Sendvič od pet tisuća

Spektakularna akcija hapšenja zloglasne prodavačice B.M. (58), djelatnice malene trgovine u Zadru, o kojoj su zadnjih dana izvještavali mediji, uspješno je okončana sinoć u četiri ujutro. Kako saznajemo od naših izvora, u trenutku kad su policijski specijalci s dugim cijevima i maskama preko lica na Bilom Brigu opkolili kuću opasne prodavačice, spomenuta je zapucala na snage reda pa je pozvano pojačanje i krenulo se u rizičnu akciju opsade kuće. Lukava prodavačica, otkrivaju naši izvori, pucala je uvijek s drugog prozora, i snage reda zapravo nisu znale gdje se nalazi u kom trenutku. Malo je pucala iz kuhinje, malo s krova, a onda se prebacila na zahodski prozorčić, odakle je ranila specijalca K.Š. da bi, nepunu minutu iza toga, sasula paljbu s prozora u potkrovlju. Na to je jedan od zapovjednika upozorio svoje momke: «Oprez, brža je od kobre. U butigama se naučila rukovanju oružjem, zato oprezno. Pričekajmo da ostane bez municije». U jednom trenutku, rekli su nam svjedoci ove nesvakidašnje potjere, zloglasna prodavačica špricala je olovom po policiji s balkona, dok se u drugom javljala podmuklom pucnjavom iz podruma. Svladana je tek u ranim jutarnjim satima, nakon što je stiglo pojačanje iz policijskih uprava širom zemlje.
Kako vam god neobično zvučalo, kad bi ovako izgledalo hapšenje zloglasnih prijestupnika bilo bi manje pretjerano od slučaja koji je zadesio jednu zadarsku prodavačicu. O tome smo ovih dana mogli čitati u novinama. Nevjerojatno kako se toga naša država nije prije sjetila, koliko je samo love moglo kapnuti u državnu kesu. Odavno smo mogli otplatiti vanjski dug i obnoviti gospodarstvo samo da je netko malo mućnuo glavom. Međutim, kao što se lijepo vidi iz ovog slučaja, nikad nije kasno da nas država podsjeti koliko okrutni i bezobzirni znaju biti njezini službenici.  
Prije dvadesetak dana, jedna prodavačica iz nekog zadarskog malog dućana, ostala je paf kad joj je kupac koji je od nje zatražio sendvič, a ona mu ga spremno napravila, izvadio službeni zapisnik za kazne i važno izjavio: «Ja sam sanitarni inspektor», predstavio se zgromljenoj prodavačici koja dvadeset i pet godina u istom dućanu, za istim pultom, pravi sendviče djeci i radnicima i pitaj boga koliko je puta u životu tri fete mortadele i dvije podravca poklopila kruhom. «U trgovini možete narezati salamu, sir i kruh, ali ne smijete praviti i posluživati sendviče», rekao je službenim tonom cijenjeni gospodin inspektor. « Ovaj koji ste upravo meni poslužili, koštat će vas osobno pet tisuća kuna, a trgovinu u kojoj radite još pedeset tisuća. Molim vas vaš OIB i matični broj trgovine».
«Ajme meni, jadna ti sam», uspjela je izgovorili prodavačica trenutak prije nego što se srušila u nesvijest.
Tako se nakon kopanja nosa, lovljenja šparića udicom s rive, branja šparoga i maslačaka, i pravljenje sendviča eto, našlo na državnoj crnoj listi. Sada svi zajedno možemo odahnuti. Barbarskoj i prljavoj navadi pravljenja sendviča u dućanu napokon je odzvonilo. Gdje god cijenjeni gospodin sanitarni inspektor bio, ovim putem mu odajem javno priznanje. Velika je hrabrost opaliti pet tisuća kuna kazne sirotoj teti iz dućana, osobit je to podvig, naći neku plahu ženicu i sjebati joj život. Iskoristio bih priliku, kad sam već ovdje, da cijenjenog gospodina sanitarnog inspektora predložim za najboljeg državnog službenika u ovoj godini, u kategoriji državnog inspektorijata. Rijetko se viđa da netko tako revno obavlja svoj posao. Svaka čast, majstore! Možda bi mogao sjesti u vremeplov pa posjetiti onog dokonog lorda Sandwicha. Tu bi ideju sendviča trebalo zatrti već u korijenu.