Otac Romeo nam je bio uzor i kad je bilo najteže

Ivan: Probijali smo se u životu na razne načine, ali uvijek smo igrali pošteno. Kad nam je bilo najteže uzor nam je bio otac kojeg isto tako nitko nije imao gurnuti u svijet glazbe kao što ni nas nitko nije ozbiljnije pogurao u nogomet
Krševan je u Interu imao  polusezonu za čistu peticu. Na  golu Intera Zadranin je bio  svih 18 utakmica (1620 minuta), a statistika mu je bila  odlična. Istina, nije dobro krenulo. Inter je izgubio prvih pet  utakmica u kojima nije postigao nijedan pogodak, a primio ih je 12. Uslijedila je –  renesansa. Punih šest utakmica Inter nije primio pogodak, tek je Split u 12. kolu  uspio poslati loptu iza Krševanovih leđa.
– Trebalo nam je nekoliko  utakmica za uigravanje s obzirom da je momčad dosta mlada. Bilo je i dosta nesreće u tih  prvih pet kola. Kasnije se sve  posložilo, a vrlo je važno i to što  su u klubu i nakon tako lošeg  početka vjerovali treneru Iliji  Lončareviću. To se na kraju  pokazalo presudnim za pobjednički niz koji je uslijedio.

U godinu dana umro im je otac Romeo, malo prije toga strašna tragedija dogodila se Hrvoju Ćustiću, karijera obojice bila je u silaznoj putanji. Jedan se pokušavao održati u svijetu nogometa kroz Drugu i Treću ligu, a drugi je bio na mukama nakon operacije i života u tuđini (Red Bull Salzburg). Bila je to teška 2008. godina, za obojicu najteža u životu. Ipak, 2011. dočekuju puni života, zahvalni Bogu na svemu što im je dao u još uvijek aktualnoj 2010. godini. Krenut ćemo od starijeg, jer, premda na mladima svijet ostaje, istina je i ono što je rekao jedan svećenik: Na mladima svijet ostaje, ali na starijima stoji.
– U svakom smislu 2010. za mene je bila odlična godina – kaže Krševan Santini (1987.) vratar koji je prošao nogometnu školu na Stanovima, a koji je prošle jeseni debitirao u Prvoj HNL u dresu Intera. Imao je Krševan i prije Zaprešića jedan nastup u Prvoj HNL kada je igrao za Zadar u sezoni 2004./05. Zanimljivo, taj je nastup bio baš u Zaprešiću gdje je Zadar izgubio od Intera 4:1. Krševan je ušao u igru u 38. minuti nakon što je Danijel Subašić dobio crveni karton.
– Očito je Inter naša sudbina – ubacio se u razgovor Krševanov mlađi (1989.) brat Ivan koji je 2005. iz Zadra “prebjegao” baš u Inter. Ali, polako. Krenimo od početka. Recimo, tko je prvi krenuo u nogomet?
Ivan: Mislim da sam ja.
Krševan: Ivan je prvi počeo. Ja sam trenirao nekoliko sportova prije toga, a najviše sam se bavio košarkom. Sjećam se da smo Ivan i ja dva tjedna zajedno trenirali skokove u vodu. Jednom je Ivan sa Zadrom igrao na turniru u Baškoj Vodi, a otac, majka i ja išli smo ga gledati. U povratku sam ocu u automobilu rekao da bih i ja želio trenirati nogomet. Otac je tada rekao da nema problema, da će mi kupiti sve što mi treba i da će mi u svakom smislu biti podrška. No, jasno mi je i dao do znanja da on nije otac koji će svoga sina na silu gurati u nogomet.
Odlazak iz Zadra
Vrlo brzo Krševan je završio u nogometu i to kao – vratar.
Krševan: Nisam volio previše trčati, pa sam rekao da bih ja volio braniti. Mislio sam da se vratari ne trebaju previše umarati. Prevario sam se jer je danas takva situacija da osim što treniraju s ostatkom momčadi vratari imaju i dodatne samostalne treninge.
Ivan je imao drugačiji put, njega su otpočetka zanimali golovi.
Ivan: Igrao sam na više pozicija u momčadi, a Nado Kovačević me u kadetima gurnuo u napad i tako je ostalo do danas. Prije nogometa trenirao sam tenis i karate i, da, skokove u vodu. To je bilo posebno iskustvo.
Ivanu i Krševanu zajedničko je i da su u jednom trenutku odlučili otići iz Zadra. Krševan je tada bio još uvijek junior, a Ivan kadet.
