Gips je lokomotiva koja nas sve vuče

Volio bih da Janica ostane s nama i iduće sezone. Međutim, mogao bih voziti bez Janice, ali ne i bez oca. Bio bi to vlak kojem makneš lokomotivu, jednom mora stati. On je ključna osoba mojega života i izvan skijanja – kaže Ivica

Ivica Kostelić, 31-godišnji  Zagrepčanin, krenuo je na  Sljeme, a spustio se s – Mount  Everesta. Ostvario se time san  Ante Kostelića koji je svoju  djecu, odraslu ispod Sljemena,  odveo na skijaški krov svijeta.  Uz 16 osvojenih medalja sa  svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara, u konkurenciji  alpskih zemalja, poslije triju  Velikih globusa Janice, u Lenzerheideu je protekle subote  Veliki globus, matematički osvojen sedam dana ranije, visoko podigao Ivica Kostelić.
– Da bi uspio u skijanju,  trebaš dvije stvari. Novac i snijeg – kaže Ivica Kostelić. Kada  nemaš jedno ili drugo, kako  možeš uspjeti? Međutim, mi  smo uspjeli u skijanju, i Janica  i ja, a to je dobra poruka za sve,  ne samo za one iz malih zemalja. Uostalom, prije Janičinih pobjeda skijanje je u  Hrvatskoj bio rekreacijski  sport.
Pomoglo je spavanje na  mjesečini?
– Nije bilo lako, nije bilo  novaca i mogli smo birati jedino hoćemo li biti u hotelu ili  imati kartu za žičaru. No, mi  smo bili pripremljeni za život u  prirodi. Od malih nogu ljetujemo na Mljetu, na mjestu  udaljenom četiri kilometra od  civilizacije, bez struje, s jednim  malim izvorom. Bili smo dobro  pripremljeni za spavanje vani.  Imali smo odlične vreće, tata  bi pripremio i sklonište, a mi  smo mu pomagali. Na taj način  smo ojačali i još više zavoljeli  to što radimo. To su trenuci  kada se potpuno posvetiš tome  što radiš ili odustaneš. Sjećam  se da sam od prvih godina želio  biti što brži i bolji.
Podrška Japanu
Završilo je sa suzama na  postolju?
– Navrli su osjećaji jer sam ga  toliko godina želio i pokušavao osvojiti. Kada godinama trenirate na nekim mjestima, ta mjesta postaju dio vas,  osjećate kao da su živa bića.  Kada stotinama puta trčite po  Sljemenu, mislite da je šuma  vaš navijač. Ili imate osjećaj  bratstva s tim stijenama po  kojima smo trčali na Braču,  koje vam pomažu da budete  bolji. Na postolju sam se sjetio  svega toga, našega puta.
Na proglašenju ste uz hrvatsku imali i japansku zastavu?
– Tim ljudima treba dati podršku, trebaju znati da cijeli  svijet strepi i moli za njih, svijet  i sportaši ih podržavaju. Poznajem dosta skijaša iz Japana.  Bio sam tamo na utrkama i  iznenadilo me koliko Japanci  prate skijanje. Zato sam sada  na postolju, u trenutku primanja trofeja, želio pokazati  da sam uz njih.
Slijedi tjedan dana odmora  i povratak na snijeg u Innerkremsu?
– Nisam u strahu od treninga  jer tu nema stresa. Sigurno  neću biti umorniji nego što  sam sada. Naprotiv, napunit ću  baterije. Najviše volim trenirati u proljeće, to je pravi gušt,  nema stresa, adrenalina. Nema razmišljanja da sam na jednom mjestu zeznuo vrata pa  moram paziti idući put. Nema  ni gužve na ledenjacima,  možeš odraditi rundi koliko  želiš, često i sam, a poslijepodne možeš uživati radeći u  zelenilu u dolini. Kada živiš  250 dana godišnje na snijegu,  guraš se preko limita. Zato  treba uzeti odmor, ali pravi  odmor. Vjerujem da su u naš  uspjeh ugrađena dva, tri mjeseca na moru. U tom razdoblju  tri tjedna sam u potpunom  miru, bavim se ribolovom. Zato je ljeto vrlo važno. Kada su u  pitanju planovi, ovoga ljeta  neće biti putovanja do Malte,  samo ću iz Rijeke gumenjakom ići do Brača. Želio bih  ponoviti nešto poput Malte.  Ramišljao sam o krugu oko  Peloponeza, to mi se čini zanimljivim.
