Popis (ne)uspjeha

U izbornoj godini koja vuče teški  teret afera, a one su zasad ponajviše  uteg vladajućem HDZ-u, predsjednica te stranke i premijerka Jadranka  Kosor odlučila je zaigrati na novu  kartu, jedinu koja joj u košmarnom  gospodarstvu sapetom u obruču nelikvidnosti zapravo i preostaje – na  kartu investicija.
Izazvala je, naime, lidera oporbe,  šefa SDP-a Zorana Milanovića, pa je  on nakon izjave da će samo on  odlučivati kada će se i gdje pojavljivati u medijima i što će komentirati, a što ne, ipak iskočio “iz paštete”.
Odmah nakon objavljivanja paketa  od tridesetak investicijskih projekata  od kojih neki, kako se najavljuje,  počinju već uskoro, (hidroelektrana  Ombla, željeznička pruga Križevci –  Koprivnica, Zračna luka Zagreb, luka  Rijeka…), dostojanstveni Milanović,  udostojio se istupiti u javnost i Vladin  popis investicija odmah nazvati popisom neuspjeha.
I dok je propuštao komentirati neke druge aktualnosti u društvu, napade na Vladu prepuštajući svojim  stranačkim kolegama, sada je “izletio”  i ekspresno odbacio svaku mogućnost  da išta iz vladinog paketa postane  stvarnost.
Pa iako često ironični Milanović  misli da mu mediji nemaju pravo  naređivati kada će se pojavljivati, te  da nemaju pravo što mu zamjeraju  majstorsko zametanje traga  kada se  treba očitovati o škakljivim temama,  morao bi shvatiti da javnost takav  politički stil teško može prihvatiti kao  premijerski.
Onaj tko ima ambiciju biti premijer  morao bi češće davati jasne i hrabre  odgovore na društvena i politička  pitanja i kontinuirano raskrinkavati  loše strane Vlade, kojih, nažalost,  ima dovoljno.
Umjesto toga, on čini pogrešku u  koracima i munjevito istupa onda  kada bi se možda trebao malo strpiti  pa čak i ako je u pravu da je Vladin  popis investicija – popis njezinih propusta i neuspjeha.
Tek se najavljuje investicijski ciklus, a Milanoviću je to već investicijski “cirkus”.
Iako i ekonomski stručnjaci, poput  Ljube Jurčića, nisu uvjereni da je sve  dobro trasirano da bi investicijska  kola mogla krenuti uzbrdo, a prije  svega se to odnosi na osiguranje sredstava i vrijeme kada bi ti projekti  postali isplativi, Milanović bi možda  politički mudrije postupio da nije  “kao iz topa” udario na taj famozni  paket.
Nažalost, izgleda da ga je više od  same uvjerenosti u neuspjeh investicija izazvala pomisao da premijerka  zajedno sa investicijskim ciklusom  pokreće i onaj predizborni ciklus, a to  već nije mogo prešutjeti.
Najgore bi zapravo i bilo da cijela  ova investicijska “bajka” ostane samo  na početku, da se u predizborne svrhe  na nekoliko lokacija zatrpa kamen  temeljac, a zemlja ostane u gospodarskom glibu jer se energija potrošila na osvajanje vlasti, a ne na  oživljavanje ekonomije.
Premijerka je valjda primijetila da  su njezina obećanja o zauzdavanju  krize i uspjehu programa gospodarskog oporavka sve praznija te je morala ponuditi paket investicija kao  posljednje čime bi mogla pridobiti  javnost isfrustriranu korupcijom, rasipanjem novca, pljačkom, financijskim neredom i nezaposlenošću.
Svjesna je zasigurno da ovaj paket  nikako ne smije doći u pohlepne ruke  te da neuspjeh ovih investicija znači i  njezin neuspjeh, a sve što je njezin  neuspjeh – Milanovićev je uspjeh.