Pas vodič Paris promijenio mu život

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Renato Morić iz Stankovaca izgubio vid i dobio vjernog pratitelja
Autor: 
S nama je od studenog i on nije samo pas vodič, on je terapijski pas koji me smiruje, razigran je i već je član obitelji koji se dobro slaže sa svim ukućanima, a i s ostalim životinjama. Najviše se voli igrati lopticom, ali dobro zna kad trebamo raditi, priča Renato
Marin GOSPIĆ
»Svojom brigom želim mu barem malo vratiti za sve ono što je on pružio meni«

Centar za rehabilitaciju Silver ustanova je socijalne skrbi jedinstvena u ovom dijelu Europe, koja u rehabilitaciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju uključuje rad sa psima pomagačima (psi vodiči, rehabilitacijski i terapijski psi). Usluge rehabilitacije koje se osiguravaju temelje se na načelima jednakosti, pravednosti i kvalitete usluga u skladu s individualnim potrebama i mogućnostima korisnika s ciljem kvalitetnijeg uključivanja u lokalnu zajednicu.

Obuka za osamostaljivanje

Korisnik usluge je i 21-godišnji Renato Morić iz Stankovca, visoko slabovidna osoba koji nas je sa psom Parisom dočekao u svom domu kako bi nam ispričao kako je i koliko ovaj uistinu poseban pas promijenio njegov život.
Renato je do unazad dvije godine bio samostalan te se mogao kretati bez ičije pomoći, ali kad mu se vid pogoršao odlučio se za prolazak osposobljavanja osoba s oštećenjem vida za orijentaciju i mobilitet uz pomoć psa vodiča te za korištenje tehnike bijelog štapa kako bi se osamostalio.
- Kad mi se pogoršalo stanje, odlučio sam se prijaviti za dobivanje psa vodiča, da budem samostalan i sebi olakšam život. Vidio sam da u Zagrebu postoji Centar za rehabilitaciju gdje sam prvo išao na razgovor. Tamo su mi rekli da najprije trebam proći procjenu kuće, gdje živim, kuda se želim kretati, priča nam Renato i dodaje kako se prije ulaska u program za dobivanje psa vodiča mora proći program tehnike bijelog štapa koji osobama oštećena vida omogućuje samostalno kretanje na poznatim trasama, orijentaciju u prostoru upotrebom preostalih osjetila i mentalnih sposobnosti, svladavanje prometnih pravila, upotrebu stepenica, javnog prijevoza i drugo.
- Na obuci za korištenje bijelog štapa bio sam tri tjedna u 2019. godini. Učio sam osnove kako se kretati i snalaziti se u prostoru i u prometu, govori Renato i pojašnjava kako je već u tom periodu iskušao razne pse vodiče kako bi instruktori znali koji će pas najbolje odgovarati Renatovim potrebama.

Dobro poznaje sve Renatove rute

- Dok sam bio tamo na obuci iskušavali smo razne pse kako bi mentori vidjeli koji mi pas najbolje odgovora po njegovim i mojim karakteristikama. Provjeravaju visinu, brzinu hoda, provjeravali su koja je dominantna strana, ako je netko dešnjak i prirodno hoda na desno onda treba pas koji će ga vući u lijevo i usmjeriti u pravu stranu, kako bi me ispravio, pojašnjava Renato i dodaje kako tek tada slijedi čekanje kako bi u Centru našli adekvatnog psa.
- Nakon cijele te procedure, iz Centra su prošle godine došli kod mene, doveli su jednog psa s kojim sam učio šetati po selu i po gradu, da vide kako se snalazim. Zadovoljstvo je bilo obostrano te su me u studenom prošle godine pozvali na obuku u Zagreb na kojoj sam proveo četiri tjedna. Na toj obuci dali su mi Parisa pa smo morali proći obuku, naučiti jedan na drugoga. Po gradu sam se kretao s mentoricom koja me učila kako dati naredbe, što kad dođemo pred prepreku i slično, govori Renato dok Paris mirno ležI i lijeno nas sluša. Kaže nam kako je Paris zapravo jako inteligentan te »ne dopušta da ga se previše zeza«.
- S nama je od studenog i on nije samo pas vodič, on je terapijski pas koji me smiruje, razigran je i već je član obitelji koji se dobro slaže sa svim ukućanima, a i s ostalim životinjama. Najviše se voli igrati lopticom, ali dobro zna kad trebamo raditi i kako se onda treba ponašati, ističe Renato ponosan na svog labrador retrivera koji dobro poznaje sve njegove rute, a najgore mu je kad se moraju vratiti istim putem.
Renato dva puta tjedno pohađa i tečaj engleskog jezika u Šibeniku gdje ga Paris obavezno prati. Pas vodič Renatu je omogućio samostalno kretanje i normalan život bez ovisnosti o drugim ukućanima. Kako bi kretanje bilo neometano potrebno je poznavati sve trase pa Renato uz pomoć svojih mentorica Gordane, koja ga je obučavala za korištenje bijelog štapa te Blaženke koja ga je obučila za korištenje psa, uskoro planira i učenje novih trasa.

