Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Slučaj “Lisica protiv Hrvatske”

Autor: Ana Raić Knežević

20.01.2013. 23:00
Slučaj “Lisica protiv Hrvatske”

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Stručnjaci upozoravaju da je potrebno preispitati prakse domaćih sudova kako država ne bi gubila skupe sudske postupke


Među tužbama  što ih građani Hrvatske šalju  Europskom sudu za ljudska  prava sve je više onih zbog  prava na pravično suđenje  koje im je, kako smatraju,  povrijeđeno u domaćim sudskim procesima. Zaključak  je to analize što su ju na  nedavnom savjetovanju o  kaznenom pravu održanom  u Opatiji prezentirali Matko  Pajčić, docent na Katedri za  kazneno procesno pravo  Pravnog fakulteta u Zagrebu  i zagrebačka odvjetnica Laura Valković. 
– Broj presuda u kojima je  Europski sud za ljudska prava utvrdio da su nadležna  tijela Republike Hrvatske,  postupajući u kaznenim  predmetima, povrijedila prava i slobode zajamčene Europskom konvencijom za  zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sve je veći,  pri čemu je utvrđen najveći  broj povreda prava na pravičan postupak iz članka 6.  Konvencije, navodi se u  njihovom znanstvenom radu  u kojem su među ostalim  anlizirane brojne presude  suda iz Strasboruga kojima  jej utvrđena izravna povreda  prava na pravedni sudski postupak, povreda pretpostavke okrivljenikove nedužnosti, te pravo na odgovarajuće  vrijeme i mogućnost za pripremu obrane.
Skupe pogreške
Odvjetnica Valković podsjetila je i na podatke što ih je  krajem prošle godine iznijela  zastupnica RH pred Europskim sudom za ljudska prava  Štefica Stažnik. Prema njima samo lani Hrvatska je na  temelju presuda iz Strasbourga isplatila 475.000 kuna, a po nagodbama još milijun i 13 tisuća kuna, ukupno 1,5 milijuna kuna, koliko  su državni proračun koštale  sudske odluke po kojima su  građanima na neki način  prekršena ljudska prava zajamčena Konvencijom. 
– Protiv Hrvatske tako su  2011. godine Europskom sudu za ljudska prava podnesene 1.192 tužbe, 2010. bile  su 992 tužbe, 2009. godine  755, a 2008. samo 608, što  znači da je u četiri godine  udvostručen broj ljudi koji  smatraju da su u Hrvatskoj  prekršena njihova ljudska  prava. U čak 90 posto  slučajeva Sud presuđuje u  njihovu korist, protiv  države, jer se ispostavlja da  je Hrvatska svojim građanima prekršila prava ili slobode zajamčene Konvencijom kojoj je Hrvatska pristupila 1997. Tijekom 2011.  godine Hrvatska je u Strasbourgu vodila 1.752 sudska  procesa, navela je Stažnik.
Sporni slučajevi
U radu podsjeća na slučaj  “Lisica protiv Hrvatske” što  su ga dobili Zlatko i Meri  Lisica, supružnici iz Bibinja,  koji su proglašeni krivima za  pljačku “Dalmatinske banke” u središtu Zadra u svibnju 2000. godine. Presuda u  njihovu korist donesena je  2010. godine nakon što su  oboje odslužili zatvorske  kazne na koje su bili  osuđeni. Europski sud za  ljudska prava utvrdio je nepravilnosti tijekom pretrage  vozila Zlatka Lisice, jer je to  učinjeno bez sudskog naloga  i bez nazočnosti okrivljenikovog odvjetnika. Naveden  je i slučaj Neđe Ajdarića koji  je na 40 godina zatvora  osuđen isključivo jednog “rekla-kazala dokaza”, pa je i on  dobio tužbu protiv Hrvatske  u Strasborugu. Pretpostavka  nedužnosti prekršena je u  slučaju Roberta Peše, bivšeg  potpredsjednika Hrvatskog  fonda za privatizaciju, za kojeg su najviši pravosudni i  politički dužnosnici, nakon  što je uhićen u “akciji Maestro”, iznijeli niz optužujućih  tvrdnji. Tako su prejudicirali  njegovo krivnju, a Peša je,  kako je poznato, oslobođen  na kraju sudskog postupka.  Željko Gregačević, osuđen  zbog četverostruke prijevare  na pet godina zatvora, dobio  je spor u Strasborugu jer mu  je sud povrijedio “pravo na  pripremu obrane”. Naime,  nalaz knjigovodstvenog  vještaka dobio je tek na završnom sudskom ročištu, pa  ga ni on ni branitelj nisu  stigli proučiti, a dio policijskih dokumenata obrana nije ni dobila.
Zato Pajčić i Valković zaključuju da je potrebno posebno preispitati prakse domaćih sudova koja ponekad  nije dovoljno usmjerena na  ostvarenje pravičnog  suđenja u smislu Konvencije. Drugim riječima hrvatski zakoni i sudovi trebali bi  više voditi računa o pravednosti.
– Praćenje prakse Europskog suda za ljudska prava  treba biti intenzivnije i kvalitetnije nego što trenutačno  jest, poručuje ovo dvoje  pravnika.