»Zlatko će i dalje živjeti u nama, našim osmijesima i našim izvedbama«

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Kolege i prijatelji se uz pjesmu i dobra sjećanja oprostili od glumačkog velikana Zlatka Košte
Na jedinstveni je način intuitivno razumio i shvaćao kazalište i živio za teatar. Rijetko koja osoba bila je toliko jaka, ali istovremeno tiha i samozatajna. Zlatko je uvijek bio iskren i otvoren u svojim pohvalama i kritikama. On je proživio toliko da to ne stane u jedan život i jednu karijeru. Beskrajno smo se svađali i mirili, a zadnje čega se sjećam iz naših razgovora je: »Toliko sam sad sazreo, toliko sam razumio, toliko znam, da tek sad mogu dati prave uloge«. Toliko mi je žao da nije imao više vremena i priliku da novim očima sagleda svoj život i sve što je postigao, kazala je Milena Dundov
Vedran SITNICA
Koštini su se kolege od njega oprostili pjevajući njegove omiljene pjesme

Istovremeno dirljivu i veselu komemoraciju za pokojnog glumca – lutkara Kazališta lutaka Zadar, Zlatka Koštu, pripremili su njegovi kolege i prijatelji u njegovu čast. Umjesto tugaljivih i patetičnih fraza o njegovoj bogatoj karijeri i utjecaju na zadarsku lutkarsku i glumačku scenu, članovi ansambla KLZ – a, te Koštini dobri prijatelji, veselim su se pjesmama i nezaboravnim uspomenama prisjetili njegovog glumačkog talenta, životnog veselja i velikog srca, te privilegije rada s njim i učenja od njega.

40 godina duga karijera

Komemoraciju je moderirala članica ansamlba KLZ-a Tamara Šoletić, koja je na početku izrecitirala jednu od pjesama Luke Paljetka, inače Koštinog dobrog prijatelja i jednog od dražih mu poeta.
- Zlatko je gajio ogromnu strast prema poeziji, koja ga nikad nije napustila. Našeg je Zlatka bilo puno, i dalje je tu s nama, u našim predstavama, osmijesima i izvedbama. Okupili smo se da slavimo njegov život i našu umjetnost kroz zgode i anegdote sa Zlatkom. Priča o Zlatku jedan je dio priče o 70 godina Kazališta, koje ove godine slavimo, jer od njegovih 70, Zlatkovih je 40 godina predanog rada i ljubavi, kazala je Šoletić, koja je pročitala Koštinu biografiju, koju je za Časopis hrvatskog glumišta napisala Teodora Vigato.
- Zlatko Košta rođen je 25. veljače 1951. godine u Zadru. Stalnim članom ansambla Kazališta lutaka Zadar postao je 1979. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2018. godine. Pojavio se u zadarskom lutkarstvu u zenitu velikih imena koje je nasljedovao dajući im nove vrijednosti lutkarstva za 21. stoljeće. Glumačka uloga Zorana u »Planinama« Petra Zoranića, u režiji Marina Carića, jedna je od njegovih najboljih uloga po ocjeni publike i kazališne kritike. Međutim, ostat će zapamćen po maestralno odigranoj ulozi Michelangela u predstavi »Michelangelo Buonarroti«, u kojoj je također zaigrao kao dramski glumac, za koju je bio višestruko nagrađen, napisala je na početku Teodora Vigato i dodala kako Košta nije imao nikakvo formalno obrazovanje, no kako se velikim talentom, upornošću, radom i samoobrazovanjem uspio izdignuti iznad prosječnog lutkara i vrlo dobrog dramskog glumca.
- Najviše Koštinih predstava nastalo je postepenim obogaćivanjem klasičnog lutkarskog kazališta drugim izražajnim sredstvima. Devedesete su godine nezamislive bez Koštinih majstorskih predstava za odrasle. Animacijom novih tipova lutaka otvorio je put prema novim izražajnim sredstvima u lutkarskom izrazu. Vrhuncem Koštine animacije možemo smatrati monodramu »San putujućeg glumca ili princeza na zrnu graška« iz 1997. godine. Zlatko Košta u ovoj predstavi nije samo zabavljač, nego i učitelj života, istaknula je Vigato i napisala kako je Košta bio podjednako dobar i kao glumac na glumačkoj sceni i lutkar na lutkarskoj sceni.
- Sve načine animacije u zadarskom lutkarstvu možemo pročitati u radu lutkara Zlatka Košte – od paravanskih predstava preko maski do vidljivog animatora koji se skriva iza lutke ili vidljivog animatora koji je lutkin partner. Počeo je djelovati u Paljetkovo doba, kada su se u zadarskom lutkarstvu lutkari s jedne strane skrivali iza paravana, a s druge strane udaljavali lutkarske predstave od dramskog principa i približavali poeziji. Bio je i običan konferansje, ali i glumac lutkar koji je glumio samog sebe. Nosio je različite maske i animirao različite lutke – od naglavnih do lutaka s vodilicom. U svim ansambl - predstavama, kao pravi lutkar neprestano je zatajivao samog sebe u korist afirmiranja lutke kao protagonista scenskog čina. Bilo je to njegovo odricanje od vlastite osobnosti kako bi lutka kao scenski lik bila što osobnija, osebujnija i životnija, zaključila je Vigato.