Kako ih vide drugi

U sklopu programa osobe se podučavaju i o osnovama brige i njege za psa pa tako Renato kaže kako je to pas sa svim svojim potrebama te je u jednu ruku i obveza koja ovom pozitivnom mladiću nije nikakav problem.
- Svojom brigom mu želim barem malo vratiti za sve ono što je on pružio meni, naglašava Renato.
​Renato i Paris u šetnju ne kreću bez uzice i adekvatne opreme koja Renatu pomaže u kontroli psa, ali i koja mu služi za kretanje. Usprkos tome što su vidljivi, ljudi ih često ne primjećuju.
- Imali smo problema s ljudima, nisu nas htjeli pustiti u neku trgovinu pa im onda pokažem iskaznicu da je to pas vodič koji mora ući sa mnom svuda ili mi netko kaže da ga maknem zato što se oni boje psa, ali on je moja pratnja i ne mogu ga maknuti. Također, ljudi nas često znaju u prolazu zaustaviti, htjeli bi ga pomaziti ili mu se javljaju, a to nikako ne bi smjeli jer ga zapravo ometaju u radu, govori Renato i napominje kako je slijepim osobama prilično teško.
Prometna infrastruktura je slaba, nema dovoljno zvučnih semafora niti taktilnih oznaka na podu koje bi slijepima i slabovidnima olakšale kretanje i snalaženje u prostoru, vozači često ne stanu na pješačkom ili stoje jako kratko pa pas i korisnik nemaju dovoljno vremena za prelazak ceste. Posebno je taj nedostatak vidljiv u manjim gradovima, za razliku od Zagreba, gdje je kako nam je ispričao Renato, infrastruktura puno bolja i prilagođena je invalidima.

Mnogi kažu »kuda gledam«

Još jedan od problema koje Renato ističe je i neznanje okoline te je, kako naglašava, potrebna edukacija.
- Ljudi trebaju osvijestiti da mi ne vidimo kuda se krećemo, a mnogi kažu ‘kuda gledam’ ili nešto slično. Također, jedan od problema su i vlasnici koji svoje pse ne drže na uzici pa mi se u nekoliko navrata dogodilo da psi napadnu Parisa. To obično budu neki veći psi koji mu pristupe agresivno, a takva neka situacija ugrožava moj život, govori Renato i napominje kako, iako je Paris sada njegov, on je ipak državno vlasništvo te je kazna za ozljeđivanje psa vodiča jako velika.
Iako je dobivanje psa vodiča dugotrajna procedura, Renato kaže da je toplo preporuča jer zaista pomaže u svakodnevnom životu, a sam je program besplatan za sve državljane Republike Hrvatske. I njegova mama Zdenka je iznimno zadovoljna ovom odlukom te kaže da im se život zaista promijenio.
- Paris najviše sluša Renata, prva dva tjedna svi smo ga trebali ignorirati kako bi se on naučio koga treba slušati i to nam je jako teško palo, ali sad ga svi mazimo i tetošimo iako samo Renato može s njim, govori mama i potvrđuje onu kako on nije samo pas vodič već i Renatov nabolji prijatelj.

Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)