Krševan: Još kao kadet počeo sam trenirati s prvom momčadi. Radio sam s Jakovom Pinčićem, kao i svi tadašnji zadarski vratari. Bilo nas je dvadesetak i od Pinčića smo svi mogli dosta naučiti. Situacija u seniorskoj momčadi je bila takva da je Danijel Subašić bio prvi vratar, još uvijek je branio i Tomislav Rogić, a dolazio je Antonio Ježina. S obzirom da se Zadar tada opredijelio za Ježinu mislio da je za mene najbolje otići. Pokazalo se da je Zadar dobro odlučio s Ježinom jer je on vrlo kvalitetan mladi vratar, koji je bio i u mladoj reprezentaciji. S druge strane, na golu ima mjesta samo za jednog i zato sam krenuo dalje. Da smo ostali zajedno Ježina i ja samo bismo usporavali jedan drugog.
Ivan: Na moju karijeru je najviše utjecala završnica kadetskog Kupa. Zadar se na završnicu plasirao kao najbolja momčad Regije-jug i na kraju smo osvojili drugo mjesto. Kad smo se vratili kući mislio sam da će sve biti kao i prije. No, već sljedeći dan kad sam se vratio iz škole otac je rekao da su me zvali iz Monaca, Bordeauxa, Red Bulla… Kad imate 15 godina i čujete da se takvi klubovi zanimaju za vas cijeli vam se život u trenutku okrene. Do tada nogomet mi je bio sam zabava i nisam puno razmišljao o tome da bih se jednog dana nogometno mogao baviti profesionalno.
Bez profesionalnog ugovora
Nakon Zadra braća su mijenjala klubove tražeći nogometnu sreću izvan matične momčadi.
Krševan: Bez pristanka Zadra nigdje nisam mogao potpisati profesionalni ugovor. Zadar je imao pravo na odštetu s obzirom na godine koje sam proveo kao član kluba. Svaka momčad za koju bih potpisao profesionalni ugovor do 23 godine morala je Zadru platiti oko 200 tisuća eura. Naravno, takav je klub bilo teško pronaći. Najprije se pojavila mogućnost odlaska u Italiju, pa smo se čak raspitivali o tome ima li mogućnosti dobivanja talijanskog državljanstva. Naime, preko obiteljskog stabla doznali smo da Santinija ima i u Italiji.
Ivan: U obitelji smo odlučili da ću otići u Red Bull, no zakasnio sam na prijelazni rok i otišao sam pola godine u Inter iz Zaprešića, koji je, kao i Zadar, igrao u Drugoj ligi. Kad su u Zadru doznali da nastupam za Inter poslali su zahtjev za mojom suspenzijom tako da sam morao prestati igrati za prvu momčad. Pola godine nakon Zaprešića otišao sam u Red Bull, ali moji problemi nisu prestali. I dalje nisam mogao imati profesionalni ugovor, a na jednoj utakmici reprezentacije do 19 godina sam se i ozlijedio. Dugo nisu znali što mi je, trenirao sam, igrao za amatersku momčad iako bolovi nisu prestajali. Tek nakon nekog vremena pokazalo se da sam imao problema s bruhom.
Krševan se okrenuo Drugoj i Trećoj ligi, a Ivan se mučio u Salzburgu.
Ivan: S obzirom da i dalje nisam mogao potpisati profesionalni ugovor bez dogovora Red Bulla i Zadra otišao sam u drugu njemačku ligu, u Ingolstadt. Kad je Ingolstadt ispao u treću ligu više nisam imao pravo nastupa s obzirom da sam bio igrač iz države koja nije članica Europske unije. Vratio sam se na kraju u Zadar i sam trenirao. Čekao sam neke ponude i nisam očekivao da ću se vratiti u Zadar.
Krševan: Italija je propala nakon čega su me pozvali u Velebit. Tada sam imao 18 godina i iskustvo iz Velebita mi je dobro došlo, bez obzira što je to bila Treća liga. Potom sam godinu dana branio za Segestu u Drugoj ligi. Nakon utakmice županijskog Kupa između Segeste i Moslavine zvali su me iz Moslavine, koja je također bila u Drugoj ligi, da dođem kod njih. S obzirom da je Segesta angažirala Gorana Brašnića, iskusnog vratara, činilo mi se da je bolje otići u Moslavinu. U Kutini mi je bilo odlično, u te dvije sezone dogurao sam i do mlade reprezentacije u koju su me pozvali na četiri okupljanja. Nijednom nisam nastupio za reprezentaciju, ali za mene je bila velika stvar što su me pozvali kao vratara iz Druge lige.
Iako su nakon Zadra prošli sve i svašta Krševan i Ivan se slažu – ne žale zbog odlaska.
