Nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi najčešći uzrok nasilničkog ponašanja mladih

Slika korisnika admin
dom_vukman
Ivan JAMIČIĆ
Tatjana Vukman

U subotu je u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar održana tribina pod nazivom "Nasilje među mladima i posljedica nasilja u obitelji". Tribinu je organizirao Savjet mladih Grada Zadra, a o problemima odnosno glavnim uzrocima nasilja među mladom populacijom, govorile su Tatjana Vukman, prof. pedagogije i psihologije, supervizor socijalnog rada i ravnateljica Doma za odgoj djece i mladeži Zadar, Vedrana Perić, dipl. psiholog iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, Anamarija Jurišić, predsjednica Učeničkog vjeća Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, te Ljiljana Gašpar-Dujmović iz PU zadarske s Odsjeka poslova za maloljetničku delikvenciju. Sve sudionice dobro posjećene tribine složile su se kako se nasilnik ne rađa. Obitelj i društvo, odnosno njihov odnos prema djetetu, a kasnije adolescentu, zapravo su glavni krivci ukoliko ta mlada osoba svojim ponašanjem i (ne)djelima terorizira svoje vršnjake, a vrlo često i samu obitelj. Model ponašanja uči se od najranijeg djetinjstva pa ako je dijete izloženo svakodnevnim slikama nasilja u vlastitom domu, verbalnom ili fizičkom, rezultat će biti strašan. Vukman je istaknula kako je toj djeci najpotrebnija ljubav i pažnja:

Iz vlastitog iskustva znam, a već godinama radim s djecom problematičnog ponašanja - jest da su ona vrlo istraumatizirana, uglavnom šutljiva, a ako i govore to je tada vrlo direktan i grub način obraćanja. Nasilni su, jer su u većini slučajeva uplašeni. Strah je ono što tjera većinu školske djece da se priklone nasilnicima jer misle da će na taj način izbjeći sudbini da i sami postanu žrtve, naglasila je Vukman. Psihologinja Perić kazala je kako su dječaci češće skloni fizičkom nasilju, dok su djevojčice skolnije psihološkom, koje u nekim slučajevima može biti i puno opasnije jer se sa svojom žrtvom poigravaju dugo vremena, skolne su tračevima i lažima, oko sebe okupljaju "istomišljenice", a sve kako bi što više ponizile i učinile jadnijima svoje žrtve. Najčešći razlozi su izrugivanje zbog izgleda ili osveta zbog ljubavnih problema. Dio roditelja spreman je pomoći svojoj djeci, ali neki još uvijek misle da je najbolje rješenje problema zataškavanje istine, što je najgore što mogu učiniti jer se maltretiranje neće spriječiti, istaknula je Perić. Anamarija Jurišić kazala je kako joj se vršnjaci često obraćaju za pomoć, radije nego stručnoj osobi, jer je djecu uglavnom sram i strah priznati što im se događa. Ljiljana Gašpar-Dujmović napomenula je da je psihičko nasilje puno teže dokazati od fizičkog te da se osobe mlađe od 18 godina ne mogu kazneno goniti, no odgojne mjere postoje i mladi se nasilnici najčešće upućuju kod psihologa te se razgovara i s roditeljima. Ukoliko dijete stalno ponavlja isti model ponašanja, tada se šalje u dom za odgoj. Sudionice tribine poručile su mladima i roditeljima da moraju više razgovarati. Roditelji bi trebali tretirati svoje dijete kao njima jednako vrijednu osobu, primijetiti kada dijete dođe iz škole i povuče se u svoju sobu, kada odbija hranu i druženje s vršnjacima. S druge strane, ako roditelji ne pokazuju potrebnu brigu, dijete bi trebalo biti uporno i tražiti pažnju. Ako mu ne uspije kod roditelja, tada pomoć treba potražiti u školi, kod pedagoga ili psihologa ili u nekoj od institucija.

- Kada vas, uvjetno rečeno, problematično dijete na ulici zaustavlja i to radi na pomalo nasilan način, to dijete zapravo očajnički traži pomoć, traži ljubav i razumijevanje koje nema kod kuće. Razgovarajte sa svojom djecom, razumite njihove probleme i potrebe i pomozite im koliko možete da se razviju u zdravu, fizički i psihički, odraslu osobu, poručila je Vukman.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno