz neki kamen ili grm i grebanje tla. Ako vukovi procjene da je obrana stada dovoljno odlučna i jaka, nestat će kao da ih nije ni bilo. U takvim će prilikama neprimjereno agresivni, neiskusni i brzopleti psi srljati u napad, ali to će im najčešće biti prvi i zadnji put. Iskusne, dobre tornjake odlikuje lukavost i mudrost i oni biraju najprikladniji način da bi postigli cilj.

 NASTRADALI U ZADARSKOJ ŽUPANIJI

Prema Zakonu o zaštiti prirode, u Hrvatskoj je glavna ustanova koja obavlja stručne poslove zaštite prirode Državni zavod za zaštitu prirode, koji djeluje od rujna 2003.g.
Pored ostalog Zavod organizira i provodi programe donacije tornjaka.
U Hrvatskoj je stočarima donirano ukupno 230 tornjaka, od toga oko 50 u Zadarskoj županiji. Brojka nimalo zanemariva u odnosu na broj zastupljenih županija ( 8 ). Međutim, danas od 50 tornjaka svega je nekoliko preživjelih i to iz posljednjih donacija, dok iz 2003. g. nema niti jednog. Svi su stradali, ali ne od vuka već prvenstveno “zahvaljujući” čovjeku, nepravilnom radu, ishrani i općenito odnosu prema njima, ne uvažavajući njihova pasminska svojstva i primarnu funkciju.