Neprocjenjiv je osjećaj učiniti nešto uistinu humano

Najčudesniji dar koji možemo dobiti jest život, a vrhunac humanosti je spašavanje života.
Dok se mnogo pridaje na važnosti ljudima iz profesije koji se svakodnevno bore za živote, malo se govori o onima koji djeluju iz sjene ali s istim ciljem – ciljem spašavanja života. Jedna od takvih osoba je studentica Hana Crnošija koja dobrovoljno dariva krv od svoje osamnaeste godine.

Već četiri godine u akcijma darivanja krvi
– U srednjoj školi sam pokazala interes za humano djelovanje i bila zainteresirana za volonterstvo. Radi toga sam se kao volonterka učlanila u Gradsko društvo Crvenog križa Zadar. S obzirom da je darivanje krvi jedna od glavnih djelatnosti Društva, volontirala sam na akcijama darivanja krvi. Kako sam bila uključena u te aktivnosti imala sam želju i sama sudjelovati. O darivanju krvi sam znala i prije, ali ovim putem sam se susrela s time na način da sam upoznala medicinsko osoblje koje je predivno prema darivateljima, a djelatnici i volonteri GDCK-a Zadar to iskustvo još više uljepšaju, ističe Hana.
Hana krv daruje već četiri godine. Točnije, od svoje punoljetnosti. Prvi put, krv je darovala 6. prosinca 2017. godine. Na pitanje kako njena bliža okolina reagira na ovaj čin milosrđa i humanosti odgovara kako je svi podupiru i cijene.
– I velik broj mojih prijatelja i poznanika također daruje krv i također se ponekad uključuju u volonterske aktivnosti, naglašava Hana.
S obzirom da studira u Zagrebu, njeno područje volontiranja nije samo Zadar. Iako je redovna volonterka GDCK-a Zadar, u Zagrebu je uključena u volonterski rad Hrvatskog Crvenog križa.
Ova humana i skromna studentica međunarodnih odnosa i diplomacije na sveučilištu Libertas upravo je na završetku preddiplomskog studija. No, kako kaže, studij joj nije prepreka volontiranju jer volontira iz čiste ljubavi i posvećenosti.

Poziv mladima da se uključe
– Teško je opisati taj osjećaj. Prvi put kad sam išla darovati krv bila sam jako uzbuđena, sada mi to već postaje rutina jer se trudim dati krv svaka četiri mjeseca. Ali ono što me svaki put iznenadi je taj osjećaj sreće nakon što darujem krv jer je atmosfera odlična, a kasnije se pojavi taj osjećaj da sam uistinu učinila nešto dobro i korisno i pomogla pri spašavanju nečijeg života. U nekom trenutku života možda ja budem ta osoba kojoj će biti potrebna krv i nečiji human čin bi mi mogao spasiti život. Takvo nešto je neprocjenjivo i drago mi je da sam dio toga, kaže Hana.
S obzirom da je dobrovoljno darivanje kroz povijest počelo s određenim profesijama u kojima je pretežno zastupljen muški rod, kroz razvitak ove humanitarne akcije sve su se više počele uključivati i žene. Teško je reći je li više žena ili muškaraca u ovom segmentu, ali svakako se dade zaključiti da žene i muškarci podjednako doprinose ovim aktom humanosti.
– S obzirom na to da volontiram i na terenskim akcijama darivanja krvi po Zadarskoj županiji uistinu vidim veliki odaziv i muškaraca i žena. Ali ono što sam primijetila je da je broj mladih u odnosu na starije značajno manji. Ovom prilikom bih pozvala mlade da se uključe i daruju krv jer ta jedna doza krvi i vrijeme koje odvojimo za to nekome znači život, zaključuje Hana.