Otišao je veliki čovjek, velikog srca

– Tolika muka mi je da ne znam što da kažem. Poznavao sam ga cijeli život. Bio mi je kao dijete. Rođen je nikako i umro nikako, na žalost. Svi smo pomalo zakazali u njegovu slučaju – rekao je Ivan Đovani Matešić-Jeremija, kolumnist i književnik, dodavši kako je Nevio bio dobri duh, pjesnik koji je živio boemski i od ljubavi ali prema drugima, ne štedeći pri tom ni malo sebe.
– Bio je veliki čovjek, velika srca, naš Arbanas. Njegov najveći teret koji mislim da ga je i odveo u smrt bila je njegova natprosječna inteligencija. Vjerojatno je u jednom trenutku sagledao svoj život od početka do kraja – oplakujući dragog prijatelja jedva je izgovorio Jeremija, napomenuvši kako je Soro 1251. hrvatski branitelj i dragovoljac koji je nakon rata digao ruku na sebe i presudio si.
– Skinuo se s broda čim je započeo rat i ostao sve do kraja. Ništa nije uzeo, ni stan, ni mirovinu, a mogao je. To govori o njegovoj veličini, o tome kakav i koliki čovjek je bio – zaključuje Jeremija, prisjećajući se kako je Nevio Paleka kao beba stara svega dva dana pronađen ispred crkve Gospe Loretske u Arbanasima, gdje ga je ostavila, a zatim i zauvijek napustila biološka majka. Udomila ga je jedna starija Arbanaška, a nakon njezine smrti završio je u domu za odgoj.
– Sjećam se da je sa 12 godina pješice iz doma u Karlovcu došao u Arbanase, nakon čega ga je udomila teta Marija koja je radila u arbanaškoj osnovnoj školi kao čistačica. Bila je to dobra i plemenita žena, ali i ona je umrla i on je opet ostao sam kao i nakon rođenja – prisjetio se Jeremija.