Želje i ciljevi
Nova sezona donosi nove  izazove, najteže je obraniti  naslov?
– Motiv uvijek postoji, uvijek  želiš pobjeđivati, uvijek želiš  više. To je u prirodi sportaša.  Kada si na startu utrke, želiš  otići do limita, dati sve od sebe  bez obzira na to  koliko si puta do  tada bio prvi.  Najveći konkurenti za veliki  trofej bit će Romed Baumann,  Carlo Janka,  Aksel Lund  Svindal, Didier  Cuche, Marcel  Hircher, ali samo ako bude  pobjeđivao u serijama, možda  Benjamin Raich.
Preostale  želje?
– Prva je zlatna  olimpijska medalja. Druga su  pobjede u svih pet disciplina.  Najprije postolja, a zatim pobjede. Treba se još poboljšati u  brzim disciplinama. Ima i ciljeva, a prvi je pobjeda na Sljemenu. Želio bih i dalje uživati  u skijanju.
Prije dvije godine imali ste  prigodu osvojiti Svjetski kup.  Sada su leđa izdržala?
– Tada mi je bilo jako teško.  Imao sam odličnu šansu za  osvajanje Svjetskoga kupa, a  bio sam potpuno potrgan.  Ujutro nisam mogao ni obući  čarape. Bilo mi je strašno  teško zbog toga. Iz tog razdoblja smo puno naučili. Nije  to vrijedno kao kristalni globus, ali je vrijedno. Sve što se  događalo prijašnjih godina, bila nam je škola. Tada ne bismo  razmišljali o odlasku iz Garsmisch-Partenkirchena.  Međutim, puno smo toga  naučili i sada se odmah reagira. Medicinska skrb se s godinama poboljšavala. Na tom  zdravlju se prvenstveno treba  zahvaliti fizioterapeutu Zoranu Prši, koji je bio sa mnom.  Rješavali smo probleme čim bi  se pojavili. To je ono što nismo  imali prošlih sezona, kada je  mali problem za tjedan dana  postao velik.
Obitelj
Siječanj je s 999 osvojenih  bodova bio ključ uspjeha?
– To je imalo psihološkog  utjecaja na konkurenciju. Kada vidiš da netko tako superiorno skija, u očima suparnika  postaje nepobjediv. Tako se  Anja Pärson bojala Janice.  Osobno nikad nisam imao takav osjećaj. Ima toga u sportu,  psihološka igra je dosta važna.  Zanimljivo je kako Francuzi  loše voze u Val d’Isereu ili kako  mi u nogometu često pobjeđujemo Njemačku.
Janica je praktički cijelu sezonu bila uz vas. Vrlo je emotivno proživjela dodjelu globusa?
– Janica je sjajna osoba, s  ljubavi i strasti za obitelj, i  meni je bilo jako drago što je  Janica uz mene. Zato je bilo  drugačije i volio bih da ostane s  nama i iduće sezone.  Međutim, mogao bih voziti  bez Janice, bez obzira na to što  smo zajedno naučili dijeliti radosti i tugu. Iako je ona moja  sestrica, pokazala mi je kako se  pobjeđuje.
A bez Gipsa?
– To ne! Bio bi to vlak kojem  makneš lokomotivu. Momentum se nastavlja jedno vrijeme,  ali vlak mora jednom stati.  Od  1988. godine, kada je prestao  raditi u rukometu i posvetio se  meni, tata je pokretač svega.  On je veliki trener i veliki savjetnik. Uspješno uspijeva uskladiti ulogu oca i trenera. On  je ključna osoba mojega života  i izvan skijanja. Naučio me  žrtvovanju i zna me dobro izmučiti na trenizima. Naučio  me da je to jedini pravi put.

Prvi mali globus

Prije devet godina osvojili ste  mali slalomski globus u velikom  obračunu s Bodeom Millerom na  završnici u Flachauu?
– To jedan od najljepših trenutaka  u mojoj karijeri. I jedan od najnapetijih, pravi filmski scenarij. Bode  je vodio s velikom razlikom. Startao  sam točno u podne kao u nekom  kaubojskom dvoboju. I pobijedio.
Najteži trenutak?
– Najcrnja točka u mojem životu  bila je ozljeda križnih ligamenata u  siječnju 2001. godine. Tada je  stradao i meniskus, koji se raspao  u puno dijelova i liječnici su imali  silnih problema da ga spase. Ta  teška ozljeda dogodila se baš kada  sam dobio krila…  Operiran sam  početkom veljače, a u studenom  sam pobijedio u Aspenu sa startnim brojem 64. Bila je to kruna  svega, voda je prelila čašu. Ponosan sam na to razboblje jer je u  meni bilo toliko želje, energije da je  ta pobjeda opravdala sve treninge.  Tu razinu posvećenosti u rehabilitaciji poslije nisam ponovio.

Fischerova prva kruna

Na kraju sezone 2006./2007.  Ivica je bio 16. u poretku slaloma, poslije silnih izlijetanja.  Salomonove skije nisu držale u  zavojima i Ante Kostelić nije  izdržao. Zajedno sa sinom pokucao je na vrata Fischera, koji  sada prvi put u povijesti ima  pobjednika Svjetskoga kupa.
– Fischer je još uvijek obiteljska firma, u većinskom vlasništvu obitelji. Meni je uvijek bilo  drago kada bih dobio čestitku  Paula Fischera, koji je vlasnik.  Ne samo poslije pobjeda, već i  poslije postolja. Lijepa je to  gesta, jer znaš da im je stalo do  mene – kaže Ivica.

Osam zahvata

Ivici Kosteliću su osam puta operirana koljena, jednom lijevo, sedam puta desno, s kojim i sada ima problema zbog napuknutoga mišića. Unatoč tome, popeo se na krov svijeta.

Hrvatska ispala u osmini finala

Sezona Skijaškoga kupa zaključena je ekipnim natjecanjem u paralelnom slalomu u kojem je slavila reprezentacija Njemačke ispred Italije i Austrije. Hrvatska reprezentacija ispala je u osmini finala od Češke. Hrvatske boje branili su Ivica Kostelić, Ana Jelušić, Sofija Novoselić i Natko Zrnčić-Dim, no češka četvorka Katerina Paulathova, Šarka Zahrobska, Ondrej Bank i Krystof Kryzl bila je bolja u prvoj rundi natjecanja.
– Barem sam pobijedio na kraju sezone – rekao je dobro raspoloženi Ivica, koji je na startu imao prijedlog: – A sada svi na alkotest.

Škola života

Koliko je teško bilo svojedobno izaći pred stotinjak novinara u  Wengenu i objasniti izjavu o  “njemačkom vojniku”?
– Bilo mi je jako teško, nisam  mogao pojmiti da bi se to moglo  dogoditi. Osjećao sam se grozno  kada sam dao tu izjavu, kao mala  bubica, za mene je to bio grozan  trenutak. Osjećao sam se kao u  nadrealnom snu u kojem sam u  jednoj klupici, a oko mene su se  nadvili novinari kao visoka stabla.  Presica je, naime, bila  u osnovnoj  školi. Tada sam puno naučio o  ljudima i o zloći u ljudima. Za mene  to je bio kraj doba nevinosti.

Semafor

Rezultati slaloma: 1. Giuliano Razzoli (Ita) 1:25.72, 2. Mario Matt (Ita) 0.03, 3. Felix Neureuther (Nje)  0.25, 4. Marc Gini (Švi)  0.34, 5. Michael Janyk (Lan) 0.47, 6. Andre Myhrer (Šve) 0.61, 18. Ivica Kostelić  (Hrv) 1.88 sekundi zaostatka.
Redoslijed u slalomu: 1. Ivica Kostelić (Hrv) 478, 2. Jean-Baptiste Grange (Fra) 442, 3. Andre Myhrer (Šve) 423 boda.
Ukupni redoslijed u Svjetskom kupu: 1. Ivica Kostelić (Hrv) 1.356, 2. Didier Cuche (Švi) 956, 3. Carlo Janka (Švi)  793, 4. Aksel Ludn Svindal (Nor) 789, 5. Michael Walchhofer (Aut) 727, 6. Silvan Zurbriggen (Švi) 723  boda.

Ivica Kostelić u Svjetskom Kupu

         godina  mjesto  bodovi
            2001.    107.      25
            2002.    7.         677
            2003.    7.         632
            2004.    34.       271
            2005.    31.       263
            2006.    40.       204
            2007.    25.       344
            2008.    6.         829
            2009.    4.         891
            2010.    5.         805
            2011.    1.         1352