Dvorište u kojem prebiva umjetnost

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika katarina.ergovic
KOD PETRIĆA NA BELAFUŽU
Obitelj Ratka Petrića pokrenula je inicijativu s Gradom Zadrom za otvaranje parka skulptura kao kulturno - turističkog sadržaja, kako je Ratko Petrić zamislio za života. Stoga su za Međunarodni dan muzeja, po prvi puta javnosti su otvorena vrata ovog privatnog parka nekonvencionalnih skulptura, uz vodstvo i druženje
Marin GOSPIĆ
Druženje u rodnoj kući i atelieru Ratka Petrića na Belafuži

Povodom Međunarodnog dana muzeja Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar u privatnom je parku skulptura u atelieru i kući Ratka Petrića na Belafuži pripremila druženje "Kod Petrića na Belafužu". Za života, Petrić je postavio jedanaest skulptura u privatnom parku uz svoju obiteljsku kuću i atelijer u zadarskom predjelu Belafuža. Obitelj Ratka Petrića pokrenula je inicijativu s Gradom Zadrom za otvaranje parka skulptura kao kulturno - turističkog sadržaja, kako je Ratko Petrić zamislio za života. Stoga su za Međunarodni dan muzeja, po prvi puta javnosti su otvorena vrata ovog privatnog parka nekonvencionalnih skulptura, uz vodstvo i druženje.

Sloboda umjetničkog izražavanja

Koraljka Alavanja, kustosica Galerije umjetnina kazala nam je kako ideja obitelji Petrić o kulturnom parku i rezidenciji za umjetnike još uvijek nije realizirana, no kako postoji jaka želja da se daj projekt realizira.

- Zadru nedostaje prostor za kulturna druženja i rezidencija za gostujuće umjetnike, koja bi dobro došla i kulturnim institucijama i nezavisnim umjetnicima. Petrić je za cijelog života i umjetničkog stvaranja bio vezan za Zadar. Zato mu je ta ideja bila bliska srcu cijelog života, naglasila je Alavanja i dodala kako se Petrić za gimnazijskih dana u Zadru kod profesora Ivana Tomljanovića po prvi put susreo s umjetnošću, te je nakon diplome kiparstva u klasi profesora Vanje Radauša na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. godine postao prvim Zadraninom sa tom titulom nakon 2. svjetskog rata.

- Svoje je najranije godine proveo na otoku Ugljanu s bakom. No, majka ga je vrlo brzo vratila u Zadar, gdje je krenuo u školu i gdje ga vezuju mnoga rana sjećanja. Otac mu je od tuberkuloze preminuo kad je imao samo 11 mjeseci, tako da je djetinjstvo proveo s majkom, putujući pješice u školu s tada udaljene Belafuže, preko pontonskog mosta na Poluotok. Na njegovo je umjetničko stvaralaštvo Zadar jako utjecao, kao i Stalna izložba crkvene umjetnosti, iz čijih je artefakata često crpio inspiraciju, što možemo vidjeti i u ovom parku na primjeru skulpture "Svima", koja utjelovljuje njegov humor i sarkazam, po kojima je poznat, istaknula je Alavanja i dodala kako su skulpture koje je realizirao u Zadru i okolici uglavnom spomeničkog karaktera.

I onda je bilo lažnih vijestI

- No, u njegovom dvorištu možemo vidjeti svu slobodu njegovog umjetničkog izražavanja, gdje je rekreirao neke od svojih ranijih radova, počevši od "Čovjeka tube". To je rad, koji je u originalu nastao početkom 70 – ih. Zatim bih morala istaknuti seriju skulptura "Grudi", kojih je napravio šest u različitim bojama. U parku njegove rodne kuće samo je jedna od tih dojki, a one su bile njegova reakcija na hiperseksualan način predstavljanja ženskog tijela, za koje je smatrao da se previše izrabljuje i derogativno predstavlja u tabloidima. Jedan od njegovih ranih radova, koji je također rekreiran je "Orator", koji je visok skoro četiri metra i izliven u betonu. Spada u jedan od prvih njegovih ciklusa i prikazuje ljude koji su stalno bili prisutni u medijima i koji su pričali nepotrebne ili lažne informacije. Kritika je to medija i 'fake newsa', koji su i tada postojali, istaknula je Alavanja.

