Nova zadarska pjevačka nada

Gotovo gola, odjevena samo u uski korzet, Elena je izvrsno otpjevala dva velika svjetska hita “Me and Mr Jones” Amy Winehouse i “Mein herr” Lize Minelli iz kultnog filma “Cabaret”, upotpunivši svoj nastup i erotski nabijenom koreografijom, pokazavši da njeno vrijeme itekako dolazi. Ističe da joj nije bio problem tako se pojaviti pred publikom, da je bila odjevena u skladu s pjesmom, no da joj je bilo teško, bilo je
– Nije lako prvi put susreti se s nekom pjesmom, pa uz to naučiti još i koreografiju te obuti štikle od 15 centimetara i u njima penjati se po stolici, priznaje Elena

Lijepa, šarmantna, atraktivna, “nabijena” seksipilom…  A zna i pjevati. Njeno ime je  Elena Stella i nova je pjevačka nada Zadra. Glazba i  scenski nastup su joj jednostavno u krvi, kako se to popularno kaže, u što su se mogli uvjeriti, među mnogima do  sada, i svi posjetitelji “Martine  presents” showa – zadarske  verzije kabareta, održanog  krajem veljače u Arsenalu,  gdje se pridružila zvijezdi  večeri, pjevačici Martine  Thomas. Dvadeset i sedmogodišnja Elena bila je pravo  iznenađenje showa, osvojivši  svojim atraktivnim nastupom  simpatijecjelokupnog auditorija najvećeg gradskog multimedijalnog centra. Gotovo  gola, odjevena samo u uski  korzet, kako to uostalom i  priliči jednom kabaret-showu, Elena je izvrsno otpjevala  dva velika svjetska hita “Me  and Mr Jones” Amy Winehouse i “Mein herr” Lize  Minelli iz kultnog filma “Cabaret”, upotpunivši svoj nastup i erotski nabijenom koreografijom, pokazavši da  njeno vrijeme itekako dolazi.  Bez formalne glazbene naobrazbe, Elena je tada, a i  nekoliko puta prije, na nekim  drugim događanjima, pokazala da onaj izvorni “dodir” s  glazbom ili imaš ili nemaš. Da  tehnika pjevanja može biti samo nadgradnja genetskim  predispozicijama za bavljenje  glazbom, kojih njoj svakako  ne nedostaje. 
– Valjda sam to “pokupila” u  obitelji. Tata je cijeli život bio  glazbenik, nastupao u raznim  bendovima i klapama, što radi  i danas, naravno nešto rjeđe.  Ni mama nije bila daleko.  Iako nije studirala glazbu, već  hrvatski i engleski, uvijek je  bila spremna pridružiti se ocu  i društvu, kojeg u našem domu nije manjkalo, u druženju  koje je obavezno uključivalo i  zajedničko pjevanje. Sjećam  se, još kao mala djevojčica,  znala sam se smjestiti ocu u  krilo dok je svirao mandolinu  i zajedno s njim pjevati, objašnjava Elena.
Korak po korak
Najprije u vlastitom domu, a  onda i po dječjim festivalima Elena je korak po korak počela graditi svoju glazbenu karijeru.   
– Kao dijete nastupala sam po  raznim dječjim festivalima, obilazila cijelu Županiju, kako zaleđe,  tako i otoke. Jednom prilikom,  nas nekoliko: Natali Dizdar, Franu Brajkovića i mene okupio je  pokojni Vedran Ivčić da zajedno  pjevamo. Bilo je to na festivalu u  Citadeli. I danas se rado toga  sjetim, prisjeća se Elena.
 No iako snažnog glasovnog potencijala Elena se nije upisala u  glazbenu školu. Kaže da ni sama  ne zna zašto, život ju je usmjerio u  nekom drugom pravcu, zaposlila  se kao krupje u jednom kasinu,  potisnuvši glazbu u drugi plan.
– Ne znam zašto nisam upisala  glazbenu školu ili akademiju. Valjda u tom trenutku to nisam osjećala pravim, no glazba je ipak  ostala u meni, možda i ne na neki  racionalan način kroz konkretne  planove, već prije svega duboko u  meni, u željama i snovima koji su  me još od malena vodili uglavnom  ka notama. Bilo mi je jako drago  kada sam nedavno dobila priliku  nastupiti najprije na Festivalu  vjenčanja, nakon toga i u kabaretu  Elle Dušević te naposljetku i u  ovom posljednjem “Martine presents” showu. Sve je zapravo došlo  sasvim spontano, bez nekog posebnog planiranja, ističe Elena.
Iako je u navedene projekte upala bez neke posebne  pripreme Elena se dobro  snašla. Glazbeno nadarena,  sve je pjesme koje je trebala  izvoditi naučila bez mentora i  nota, isključivo samo  slušajući snimke. Priznaje da  joj je najteži rad bilo na pjesmi “Mein herr” s obzirom na  to da njemački jezik ne poznaje. Posjetitelji Arsenala,  gdje je spomenutu pjesmu izvela, sudeći po pljesku, zasigurno to nisu primijetili.  Elena ne samo da je vrlo  uvjerljivo “skinula” originalnu  interpretatoricu Lizu Minelli,  već je pokazala da joj ni scenski nastup nije stran. Pojavila  se odjevena samo u uski korzetić, pjevajući uz erotikom  nabijenu koreografiju koju je  posebno za taj nastup za nju  osmislila Ella Dušević.
– Bila sam odjevena u skladu s pjesmom, to je bio takav  show. Sigurna sam da nisam  bila vulgarna, no da je bilo  teško, bilo je. Nije lako prvi  put susreti se s nekom pjesmom, pa uz to naučiti još i  koreografiju koja ju prati,  obuti štikle od 15 centimetara  i u njima popeti se na sjedalicu, kako je to Ella zamislila, priznaje kroz smijeh  Elena.
Svjesna je da je muški dio  publike, i ne samo muški, dobro reagirao na njezin nastup,  da je atraktivna pojavom, no  isto tako dobro zna, rekla  nam je, da izgled nikako ne  može biti dovoljan za karijeru.
Seksipil ili imaš ili  nemaš
– Naravno da sam svjesna  sebe i zahvalna sam Bogu i  roditeljima na tome. To je  svakako plus u nekakvoj estradnoj karijeri, no isto tako  svjesna sam da je ipak glas  ono što određuje glazbenike.  Kada je netko kvalitetan pjevač, onda je kvalitetan pjevač. Evo recimo Celine Dion  i Barbra Streisand. Ni jedna  ni druga nisu ljepotice, no  njihove vokalne sposobnosti  su nevjerojatne, pa nikome  ne pada ni na pamet komentirati kako izgledaju.  One su prekrasne upravo  zbog toga, zbog glazbe koje  nose u sebi, zbog glasa koji je  presudan. Vizualna komponenta svakako nije zanemariva, ali samo kao dio cijelog  “paketa” jednog izvođača.  Forsirati stoga vanjštinu, nekakav seksipil zapravo može  biti samo kontraproduktivno. To je nešto što čovjek ili  ima ili nema, ne možeš nešto  umjetno stvoriti, biti seksipilna, biti ženstvena, ako to  nije dio tebe. Na koncu  možeš ispasti samo smiješan,  uvjerena je Elena.
– Zapravo, ja uopće ne  razmišljam na taj način, što  napraviti, kakvu strategiju  primijeniti, kako osvojiti  tržište. Pjevam i to mi je  super, a što će biti, bit će.  Možda zvuči neozbiljno, no  trenutačno ne razmišljam  uopće o nekom menadžeru,  imam neki svoj ritam i lagano idem dalje. Trenutačno  nastupam u Maraschina subotom. Neke sam stvari samo zamišljala, pa sam ih i  ostvarila. Zadovoljna sam  putem kojim idem i ne želim  sebi stvarati neki presing, opterećivati se rokovima, dvojbama što ću pjevati, gdje ću  pjevati… Moja je vizija biti u  dodiru s glazbom koju volim  i koju želim pjevati, raditi na  sebi, što više nastupati, izgrađivati se i prepustiti, a  vrijeme će već pokazati jesam li na pravom putu, posao  od kojeg živim imam, a sve  ovo oko glazbe je samo ljubav, zaključuje Elena.

U slobodno vrijeme priroda

– Kada god imam prilike odem u prirodu koju obožavam. Imam  prijateljicu u Lici pa joj često odem u posjet. Nekada s dečkom, a sada  uglavnom s prijateljima, naglašava Elena.

Uzori – jazz velikani

– Obožavam Bille Holiday, Ettu James, Dianu Washington, Stevie  Wondera, Frank Sinatru, Whitney Houston, Barbru Streisand, Amy  Winehouse, Celine Dion… tko će se svih sjetiti, mnogo ih je. Glazba me  duboko dira. Sjećam se, nedavno sam plakala  dok sam slušala nove  snimke Whitney Houston, kako je ostala bez glasa. Žena više jednostavno  ne može pjevati. Slušala sam ju i bila tako tužna, što je napravila sebi.  Uništila je jedan od najboljih glasova na svijetu, priča Elena.