MORH pokušava spriječiti objavljivanje javno poznatih činjenica

Slika korisnika mkvanja
Nakon priče o odlascima zrakoplovnih tehničara
MORH namjerno preskače istinu da je zrakoplovni zavod ZTC u Velikoj Gorici itekako važna karika u servisiranju i popravljanju ne samo protupožarnih, nego i drugih vojnih zrakoplova
Vedran SITNICA
Tehničari servisiraju protupožarne zrakoplove u bazi u Zemuniku

Nakon što je MORH nakon propale kupovine izraelskih  aviona F-16 Barak doživio medijski fijasko, njegova služba za odnose s  javnošću sve više se ponaša kao cenzor. Naime, nakon svake objavljene  reportaže, MORH-ova služba za informiranje zahtijeva dostavu novinarskog teksta na autorizaciju. No što za MORH znači autorizacija, može se  iščitati kao cenzura. Naime, autorizacija u novinarstvu se odnosi na ispravke nečijih izjava, a ne na navode do kojih je došao novinar svojim istraživanjima, a koje je MORH pokušao “ispraviti” unatoč svima poznatim činjenicama.

Posljednji takav pokušaj bio je nakon reportaže o tehničarima koji  održavaju protupožarne zrakoplove u Zemuniku. Dva tjedna prije reportaže udarna vijest svih hrvatskih medija bila je nedostatak takvih kadrova, točnije njihovu odljevu iz sustava, pa se javnost s pravom upitala je li  u pitanje došla i nastupajuća protupožarna sezona. U tekstu je jasno navedeno da PP eskadrila u Zemuniku s održavanjem nema problema. No  kompliciraniji servisi i popravci ne rade se na Zemuniku, nego u ZTC-u u  Velikoj Gorici.

Bez problema u Zemuniku

- Tvrtka Zrakoplovno-tehnički centar je dioničko društvo čiji djelatnici  nisu djelatne vojne osobe, odnosno nisu djelatnici Oružanih snaga RH,  pa tako i ne mogu napuštati Oružane snage, upozoravali su u MORH-u.

U jezičnoj ekvilibristici naglašavaju javnosti potpuno nebitnu stvar,  poslovni oblik tvrtke, namjerno preskačući istinu da je taj zrakoplovni  zavod itekako važna karika u servisiranju i popravljanju ne samo protupožarnih, nego i drugih vojnih zrakoplova. Javnost nije briga tko je vlasnik Vikinga koji proizvodi kanadere, niti ZTC-a koji ih popravlja. Javnost  je briga hoće li se požari gasiti avionima koji se redovito popravljaju i  servisiraju.

No iz te priče izvire drugi, puno značajniji problem. Hrvatska ponovno  otvara priču o nabavci borbenih aviona. No ima li Hrvatska dovoljno pilota i osoblja koje će održavati te zrakoplove? MORH mjesecima odbija  odgovor na to pitanje i ne dozvoljava razgovor sa šefom učilišta HRZ-a,  brigadirom Goranom Huljevim, koji zna koliko mu iz učilišta godišnje  izlazi pilota i tehničara. Je li se prije tri tjedna zapravo upalio alarm koji  kaže kako Hrvatska ljudi za takvu “trku” nema. Učilište HRZ-a godišnje  proizvede do desetak pilota što nije dovoljno niti za zanavljanje postojećeg stanja. Koliko je situacija alarmantna svjedoči i činjenica da po novom, piloti mogu ostati u letačkom sastavu, iako su stekli uvjete za mirovinu. Tehničke škole u Zadru i Velikoj Gorici u posljednji su trenutak sanirale problem zrakoplovnih tehničara za tekuću razinu održavanja. Oni  se “dokrpavaju” iz ostalih hrvatskih postrojbi. No je li to dovoljno za iskorak koji bi se dogodio nakon kupnje 12 zrakoplova novije generacije.  Naime, novi zrakoplovi, poput F-16, zahtijevaju znatno veći broj tehničara u sustavu održavanja, nego što je to bilo potrebno za avione MiG  21 BIS. No to su sve za sad nagađanja bez odgovora s druge strane. Kad  MORH-ovci i odgovore na upite nešto proširenijim rečenicama, upletu  se u vlastitim proturječjima u kojima su im bitniji službeni nazivi postrojbi, nego rješenje problema koje sustav u kojoj se nalazi postrojbe  zaista ima. Da su im ta nazivlja toliko bitna, onda bi npr. s ulaza u protupožarnu eskadrilu skinuli natpis 855. eskadrila, pa ne bi bilo “zabune” u  tekstu.

Ispravili 80 posto izjava

Kruna je svega što prihvaćenu autorizaciju, ispravak gotovo 80 posto  izrečenih tvrdnji sugovornika, garniranih naknadnom pameću, prije  svega kontekstom novinarskog teksta, MORH jednostavno ocjenjuje  kao: ”...može se zaključiti kako je riječ o konstrukcijama kojima se također želi kompromitirati rad ovog ministarstva!” Takvo ponašanje u kojem MORH igra ulogu cenzora, pa i slučajevima kojima novinari žele dobronamjerno objasniti problem, sve više u hrvatskim medijima stvara  negativnu percepciju. Lako je pritom što se takva percepcija javlja za   MORH, ali se paralelno stvara negativna slika o oružanim snagama u kojima, ako baš uzmemo ratno zrakoplovstvo, djeluju ljudi iznimnih profesionalnih vještina i vrhunskog odnosa prema svom poslu.

Najbolji primjer medijskog nepotrebnog autogola je netransparentan  proces nabavke aviona od Izraela, koji srećom nije završio pogubno za  hrvatski proračun. MORH-ova služba  je pred hrvatskom javnošću dugo  tajila činjenicu da od kupovine neće biti ništa, iako su društvene mreže,  strani mediji, a i upućena javnost odavno znali da tu nešto ne štima. Ista  služba dovela je ministra Krstičevića, hrvatskog ratnog junaka u medijski  defenzivnu, gotovo infantilnu poziciju s naglaskom na rečenicu ”nisam  znao, da Amerikanci ne dozvoljavaju kupovinu “abartiranih” šesnaestica!” Nakon svega stvarno ima smisla pitanje tko ovdje kompromitira koga.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)