Mnoštvo uspomena i anegdota

Tomislav Marijan Bilosnić, koji je ansambl KLZ – a godinama pratio na putovanjima i gostovanjima, o Košti je govorio kao pjesnik o pjesniku, jer Košta je cijeli život volio i pisao poeziju. Govorio je i kao putopisac, jer Košta, njegove opservacije i rekacije, koje su bile profinjene i filozofski određene, često su popunjavale stranice putopisa koje je Bilosnić pisao putujući s ansamblom.
Kolege umjetnici iz cijele Hrvatske sjetili su se Košte, njegovog jedinstvenog karaktera i velikih uspjeha. Odmah po primanju vijesti o Koštinoj smrti na adresu KLZ – a stiglo je pismo sućuti od kolega iz Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke, koji su napisali kako kada se pomisli na KLZ, uvijek se pomisli na Zlatka Koštu, jer on je bio neodvojiv dio zadarske lutkarske scene.
- U svom je velikom umjetničkom opusu ostavio brojne glumačke i lutkarske predstave, koje ćemo pamtiti, no najviše ćemo ga se sjećati kao kolegu koji je iskonski, najiskrenije živio svoj poziv glumca – lutkara, koji je svojom nenametljivom energijom i pravom starom mediteranskom blagošću i zaigranošću uvijek bio prepoznat među kolegama. Uvijek rado gledan na pozornici, uvijek rado viđen u društvu i na festivalima, Zlatko Košta najprepoznatljiviji je simbol zadarskog lutkarstva. Nama, koji smo imali prilike s njim dijeliti pozornicu ili uživati u njegovim izvedbama, jedino ostaje da se uvijek sjećamo njegove pozitivne energije, neiscrpne ljubavi prema kazalištu i jedinstvenog umjetničkog izričaja, stoji u pismu Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke.

Živio je za teatar

Dugogodišnja članica ansambla KLZ – a i Koština suradnica Milena Dundov kazala je kako je od prvog dana Koštine karijere surađivala s njim te je kazala kako je Košta uvijek bio jednostavna i prirodna osoba.
- Način na koji me Zlatko pitao o lutkarstvu pokazao mi je kako sam napokon pronašla pravog sugovornika i srodnu dušu. Uvijek se preispitivao i nikad nije bio zadovoljan svojim uratcima. Ponekad je nepravedno bio guran na marginu, jer su ga mnogi pokušali istisnuti. Na jedinstveni je način intuitivno razumio i shvaćao kazalište i živio za teatar. Rijetko koja osoba bila je toliko jaka, ali istovremeno tiha i samozatajna. Zlatko je uvijek bio iskren i otvoren u svojim pohvalama i kritikama. Samo sam ga jednom pred njegove zadnje dane pitala kako je, na što mi je kazao »Milenči, više sam tamo, nego ovdje«. Često smo se sjećali starih dana i bliskih prijatelja koje smo kroz godine izgubili. On je proživio toliko da to ne stane u jedan život i jednu karijeru. Beskrajno smo se svađali i mirili, a zadnje čega se sjećam iz naših razgovora je: »Toliko sam sad sazreo, toliko sam razumio, toliko znam, da tek sad mogu dati prave uloge«. Toliko mi je žao da nije imao više vremena i priliku da novim očima sagleda svoj život i sve što je postigao. Ne znamo koji su to mitski prostori koji su se samo njemu otvorili, možda tamo pronađe odgovore na sva naša pitanja i zebnje. Želja nam je da nam barem jednom prišapne da se oslobodimo svojih muka i briga, zaključila je Dundov.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno