Od Hamleta do omleta i natrag

Slika korisnika admin
Autor: 
hamlet
Nenad MARČEV
Drama donosi još jednu svježinu u scenarističkom smislu - pozornica je de facto u središtu samoga gledališta

Gostovanje HKD Teatra iz Rijeke u dvorištu Providurove palače na Trgu Petra Zoranića u nedjelju navečer, kada smo mogli pogledati njihovu verziju komedije Ive Brešana "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja" (Općina Gornja Blatuša), ispunilo je očekivanja zadarske publike. Komedija ne samo da je rasprodana već nekoliko dana uoči same izvedbe, nego se i pred početak još tražila karta više. Zašto je tomu tako? U čemu je draž ove "groteskne komedije", kako ju je okarakterizirao sam autor, svrstavši ju uz bok svojim dramama kakve su još, primjerice, "Nečastivi na Filozofskom fakultetu" ili "Svečana večera u pogrebnom poduzeću"? Čini se kako odgovor leži već u samim naslovima tih komada, jer je uvijek u pitanju dobro pogođeni oksimoron (nešto kao zimsko ljetovanje Zdravka Zime): nečastivi i FF, svečanost i pogrebno poduzeće, a tome se može pribrojiti i Hamlet odnosno jedan Shakespeare i - Mrduša Donja!?

Priču o partijskim poslušnicima i buntovnicima u vremenu ranog socijalizma, koji po zadatku moraju pripremati dramsku predstavu za narod, a odaberu ni manje ni više do li jednog "Hamleta" velikoga Willa uglavnom svi već poznaju. Poznato je također kako je komad i postavljen na daske koje život znače u nekoliko navrata, a postoji i filmska verzija. Stoga ovdje u tom smislu nismo ni mogli tražiti, odnosno očekivati nešto novo, pogotovo ne bitno novo. Naprotiv, htjeli smo provjeriti kako je moguće i je li moguće uspješno i danas igrati ovu komediju, sada kada se sve promijenilo od vremena njezina nastanka u bivšoj Jugoslaviji, kada živimo ne samo u drugoj državi, nego, što je ovdje još i važnije, u posve drugačijem društveno političkom uređenju i okruženju, doslovno u drugačijem vremenu?

Toga su svjesni bili i glumci iz Rijeke, posebice redatelj Lary Zappia, koji bilježi slijedeće riječi: "Predstava ... na mudar i duhovit način ulazi u dijalog s kanonom zapadnog kazališta i najznačajnijom tragedijom osvete - Shakespeareovim Hamletom. Smještajući svoju komediju u zabit Dalmatinske zagore, Brešan osnovni predložak uranja u iščašenu i gotovo grotesknu malu hermetičnu zajednicu, koja samo na prvi pogled banalizira 'sveti' predložak, a zapravo ga - i nesvjesno - zrcali kroz splet zamršenih i nimalo bezazlenih odnosa među lčicima...". I uistinu, drama je i postala kultnom upravo stoga što nije samo jednoznačno, jednodimenzionalno ismijavanje primitivne sredine koja se usudila dirnuti u jednog Velikog W. S., već upravo zbog spomenutog paralelizma dramske radnje. Odnosi između likova, pa čak i sam zaplet koji se rađa na pozornici, uglavnom korespondiraju sa zapletom i odnosima likova u Shakespeareovoj drami.

Zappia, rekli smo, skračuje postupak pričanja priče smanjivši bitno broj sudionika te iste priče. Ostavlja samo najvažnije, arhetipske likove: Kralja, Kraljicu, Princa, princezu, zlog strica, spletkaroše na dvoru tj. u zadruzi. Ali je sukob isti, koliko komičan, na rubu groteske, toliko i tragičan. Stoga ovo i jest tragikomedija. Uostalom, kao i sam Hamlet.

A ono biti, ili ne biti? Uvijek će biti Hamleta, baš kao i onih što će ih htjeti igrati, pa makar se pritom valjali u blatu vlastite tragične sudbine. Jer, sve što je ljudsko nije strano pravoj književnosti, pa onda ni pravoj drami. Ma u koji je žanr mi svrstavali.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno