Sve je nebitno kad su u pitanju ljudski životi

Umjesto u dvorani na treningu kapetana Košarkaškog kluba Zadar zatekli smo u ljekarni. Nažalost takva mjesta kao i trgovine s prehrambenim proizvodima su ovih dana jedina mjesta gdje uopće možete nekog sresti jer je koronavirus u potpunosti zaustavio normalno funkcioniranje društva. Tako su i sportaši morali dvorane i igrališta zamijeniti kućnim okruženjem i tek u rijetkim trenucima kao što su odlazak u ljekarnu ili trgovinu moguće je uživo ući u nekakvu socijalnu interakciju. Sve ostalo se svodi na boravak u krugu obitelji u okruženju svog doma što je i opcija Ive Ivanova koji kao i ostali mu suigrači već preko tjedan dana živi potpuno atipično. Bez dvorane, bez treninga, bez utakmica i svega onog što mu inače nudi svakodnevica. Ipak, i sve to postane potpuno zanemarivo kad se upali televizija ili internet odakle po cijeli dan doslovno »vrište« zabrinjavajući izvještaji o broju zaraženih i preminulih širom Europe od koronavirusa koji se nije shvaćao toliko ozbiljno kad se pojavio u Kini još početkom godine.
Individualni treninzi
– Kad se sjetim da smo svi prije dva mjeseca govorili »to je tamo u Kini neće taj virus kod nas«, a evo sad smo svi blokirani. Ne možemo praktički ništa nego čekati da se sve smiri i paziti da se ne miješamo s drugim ljudima i da prvenstveno zaštitimo sebe i svoje obitelji – na prvu je kazao kapetan Ivanov koji kao i većina Hrvata u ovim teškim trenucima »uživa« u prisilnom godišnjem odmoru. Odluka, donesena prošli tjedan da se sva sportska natjecanja odgađaju do daljnjega primorala je inače vrlo aktivne sportaše na jednu vrstu hibernacije. Da ne bi ipak potpuno atrofirali mišići igrači KK Zadar rade svakodnevno po programu kondicijskog trenera Marija Mandira jer je još uvijek neizvjesno hoće li se sezona nastavljati ili ne.
– Nije ugodno kad se ispadne iz jedne normalne dnevne rutine, a pogotovo nama sportašima koji smo navikli na treninge po dva puta dnevno. Srećom Mandir šalje svaki dan programe po kojima se individulano radi i tako uspijevamo ostati koliko-toliko svježi u slučaju da se sve odjednom vrati u normalu. Ne radimo s loptom, ali kondicijske vježbe, trčanje kao i bicikliranje je moguće obavljati tako da ne propuštam priliku za takvom vrstom treninga. Ipak bi bilo i dosadno da nema toga, a sreća je po nas ovdje u Zadru što je stvarno lijepo vrijeme pa se može dio dana provesti na otvorenom. Inače bi bilo još i gore.
Predviđanja za nastavak sezone nisu optimistična. HKS je predvidio suspenziju domaće lige do 1. travnja, no čini se da će se taj datum morati prolongirati, ako uopće bude i više vremena za odrađivanje sezone do kraja. Slična je situacija i s ABA ligom, a nisu dobre vijesti što su mnoge države već ukinuli prvenstva dok su neke i proglasile prvake po dosad ostvarenim rezultatima.
– Ne znamo u ovakvom trenutku što će se događati u bližoj budućnosti. Ne znamo ni što će biti sutra, a kamoli za 15 ili mjesec dana. Naravno, svi bi htjeli da se sve vrati u normalu, no ipak je najbitnije zdravlje. Ako je ovo cijena koju moramo platiti da bi se riješili ove pošasti onda je najbolje da se sve prekine i da se oslobodimo ove opasnosti. Vidim neke su zemlje već sve riješile proglašavanjem prvaka ili poništavanjem prvenstava, ne bi bilo čudo da se tako nešto dogodi kod nas. No, sve je to nebitno koliko činjenica da se ne smiju riskirati ljudski životi.

Humor kao antistres
Ivanov je svakodnevno u komunikaciji s ostalim suigračima. Neki su već napustili Višnjik za stalno. Poput Bryona Allena koji se vratio u SAD. Blizu povratka kući je i Bashir Ahmed, dok su igrači koje nisu iz Zadra ovo vrijeme stanke iskoristili za povratak svojim obiteljima.
– Komunikacija sa svima je vrlo živa. Posebno preko WhatsApp grupe u kojoj se svi nalazimo tako da smo stalno u kontaktu. Allen je jedini zasad otišao dok su se ostali uglavnom razbježali u svoje rodne zavičaje i tamo individualno treniraju te osluškuju što će se dogoditi. Jedini koji je ostao u Zadru, naravno uz Mavru i mene, je Stefan Fundić koji je odlučio pričekti razvoj situacije u Zadru jer bi u Srbiji morao u samoizolaciju. Svi se kao i ja čudno osjećaju jer nije ovo situacija na koju smo navikli. Pokušavamo sve muke i tegobe liječiti humorom jer je zafrkancija najbolji antistres. Udariti brigu na veselje i čekati da se sve ovo više konačno smiri – kazao je za kraj kapetan Ivanov.

»Svi se suigrači isto čudno osjećaju jer nije ovo situacija na koju smo navikli. Pokušavamo sve muke i tegobe liječiti humorom jer je zafrkancija najbolji antistres. Udariti brigu na veselje i čekati da se sve ovo više konačno smiri
Ive Ivanov

S Rokom konstantno u komunikaciji
Uz otvorenu komunikaciju preko mobitela sa suigračima i stručnim stožerom Ivanov održava i onu sa svojim nekadašnjim suigračem i velikim prijateljom Rokom Stipčevićem koji se već duže vrijeme nalazi u Bologni u kućnoj karanteni, a neizvjesno je kad će se moći vratiti doma.
– S Rokom sam konstantno na porukama i pozivima. On se nalazi u Bologni u debeloj izolaciji i definitivno mu je teško sve to izdržavati. Ne može se micati iz stana, ne smije nigdje. Policija je na ulicama, srećom mu iz kluba donose potrebne namirnice i jednostavno mora izdržati koliko god je potrebno. A uz to što ne smije nigdje i što je sam u žarištu epidemije koronavirusa još veća mu je muka što ne može do svoje obitelji kao i novorođene kćerkice koja je s mamom u Zadru. Tako da kad čujem što sve on proživljava mi se nemamo pravo ni žaliti.