O šparogama, kupovanju i branju

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Šparoge kao da su od zlata, a pogotovo one koje se ne prodaju isti dan pa se danima nose na tržnicu i već poprime smrad ustajale vode u kojoj ih drže preko noći da bi ih sutra prodale. Pa kada ti je toliko skupo onda ajde pa ih sam beri viču na mene, a ja ne budi lijen odmah sutra u berbu
Srećko NIKETIĆ/PIXSELL
Ilustracija

BLUES BERAČA ŠPAROGA 1.dio – ZLATNA OGRLICA ZA VEZICU ŠPAROGA

Ima jedna pjesma pjevača Šajete koja se zove »Blues berača šparoga«, o onima koji se »po graje vuču i jestive trave pobiraju koje se šparuge zovu/ču sam da su počele šparoge, ljudi ih pobiraju kako rožice...« Slušajući tu pjesmu nekako sam poželio jesti šparoge, ali šparoge neće same doći u kuću, dakle, treba ih kupiti ili ih brati. A baš taj dan gledam Županijsku panoramu, sad ne znam jeli zadarsku ili koju drugu, ali tamo lijepo kažu kako ima na pijaci šparoga i kako jedna vezica košta toliko i toliko... Odmah sam se razbjesnio i počeo ružne riječi govoriti jer mi strašno ide na živce to kupovanje šparoga. Kako se može odrediti koliko šparoge koštaju? Ne možeš ih kupovati na kilo jer se računa samo onaj vrh, a ovi ih čupaju s korijenom, a pogotovo je nemoguće odrediti koliko ta tzv. »vezica« mora biti široka. Tko može onoj babi koja ih sprema reći koliko cola treba biti debelo ili koliki je opseg, polumjer ili kako se to već kaže? U svakom slučaju, šparoge su skupe, ovi ih cijene kao da su od zlata, a omiljena im je sentenca – »’ajte vi ušumu (da. Kaže se »ušumu«) i berite!« To je slično kao da dođem kod neke fakultetski obrazovane osobe koja nešto naplaćuje i kaže mi - »ajde vi završite pet godina fakulteta!« U svakom slučaju, šparoge kao da su od zlata, a pogotovo one koje se ne prodaju isti dan pa se danima nose na tržnicu i već poprime smrad ustajale vode u kojoj ih drže preko noći da bi ih sutra prodale. Pa kada ti je toliko skupo onda ajde pa ih sam beri – viču na mene, a ja – ne budi lijen – odmah sutra u berbu. A kad tamo...

BLUES BERAČA ŠPAROGA 2.dio – U ZMIJSKOME GNIJEZDU

Zove me draga prija (nazovimo je »A«) i kaže – »sutra je lijepa nedjelja. Ajmo ti (tj. ja, Mario), »D« i »L« (obje su lijepe dame) brati šparoge.« Iskreno, kao kada je i ribolov u pitanju, nikada nisam imao sreće i uvijek bismo se vraćali praznih ruku, ali ne valja biti defetist i odmah odustajati, tako da sam već rano ujutro bio spreman za nove radne pobjede. I krenuli nas četvero prema »Ninskim Stanovima«, jer su tamo prošle godine »A« i »D« prema usmenoj predaji našle na čarobnu livadu na kojoj su šparoge rasle kao crveni makovi u onoj staroj pjesmi o majci majčici i crvenim cvjetovima. Ustvari su jako zanimljive te priče po kojima je uvijek netko našao neko mjesto gdje se jednim zamahom srpa (čekić je tu nepotreban) uhvati toliko šparoga za nahraniti pola Afrike. Nepregledne su te livade šparoga u tim pričama i prava je šteta što to nikada nisam doživio.
U svakom slučaju, prva nam je nervoza krenula dok smo pokušavali izaći iz grada jer je cijeli grad raskopan, »i neka je raskopan« velim ja, samo da nam kasnije bude lakše voziti po gradu, ali nekako se pokaže da nikada nije to ono što bi trebalo biti i da su ta prometna rješenja takva da bi bilo sada bolje vratiti se na temu šparoga, tek toliko da se ne rasplačemo i vi i ja. Kada smo se nekako dočepali Nina tamo smo još malo uživali u totalnom prometnom kaosu jer se nitko nije zbog kopanja sjetio staviti putokaze za obilaznicu, a i zašto bi? Da im poberemo sve šparoge? Onda smo konačno stali kraj tih Ninskih Stanova koji uopće nisu stanovi već velike kuće zanimljivog izgleda o kojem je bolje sada ne pričati. Berba je trajala dobrih desetak minuta, sve dok se nismo sreli s jednom pravom autohtonom zmijicom. Da se razumijemo. Nismo mi neke kukavice, ali pogled na moje platnene sandalice nekako su me obeshrabrile, a ni cure više nisu onako hrabro pružale ruke prema grmovima. Da bi naša odluka o okončanju ovog izleta bila rezolutna pobrinula se još jedna simpatična zmijica koja je odlučila s nama se prošetati po zemljanom putu. Ma vidjeli smo mi odmah da to nije otrovnica, ali, pusti ti priču. Gdje je ova, može biti i ona s roščićima na glavi pa je nekako bolje ne izazivati vraga. Ubrali smo tri biljke i povratak nije bio tako veseo kao polazak. I sada, na kraju priče, postavlja se opravdano pitanje – zašto vam ja sve ovo govorim umjesto da pričamo o tv-programu? Zato, zato što ja nisam uopće prošli tjedan gledao televiziju, ali vi ćete i sami priznati da je priča poučna. One tri šparoge sam skuhao, dodao im deset jaja, pola litre ulja i kilo kruha i do sita se najeo.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)