Baka Stošija i Hajduk – 200 godina

U atmosferi prepunoj ljubavi, veselja i zadovoljstva Stošija Milka Peroš rođena Peša iz Zatona  proslavila je zaista rijedak  jubilej, sto godina života. Na  obiteljskoj svečanosti za  rođendanskim stolom okupili  su se svi njezini potomci,  sinovi Niko i Petar sa suprugama Petricom i Anicom,  nevjesta Nediljka s kojom  baka Stošija živi, unučad Ante, Ivan, Ana Marija, Marija,  Ivana, Josip i Ljilja, praunučad Domagoj, Maro i Frano te brojna rodbina i prijatelj.
Stošija je rođena u zatonskoj obitelji od oca Špire i  majke Perke Peroš 19. veljače  daleke 1911. godine kao  treće dijete. Kada joj je  majka umrla imala je tek tri  godine. Sa svojim pokojnim  suprugom Krstom, koji je u  66. godini života preminuo,  1970. godine, vjenčala se u  zatonskoj župnoj crkvi  Rođenja Blažene Djevice  Marije 1935. godine. Njih  dvoje na svijet su donijeli  šestero muške djece: najstarijeg Antu (1936.), Šimu  (1939.), Petra (1941.), Ivana  (1944.), Niku (1947.) i Đenka  (1951.).
Još su na životu Niko i  Petar. Baka Stošija danas živi  s nevjestom Nediljkom kojoj  je suprug Ante umro 1975.  godine, u 39. godini života i  kćerkom, bakinom unukom  Ljiljom.
Baka Stošija, kojoj su osim  neposredno, čestitke čitavog  dana za rođendan stizale  telefonom i mobitelom iz  Zatona, Zadra, Amerike,  Australije i rodbine i prijatelja iz drugih krajeva svijeta. Unatoč dubokoj starosti  još je izvrsnog zdravlja. Vidi  dobro, no nešto slabije čuje, a  i noge joj polako slabe.  Pamćenje je, međutim, još  izvrsno služi. 
– U životu je bilo dosta  teških, ali puno više lijepih i  nezaboravnih trenutaka. Ja i  suprug Krsto uglavnom smo  živjeli od poljoprivrede. Uz  ostalo, obrađivali smo preko  4.000 panja vinove loze.  Težak je to bio život. Nije se  ovako lijepo i bogato živjelo  kao danas, kazuje nam tihim  i nježnim glasom slavljenica  baka Stošija te dodaje:
– Sretna sam zbog proslave  rođendana. Vrijedilo je živjeti i stvarati kada vidim  ovako brojne naše potomke  okupljene ovdje u našem  domu. Zahvaljujući u prvom  redu ljubavi, skladu i kršćanskom pristupu braku i vjeri u  Gospodina Boga i uz njegov  zagovor uspjeli smo u životu,  kaže vesela baka Stošija.
Unuk Ante, inače glavni  promotor čitave svečanosti  nam je otkrio kako je ovo u  povijesti Zatona prvi put da  netko doživi i na ovaj način  obilježi stoti rođendan.
– Pored svega lijepoga što  smo joj poželjeli obasipamo  je šalom kako je vršnjakinja  sa splitskim Hajdukom koji je  ovih dana, također proslavio  stotu godišnjicu, što je dodatno čini veselijom i ponosnijom. Pored svega rado  sluša radio i pogleda televiziju, ali najdraža joj je  ipak nedjeljna misa, kaže  nam nježno milujući rukom  po licu svoju baku ljubimicu  unuk Ante. Kažimo kako su  veselje i radost Peroševih  uveličale članice zatonskog  KUD-a “Kuntrada” uz ostalo  otpjevavši slavljenici tri prigodne skladbe na izvornom  zatonskom izričaju. Na koncu  rastajući se s bakom Stošijom  i njezinim najbližima obećali  smo ponovni povratak u  njihov topli dom naredne  godine istog dana, naravno  uz uvjet da svi skupa narednih 365 dana proživimo u  zdravlju, sreći i veselju.
 

Živjeti skromno, mirno i staloženo

 – Ja sam bila stalno u pokretu,  tako reći i zimi i ljeti. Voljela sam  raditi i kretati se i nikad nisam bila  nezaposlena. Život me je činio  sretnom, prvenstveno zbog naše  vrijedne i poslušne djece. Živjeti  se mora skromno, mirno, staloženo i bez stresova, i ne smije se  sekirati. Od kada sebe pamtim  nikada se ni s kim nisam svadila i  nikomu nisam rekla ružnu riječ.  Bogu se obvezno mora moliti, jer  bez njegove pomoći i podrške  nema ništa dobroga, kazala nam  je uz ostalo slavljenica baka  Stošija Milka Peroš.

Prehrana za doživjeti stotu

Ujutro nakon ustajanja popije bijelu kavu ili kamilicu s malo kolača. Za ručak na meniju pretežno je lešada od ribe ili mesa s juhom. Za večeru se pojede voće i popije voćni napitak. Još uvijek voli i obožava povrće i to domaće zelje, blitvu i špinat. Obvezno dnevno popije dvije čaše domaće bevande.