Ivan: Nitko mi ne garantira da sam ostao u Zadru da bih igrao u prvoj momčadi. U Prvoj HNL je tada bilo samo 12 klubova i bilo se teško probiti u bilo koju seniorsku momčad. Tek nakon ispadanja u Drugu ligu u Zadru su polagano počeli uvoditi mlade igrače. Gledajući samo to, kao i interes tolikih klubova za mene, odlazak iz Zadra nije bio ništa nelogično.
Krševan: Nedostajao nam je netko tko bi nas mogao čvršće voditi kroz nogometni profesionalizam u kojem se mladi čovjek može brzo izgubiti. Ljudi koji su nama tada pomagali su željeli najbolje, ali neke se stvari nisu poklopile i to smo prihvatili.
Zadar i Inter
Konačno, kad je sezona 2009./10. već počela Ivan se vratio u Zadar.
Ivan: Trenirao sam na pomoćnom igralištu na Stanovima kada je do mene došao Dalibor Zebić i pozvao me da se vratim. Rekao mi je da me trebaju i da nema smisla da ovako treniram bez kluba. Iskreno, iz Zadra su me i prije toga zvali da se vratim. U tri navrata su me pozivali natrag. S Renom Sinovčićem sam razgovarao kad sam odlazio iz Red Bulla u Ingolstadt, ali sam i tada odbio vratiti se. Na kraju je sve prošlo kako je prošlo i mislim da se ne trebamo previše zamarati s time jesam li ili u čemu pogriješio. Jednostavno, radio sam kako sam mislio da je najbolje.
Krševan: Za razliku od Ivana ja se nisam vratio u Zadar. Nitko me nije ni zvao, što je i logično. Zadar danas ima Ježinu i nema smisla imati dva mlada vratara u momčadi.
Prošlo ljeto za Krševana se dogodio ključni trenutak, napunio je 23 godine, Zadar više nije imao pravo ni na kakvu odštetu i na red je došao Inter s kojim je Krševan potpisao dvogodišnji ugovor.
Krševan: Kad se Ivan vratio u Zadar na Stanovima su mi rekli da imam odriješene ruke i da mogu otići bez odštete. No, tada više nije bilo vremena. Propala mi je Bellinzona, švicarski prvoligaš, potom sam sve dogovorio s Vasasom, a onda i od toga ništa. Ni danas ne znam zašto nisam ostao u Vasasu jer je sve praktički bilo gotovo. Već sam tražio stan u Budimpešti kada sam shvatio da se moram vratiti u Zadar. Ponovno su me prihvatili u Velebitu gdje sam bio pola sezone. Nakon toga lanjsko proljeće sam u Drugoj ligi branio za Hrvatski dragovoljac i konačno prošlog ljeta zvali su me iz Zaprešića.
Tada se još nije znalo kada će Matej Delač, koji je već imao dogovor s Chelseajem otići iz Zaprešića. U prijevodu, za Krševan je to bio izlet u nepoznato.
Krševan: Svi su moji klubovi na neki način bili izleti u nepoznato tako da s Interom više nisam imao što izgubiti. Za Delača je bilo sigurno da odlazi, ali se nije znalo kada. Bez obzira na to za mene nije bilo dvojbi, Inter mi je bio prva prava prilika u Prvoj HNL i bez obzira na Delača znao sam da to trebam iskoristiti.
Dok se Krševan probijao u Zaprešiću Ivan je u Zadru postao standardni član prvih 11. Štoviše, Santini mlađi se od “odbjeglog sina” brzo pretvorio u igrača bez kojega se današnja momčad Zadra ne može zamisliti.
Ivan: Nije sve u Zadru od početka išlo kako sam zamislio. Zebić me u igru uvodio uglavnom u posljednjih 15-20 minuta. Ispred mene su bili Terkeš i Šaranović i s obzirom da nisam prošao pripreme moramo sam stati u red i čekati. Utakmica 14. kola protiv Varteksa je sve promijenila. Zebić me poslao u igru od prve minute, zabio sam dva gola i otada je sve krenulo nabolje.
S obzirom na povijest koja je iza njih nije teško zaključiti da je obojici velika želja jednom u karijeri zaigrati u istom klubu.
Krševan: Voljeli bismo da se dogodi u Zadru, ali nemamo ništa protiv ni da to bude neki veći klub od Zadra.
Ivan: S obzirom na sve što je iz nas zadovoljni smo što smo makar zajedno u istoj ligi. Probijali smo se u životu na razne načine, ali uvijek smo igrali pošteno. Kad nam je bilo najteže uzor nam je bio otac kojeg isto tako nitko nije imao gurnuti u svijet glazbe kao što ni nas nitko nije ozbiljnije pogurao u nogomet. Ocu su na jednom festivalu rekli da može dobiti nagradu za najboljeg debitanta samo ako plati. On je to odbio iako bi mu ta nagrada donijela snimanje albuma u jednoj poznatoj diskografskoj kući.

Čak 565 minuta bez primljenog gola

Krševan je u Interu imao  polusezonu za čistu peticu. Na  golu Intera Zadranin je bio  svih 18 utakmica (1620 minuta), a statistika mu je bila  odlična. Istina, nije dobro krenulo. Inter je izgubio prvih pet  utakmica u kojima nije postigao nijedan pogodak, a primio ih je 12. Uslijedila je –  renesansa. Punih šest utakmica Inter nije primio pogodak, tek je Split u 12. kolu  uspio poslati loptu iza Krševanovih leđa.
– Trebalo nam je nekoliko  utakmica za uigravanje s obzirom da je momčad dosta mlada. Bilo je i dosta nesreće u tih  prvih pet kola. Kasnije se sve  posložilo, a vrlo je važno i to što  su u klubu i nakon tako lošeg  početka vjerovali treneru Iliji  Lončareviću. To se na kraju  pokazalo presudnim za pobjednički niz koji je uslijedio.

Ivanovih 13 golova

Ivan je jesenas za Zadar odigrao 17 utakmica (četiri puta je  ulazio s klupe). Sa sedam golova Santini je i prvi strijelac  Zadra, a tu je titulu odnio i na  kraju prošle sezone kada je u 19  utakmica postigao šest golova.  Bilo bi vjerojatno i više golova  da zbog ozljede Ivan nije propustio završnicu sezone. Prošlo  ljeto Ivan je prošao pripreme,  nije bilo ozljeda i učinak nije  izostao. Ivan je i prvi izvođač  jedanaesteraca u zadarskoj  momčadi.
– Prije mene jedanaesterce je  izvodio Terkeš, ali je on lani imao  jedan promašaj protiv Cibalije u  Vinkovcima. Onda smo u 19. kolu  prošle sezone igrali kod kuće  protiv Karlovca i bio je jedanaesterac nada mnom. Uzeo sam  loptu, nitko se nije bunio i s  obzirom da sam pogodio nastavio  sam izvoditi jedanaesterce i na  sljedećim utakmicama.

