Kardinal Stepinac – svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće

Kardinal Alojze Stepinac je nedvojbeno jedna od najznačajnijih figura i to ne samo u Crkvi u Hrvata, već i jedan od najsvjetlijih likova u čitavoj hrvatskoj povijesti. O njemu su napisane brojne knjige, studije, pjesme, članci, a njegov je mučenički i sveti život bio nadahnućem mnogim umjetnicima u stvaranju njihovih djela, kazao je u svom uvodnom slovu prof. Ivo Livljanić, veleposlanik u miru, moderator Tribine u povodu obilježavanja 50. obljetnice smrti bl. Alojza Stepinca i predstavljanja Zbornika radova naslova “Kardinal Alojze Stepinac – svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće”, održane u prošlu srijedu u dvorani Sjemeništa Zmajević. Dvorana Sjemeništa bila je dupkom puna. Osim predstavnika Županije i Grada, na Tribini koju su organizirali Družba ‘Braća Hrvatskog Zmaja’ – Zmajski stol u Zadru i Zadarska nadbiskupija nazočile su mnogobrojne javne osobe, kako iz Zadarske županije tako i iz hrvatske Metropole.
Simbolika našeg večernjeg okupljana jest u fotografiji koja vas je dočekala prigodom dolaska, nadodao je prof. Livljanić, zagledavši se u fotografiju koja zorno prikazuje kako Stepinčev zbornik papi Benediktu XVI. predaje u Vatikanu biskup Mrzljak, nećak hrvatskog blaženika. Pa upravo zahvaljujući Varaždinskoj biskupiji i mi danas u ruci imamo Stepinčev zbornik koji na jednostavan način govori o liku i djelu Alojza Stepinca, kojega je Ivan Pavao II. proglasio blaženim, a očekujemo da će ga papa Benedikt XVI. proglasiti svetim. Naše zajedništvo neka bude u tom znaku, a simbolično ga počnimo hvalospjevom majci Božjoj koju je bl. Stepinac posebno štovao. U izvedbi bračnog para pijaniste Jurice Šoše i oboistice Suzane Milišić Šoše nazočni su uživali u melodiji Ave Marije od Gounoda i u largu iz Handlove opere Xerxes.
Dokumentarni film sa suđenja
Tribinu je pratio i prigodni dokumentarni film sa suđenja bl. Alojzu Stepincu u trajanju od šest minuta iz vremena komunizma o završetku suđenja i izricanju presude. Autor filma je Fedor Hanžeković, snimljen je 1947. godine a naslov mu je “Stepinac pred narodnim sudom”. Film je bio veoma popularan, prikazivan je diljem zemlje kako bi pučanstvo vidjelo kako završava neprijatelj države. „Moja je savjest čista”, čule su se u filmu riječi Alojza Stepinca, a kardinal Kuharić komentirao je izjavu koju je dao nadbiskup svojim istražiteljima a mogao je to kazati čistoćom svoje savjesti i sucima i tužiteljima, jer je jako dobro znao kakav je to sud koji mu sudi. Svi montirani politički procesi, nadodat će kardinal Puharić dobit će svoju konačnu ocijenu pred sudom povijesti.
O bl. Alojzu Stepincu koji je bio u vrijeme totalitarnog režima prijetnja budućnosti nadahnuto je zborio zadarski nadbiskup mons. Željko Puljić, spomenuvši stvaranje negativne slike o značenju Katoličke crkve u hrvatskom narodu, vertikali hrvatske opstojnosti.
Za dr. Josipa Faričića, pročelnika Zmajskog stola BHZ koji je prepoznao vrijednost ovog znanstvenog zbornika, kardinal Stepinac je bio čovjek dobrote, vjere, nepokoljebive volje, asketa i svetac. No, kako Družba Braća Hrvatskog Zmaja ima svoje geslo Pro aris et focis Deo propicio (Za žrtve i ognjišta s Božjom milošću). Zmajevci žele skrbiti o toj povijesnoj hrvatskoj baštini, pa su uvjerenja da bi revizija procesa bio čin povijesnog čišćenja savjesti svih sastavnica hrvatskog društva onog razdoblja, ali i danas. Koliko je Stepinac uvažavao Družbu Braća Hrvatskoga Zmaja pokazuje i slijedeći podatak. Povrh natpisa u Zagrebačkoj prvostolnoj crkvi, natpisan hrvatskom uglatom glagoljicom je Zmajski grb. Natpis je 17. rujna 1944. godine blagoslovio hrvatski metropolit i zagrebački nadbiskup dr. Alojze Stepinac, nakon što je odslužio svečanu pontifikalnu misu. Družba Braća Hrvatskog Zmaja je odlučila da se u zagrebačkoj Katedrali postavi navedeni velečanstveni natpis. Sam tekst natpisa kojega je sastavio dr. don Lovre Katić, Zmaj Gospe od otoka odobrio je nadbiskup Stepinac, a zabilježeno je da je nadbiskupa naročito oduševio prijedlog da se velebni spomenik izradi u povijesnoj hrvatskoj uglastoj glagoljici.