Petrićeve javne skulpture

Među njegovim impresivnim radovima je i skulptura "Amen" iz ciklusa "Teatar birokracije" iz početka 70 – ih godina, koja prikazuje mišićavu ruku koja drži pečat, na kojem je ugravirano "amen", tj. zadnja potvrda koju svi trebaju.

- Skulptura "Kap" slična je primjerku, koji je u većem obliku izradio na likovnoj koloniji u Leipzigu. Nama su puno bliže kapi koje su na Savskom nasipu u Zagrebu. Petrić je među začetnicima ideje Aleje skulptura na Savskom nasipu. Predložio je i način povezivanja Starog i Novog Zagreba pomoću Muzeja suvremene umjetnosti, kojeg je u arhitektonskom smislu zamislio kao građevinski konjić, koji preko rijeke spaja dva dijela grada. Ta ideja nikad nije realizirana, no Aleja je ostvarena sa svim umjetnicima s kojima je želio raditi, kazala je Alavanja i istaknula kako se Petrić uvijek zalagao da skulpture budu dio javnog života i svakodnevice građana, jer su novi urbani kvartovi, po njegovu mišljenju, bili okrutno bezlični.

- Društvo bi, prema njegovom stavu, trebalo iskoristiti domaće umjetnike, kojima je zadatak oplemeniti njihovu svakodnevicu. Upravo je zato u javnom prostoru diljem Hrvatske ostvario 49 skulptura. Javljao se na sve natječaje i nudio svoja idejna rješenja za prostore. U Jakovlju je u baroknom dvorcu Siksta imao atelje, gdje je organizirao likovnu koloniju, na kojoj su sudjelovali mnogi priznati umjetnici, koji su svoja ostvarenja ostavili u samom prostoru, rezimirala je Alavanja.

Zadranima je Petrić poznat do svojoj ideji da u perivoju kod crkve Gospe od Zdravlja postavi svojevrsni hommage cijenjenim Zadranima, kao i po skulpturi Krešimira Ćosića, koja se danas nalazi ispred velike dvorane na Višnjiku. Svima je poznata i skulptura Špire Brusine, koja se od 2005. godine nalazi ispred zgrade Sveučilišta na Rivi.

Sudbine Petrićevih djela

- Ono što ovaj vrt razlikuje od njegovih ostalih javnih djela, je slobodniji stil, koji se vidi u rekreiranju njegovih starijih skulptura u prostoru, kao i činjenici da nije morao robovati željama naručitelja. Dio serije u parku je i skulptura "Autoportret", koja je rađena od cijevi na kojoj je nalaze tri ista njegova portreta izlivena u bronci na postolju od nehrđajućeg čelika. Ovo je jedan od njegovih kasnih radova iz 2004. godine. Rad nastao u mramoru ostatak je postolja kipa Petra Zoranića. Nakon završetka Zoranićevog kipa, taj je komad mramora dugo stajao na mjestu. Na samoj je skulpturi Petrić radio od 1985. do 2004. godine. Zove se "Djetinjstvo" i prikazuje dječaka koji sjedi s knjigom u ruci, rekla je Alavanja, te nam nešto više kazala o skulpturi "Neidentificirani predmet", koja je dio ciklusa "Teatar birokracije".

- Napravio ih je više, no nikoja nije sačuvana. Primjerak koji se čuva u parku je odljev u bronci. Ima vrh koji izgleda kao pečat i sjedalicu pokrivenu draperijom. Prikazuje sporost hrvatske birokracije, koja se nije promijenila do dana današnjeg. Posljednja skulptura je "Stablo koje sjedi", još jedan primjer njegove javne skulpture. U Velikoj Gorici je napravio javnu skulpturu u prostoru, gdje je postavljeno stablo sa šest krakova. U jeku 90 – ih su ju iščupali i razbili, jer su pojedinci u tih šest grana vidjeli šest zemalja bivše Jugoslavije. Nasreću, skulptura je spašena prije nego što je završila u ljevaonici i kasnije je postavljena ispred Sportskog centra Mladost u Zagrebu, rezimirala je Alavanja, te za kraj dodala kako originalna skulptura "Sjedećeg stabla" također ima neobičnu i tragičnu sudbinu. - Ono je stajalo ispred tvornice "Jedinstvo" u Zagrebu, no u jeku rata je rastaljeno za streljivo, dodala je Alavanja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno