Pismo koje pokreće svijet

Činilo mi se da moje riječi o AIDS-u nisu pokrenule samo moju majku, nego i čitav svijet. Pomislila sam: svaki razgovor o ovom problemu mali je kotačić. Taj kotačić pomogao je mojoj majci da više ne strahuje zbog moga druženja sa svojom prijateljicom. Taj kotačić može pomoći i drugima koji žive u strahu zbog neznanja, ulomak je iz pobjedničkog pisma
U Gradskoj loži u Zadru jučer je uručena nagrada Bernardi Čirjak, učenici osmog razreda Osnovne škole Stanovi, koja je svojim pismom “Dragi tata” pobijedila na Nacionalnom natjecanju mladih za najljepše pismo koje je organizirala Svjetska poštanska unija.
Dragi tata…
Bernarda je osvojila jednodnevni izlet za cijeli razred. Drugoplasirani dobitnik je Filip Lisica, učenik šestog razreda OŠ Stjepana Radića iz Bibinja s pismom “Dragi razrede”, dok je treće mjesto osvojila Paola Rajnović iz Kostrene. Jučer je u Gradskoj loži bila i Anamaria Kasumović, učenica šestog razreda OŠ Stjepana Radića iz Bibinja. Učenički trojac okupljenima je pročitao svoja pisma nakon čega ih je mnogobrojna publika nagradila glasnim pljeskom.
– Vrlo sam sretna i ponosna zbog nagrade i osvajanja prvog mjesta i zahvaljujem svima koji su mi pomogli. S razredom i razrednicom smo odlučili da ćemo na jednodnevni izlet najvjerojatnije na Brač, rekla je Bernarda jučer. Dodala je da je pismom htjela prikazati generacijski jaz i sukob između roditelja i djeteta te da danas roditelji mogu nešto naučiti od svoje djece. Osim toga htjela je upoznati čitatelje pisma s AIDS-om i svim problemima koje ova teška bolest nosi, a to je bila i tema ovogodišnjeg natječaja. Cilj natječaja je promicanje pismenosti među mladima te skretanje pozornosti na važna društvena pitanja, poput AIDS-a. Ove je godine na natječaj pristiglo 136 pisama, a stručno povjerenstvo izabralo je Bernardino za najbolje.
– Dragi tata! Danas sam se iz škole vraćala kući s prijateljicom. Dok smo se rastajale, majka me gledala ispod oka. U očima sam joj vidjela tugu i zabrinutost. Dugo je šutjela. Kad je prijateljica produžila dalje i odmakla dovoljno daleko da nas više ne može čuti, majka se pribrala i rekla mi: “Dobro znaš da joj je mama zaražena virusom HIV-a. To se u trudnoći može prenijeti i na dijete. Ne druži se više s njom. Bojim se za tvoje zdravlje. Možda je i ona zaražena. Opasno je!” čitala je Bernarda svoje pismo koje je donosilo i zornu sliku njezinog emotivnog stanja.
– U meni se odmah pokrenula bujica osjećaja. Lavina je rasla iz trena u tren. Riječi su se kotrljale same od sebe. Kao da sam već odrasla, počela sam joj objašnjavati sve što sam znala o HIV-bolesti i zlokobnom virusu koji se pritaji i kunja u organizmu mjesecima ili godinama: o razdoblju od zaraze do razvoja, o oštećenom imunitetu, o važnosti rane dijagnostike, o putovima prijenosa i pritajenim znakovima, o kasnoj fazi bolesti i načinima prenošenja… I o ljudima koje treba poštovati i voljeti, koje ne možemo tek tako odbaciti, čak i onda ako se samo sumnja u njihovo zdravlje, čitala je Bernarda, a u sljedećim recima pisma progovorila o postojanju predrasuda.
Bernardin kotačić
– I o prijateljstvu koje neću i ne želim prekinuti zbog predrasuda. I o mojoj tvrdoglavosti, naravno. Ručale smo šutke. Kao ratni neprijatelji, iz utvrđenih tabora dobacivale smo jedna drugoj ispitivačke poglede. Znam: nije očekivala da ću joj se suprotstaviti, nije očekivala ovakvo znanje o AIDS-u, moju odlučnost i upornost. Povukla sam se u svoj kut. I ona, također. Uzela je naramak knjiga i krenula u proučavanje. Studiranje je potrajalo prilično dugo. Kad je ustala, u prvi mah nije znala što će sa sobom. Onda stegne vilice, podigne ruku i zamahne njome kao da hvata nešto dragocjeno što bi joj svaki čas mogli pobjeći. Odmjeri me kratkim pogledom pa progovori odlučno i s punim povjerenjem: – Znaš, mala moja, bila si u pravu. Jedan nula za tebe! Nisi više hirovita balavica. Moram priznati: danas zaista živimo u vremenu kad stariji mogu učiti od djece. Pa i o AIDS-u, naravno (…), dio je ulomka iz pobjedničkog pisma koje se dalje razvija u dijalog između majke i djeteta u kojem dijete propitkuje majku o AIDS-u i provjerava što je naučila o bolesti.
– (…)Činilo mi se da moje riječi o AIDS-u nisu pokrenule samo moju majku, nego i čitav svijet. Pomislila sam: svaki razgovor o ovom problemu mali je kotačić. Taj kotačić pomogao je mojoj majci da više ne strahuje zbog moga druženja sa svojom prijateljicom. Taj kotačić može pomoći i drugima koji žive u strahu zbog neznanja. Taj kotačić može pomoći i onima koji bi, bez pravih informacija o bolesti, lako mogli i sami postati budući pacijenti. Zato zavrtite kotačić razgovora o HIV-u i AIDS-u. Neka se vrti, nek’ traje. Eto, dragi tata, tvoja mala djevojčica danas je položila veliki ispit. Budi ponosan! Pozdravljam te i volim. Tvoja Tea, završila je svoje pismo Bernarda.
Stručno povjerenstvo sastavljeno od viših savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje odabralo je ovaj rad i ocijenilo da na vrlo emotivan, ali i suptilan, promišljen način govori o AIDS-u. Bernardino će pismo predstavljati Hrvatsku na 39. međunarodnom natjecanju za najljepše pismo u organizaciji Svjetske poštanske unije.