Blaženik i njegovo vrijeme
 O pravnom i povijesnom kontekstu mučeništva kardinala Alojza Stepinca zborio je prof. dr. sc. emeritus Željko Horvatić.
Presuda Alojzu Stepincu s kaznenopravnog stajališta samo je formalno uobličena kao presuda, kazat će prof. Horvatić, pojasnivši da se sadržajno radi o uradku s ciljem političkog, a nikako kaznenopravnog opravdanja proglašenja krivim i primjene kaznene represije prema Stepincu. Budući da se izreka presude u djelu o krivnji ne temelji na provedenim dokazima, izrečena kazna u suprotnosti je s načelom da za kazneno djelo koje je predmet optužbe može izreći kaznenopravna sankcija. Obrazloženje tako oblikovane izreke ne udovoljava ni minimalne zahtjeve uvjerljivosti. Odnosno u suprotnosti je s izvedenim dokazima i ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog kaznenog prava. Kaznenu presudu protiv Alojza Stepinca može ukinuti sudbena vlast samo nakon obnovljena postupka, ističe prof. Horvatić.
O krizi indentiteta zajednice i pojedinca kao glavnog problema hrvatskog društva kroz povijesnu prizmu kardinala Alojza Stepinca zborio je dr.sc. Josip Jurčević. U tom procesu lik bl. Alojza Stepinca izranja kao moralna vertikala hrvatskog naroda. Ne radi se, kazat će dr. Jurčević samo o činjenici što su Hrvati tradicionalno vezani uz kršćanstvo, već i o tome što je Stepinac i pored svoje volje, bio intezivno nazočan u političkom, javnom i medijskom životu, kako bivše Jugoslavije, tako i sve do danas. Inicijatorica znanstvenog skupa u Lepoglavi i jedna od urednica zbornika, Jasna Pavelić Jureško, diplomirani politolog, inače donedavno savjetnica za odnose RH sa Svetom Stolicom u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, kazala je kako je Zbornik prema sudu mjerodavnih stručnjaka i recezenta, nezaobilazno djelo za cjelovito sagladavanje i razumjevanje uloge i djela našeg blaženika Alojza Stepinca i njegova vremena.
Katolički nauk
Urednici Pavelić Jureško došle su na pamet riječi što ih je zagrebački nadbiskup izrekao u uskršnjoj poruci na zagrebačkom radiju 7. travnja 1939. godine, govoreći o smrti Isusa na drvenu križu, u kojoj poruci se očituje Stepinčevo stajalište o ljudskom dostojanstvu i neotuđivim pravima čovjeka. Iako je Stepinčev nauk katolički, tradicionalan on je vizionarski, a njegova stajališta nalazimo u proglasu UN, u povelji čovjekova prava, 10. 12. 1948. godine, sukladna su crkvenom naučavanju Drugog vatikanskog koncila. Dakle, 1968. identična su stajalištima Ivana Pavla II. izrečana na zasjedanju UN 5. listopada 1995. godine.
Prije samog završetka Tribine, prof. Ljivljanić prisjetio se vremena svoje diplomatske misije pri Svetoj Stolici i susreta s kardinalom Silviom Oddijem. Kardinal Silvio Oddi je bio otpravnik poslova nuncijature u Beogradu, kada je objavljeno 29. studenoga 1952. godine da je zagrebački nadbiskup Alojze Stepinac imenovan kardinalom Svete Rimske Crkve. O uvredama koje je doživio od jugoslovenskih vlastodržaca i samog Tita, te naredbu da mora u što kraćem roku zatvoriti nuncijaturu i napustiti Beograd opisao je kardinal Oddi u knjizi svojih uspomena “Il tenero mastino di Dio”.