Krševan – Ivan 1:0

Prošle jeseni u 11. kolu  Krševan i Ivan našli su se u  Zaprešiću na suprotstavljenim  stranama. Stariji brat na golu  Intera, mlađi Ivan u zadarskom  napadu. Ipak, izravan dvoboj  braće je izostao jer se Ivan  nijednom našao u šansi pred  bratovim golom.
Krševan: To je bila čudna  utakmica. Zadar je već nakon  15-ak minuta zbog crvenog kartona ostao bez Tomislava Glumca, ali smo odigrali najlošiju  utakmicu polusezone. Međutim,  Zadar se cijelo vrijeme branio, ja  nisam imao nikakvog posla, a mi  smo na kraju pobijedili 1:0 golom  iz jedanaesterca. Imali smo nekoliko šansi, ali je Ježina jako  dobro branio.

Dvanaesti anđeo

Krševanov i Ivanov otac Romeo preminuo je u svibnju 2008. godine. Prije smrti Romeo, inače poznati zadarski kantautor napisao je tekst za pjesmu u čast Hrvoju Ćustiću pod nazivom Dvanaesti anđeo. Romeo je, međutim, umro prije nego što je uglazbio vlastiti tekst. Kasnije je Udruga navijača Tornado, uz pomoć zadarskih glazbenika, javnosti predstavila pjesmu Dvanaesti anđeo kao još jednu uspomenu na Hrvoja, ali i Romea koji je zadarskoj i hrvatskoj glazbenoj sceni ostavio nekoliko uspješnica, među kojima je najpoznatija Kamena Dalmacija.
Ivan: Otac je izdao dva CD-a i tri kasete, ali imamo mnogo snimljenih njegovih pjesama koje nikad nisu javno objavljene. Kada smo kući često pjevamo i slušamo te pjesme.
Iako se u javnosti moglo čuti da je Romeo imao problema sa srcem i da je to bio razlog smrti Krševan kaže da to nije točno.
Krševan: Otac nikad nije imao problema sa srcem, nije ni pušio ni pio. Te noći je zaspao i ujutro se nije probudio.

U Trećoj ligi ima igrača Zadra

Ivana su na Stanovima otkrili tek kad je imao 20 godina  (premda je Zadar zapravo uvijek bio za njega zainteresiran).  Krševan nikada nije dobio priliku pokazati što zna. Ako  ćemo ići dalje zanimljiv je  primjer Antonija Mršića koji je  igrao “za kikiriki” u Trećoj ligi i  ljeti na malonogometnim turnirima dok ga prije godinu i pol  dana nisu odlučili vratiti na  Stanove. Danas je Mršić ako  ne najbolji, onda jedan od najboljih igrača Zadra. Pa Igor  Banović kojem su karijeru  spašavali Novalja i Raštane…
Krševan: Dobro je da se Zadar okrenuo mladim igračima  koji su i trenirali u mlađim klupskim kategorijama. I dalje u  Raštanima, Primorcu i Velebitu  ima igrača koji bi za Zadar  sigurno bili pojačanja.

Brzopotezno Krševan/Ivan

Najbolji prijevoz: pješke/automobil
Osoba koja je najviše utjecala na mene: otac/otac
Hrana: domaća/jaje na oko
Kad dijete htio sam biti: padobranac/vatrogasac
Najbolji izum: play station 3/bicikl
Najviše trošim: ne trošim/recesija je
Najviše me strah: Boga/svojih pogrešaka
Najbolja pjesma: Kamena Dalmacija/Dvanaesti anđeo
Hoćete li ostati u nogometu i kad odete u mirovinu: ne znam/hoću
Što biste promijenili u nogometu: naš nogomet/uveo bih leteće izmjene
Sportska želja: zaigrati s bratom u reprezentaciji/reprezentacija
Mačka ili pas: pas/mačka
Mršavi ili debeli: mršavi/debeli
Slatko ili slano: slano/slatko
Trenirka ili traperice: trenirka/trenirka
Zima ili ljeto: ljeto/ljeto
Vozite? mene voze/audi A3
Da niste sportaš bili biste: fashion guru/vjeroučitelj