Sprječavanje nasilja među djecom

Prisutnost nasilja u medijima je tolika da su djeca razvila neosjetljivost na nasilje. Prezaposleni i financijski opterećeni roditelji istresaju svoje frustracije na djeci, što rezultira nedostatkom bliskosti između djece i roditelja. Potom imamo sve veće prihvaćanje nasilja u kući i društvu kao dopuštenog načina ponašanja, kazala je psihologinja Šušić

U okviru obilježavanja drugog tjedna psihologije u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice jučer je održano predavanje na temu “Sprječavanje nasilja među djecom”. Predavačice su bile psihologinje Vera Šušić, Nives Barišić i Jagoda Gauta.
Prva izlagačica bila je Vera Šušić koja je predstavila UNICEF-ov projekt “Za sigurno i poticajno okruženje u školama”. Riječ je o projektu kojemu je cilj razvijanje školskog ozračja u kojem će se svaki učenik osjećati sigurnim.
Klopka za nasilje
– U školama koje sustavno provode UNICEF-ov projekt prevencije nasilja među djecom prepolovljen je broj djece koja su zlostavljana s 10,4 na 4,64 posto. Također je smanjen broj djece koja se ponašaju nasilno s 11,98 na 3,21 posto. Znatno je porastao broj djece koja se aktivno uključuju u zaustavljanje nasilja, kazala je Šušić, ističući da učenici navode da više od 63 posto učitelja pokušava uvijek ili često zaustaviti nasilje te je zapažen porast za čak 30 posto. Istovremeno osjećaj kompetentnosti kod učitelja je dvostruko veći te učitelji znaju što i kako napraviti u slučaju vršnjačkog nasilja u školi. Osjećaj bespomoćnosti kod nastavnika smanjen je s 40 na 27 posto. Prema provedenim anketama čak 88 posto roditelja želi surađivati sa školom u sprječavanju vršnjačkog zlostavljanja.
Šušić je tijekom izlaganja naglasila da svakodnevno slušamo o porastu nasilja u društvu i među djecom i mladima, a razlozi tomu su mnogostruki.
– Prisutnost nasilja u medijima je tolika da su djeca razvila neosjetljivost na nasilje. Prezaposleni i financijski opterećeni roditelji istresaju svoje frustracije na djeci, što rezultira nedostatkom bliskosti između djece i roditelja. Potom imamo sve veće prihvaćanje nasilja u kući i društvu kao dopuštenog načina ponašanja. Djeca rastu naviknuta na nasilje kao normalan način rješavanja razmirica ili da dobiju ono što žele. Također, djeca vjeruju da imaju pravo upotrijebiti nasilje ako ih netko isprovocira, a iskustvo im govori da je nasilje najbrži način postizanja ciljeva, pojasnila je Šušić.
Znakovi koji upućuju da je dijete u školi zlostavljano svakako su vidljive masnice i primijećena zatvorenost kod djeteta. Roditelji bi trebali obratiti pozornost i na činjenicu da njihovo dijete mijenja uobičajen put od kuće do škole, traži dodatni novac za užinu te ima noćne more.
– Kad roditelj sazna da mu je dijete žrtva zlostavljanja, potrebno je dogovoriti sa školom strategiju kako ga zaštititi od nasilja. Vrlo je važno ohrabriti dijete da se roditeljima može uvijek povjeriti i razgovarati s njim bez uzrujavanja i ljutnje. Bitno je ne dolaziti u školu bez najave, nego unaprijed dogovoriti sastanak s razrednikom, navela je Šušić.
Škole bez nasilja
UNICEF-ov projekt “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” započeo je 2003. godine kao pilot-projekt u tri škole. Iduće godine uključile su se 124 škole koje su željele provoditi program prevencije nasilja. Plaketu “Škola bez nasilja” dobile su 133 škole. Među tim školama su i četiri škole iz Zadarske županije: OŠ Bartula Kašića, OŠ Obrovac, OŠ Stanovi i OŠ Šime Budinića.
Što se, pak, tiče podataka o nasilju među djecom na razini Republike Hrvatske, 71 posto učenika izjavilo je da nad njima nije izvršeno nasilje, dok je 29 posto izjavilo da su bili žrtve nasilja.
Provedenim istraživanjima došlo se do rezultata da su uglavnom mjesta gdje se provodi nasilje školski hodnici, stubišta i učionice kad nema učitelja. Mjesta gdje se vrlo rijetko provodi nasilje jesu blagovaonice i autobusi. No zabrinjavajuće je da su učionice u kojima je učitelj prisutan također mjesta gdje se često provodi nasilje nad učenikom.
– U godinu dana provedbe UNICEF-ova programa znatno je smanjeno nasilje među učenicima, ali ignoriranje i isključivanje iz društva je u porastu te ih učenici doživljavaju kao najokrutniji oblik zlostavljanja, dodala je Šušić.
Jagoda Gauta govorila je o kriterijima održivosti statusa “Škole bez nasilja”.
– Budući da rezultati UNICEF-ova programa “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” nisu trajni ako se ne ulažu kontinuirani napori u održavanju uspostavljenih vrijednosti, održan je sastanak predstavnika škola i mentora u lipnju 2007. godine gdje su dogovoreni kriteriji održivosti statusa “Škole bez nasilja”. Dogovoreni kriteriji odnose se na donošenje vrijednosti, pravila i posljedica na početku svake školske godine na razini razreda i škole, kontinuirana dežurstva učitelja na kritičnim točkama, suradnju s roditeljima i lokalnom zajednicom, bilježenje i dokumentiranje svih aktivnosti koje škola poduzima radi prevencije i pravovremenog reagiranja na pojavu vršnjačkog nasilja te obilaske škola u razdoblju od tri godine radi praćenja provođenja programa, kazala je Gauta.