Prostran: Mi igrači nismo razočarani

U četiri godine, ova je generacija bila četiri puta u polufinalu, što je velika stvar i mislim da u posljednjih deset godina nitko to nije postigao

Nakon što se  dvije godine za redom kući  vraćala sa broncom oko vrata,  mlada hrvatska košarkaška  reprezentacija nije uspjela osvojiti medalju na Europskom  prvenstvu, kojemu je bila domaćin. Generacija igrača  rođenih 1990. i 1991. godine,  u ljeto 2008. na juniorskom  Eurobasketu u Grčkoj osvojila je treće mjesto, a isti je  rezultat ostvarila i prošle godine na Svjetskom U-19 prvenstvu na Novom Zelandu.  Stoga je logično bilo očekivati  da će kruna reprezentativne  karijere ovih igrača u mlađim  selekcijama doći ovoga ljeta  na domaćem terenu. No, to se  nije dogodilo. Planove i snove  o zlatnoj medalji poremetile  su brojne ozljede ključnih  igrača i Hrvatska na ovom  prvenstvu jednostavno nije  bila prava. Svi su očekivali  više od  četvrtog mjesta, od  igrača i stručnog stožera do  ljudi koji prate košarku pa  čak su i predstavnici ostalih  reprezentacija vidjeli Hrvatsku kao jednog od glavnih  favorita za zlato. No, ona je  na koncu prvenstvo zaključila  sa dva uzastopna poraza, u  polufinalu od Grčke i utakmici za treće mjesto od Španjolske.
Previše ozljeda
– Svima je to ispalo kao  razočaranje, ali nama to  uopće nije tako. U četiri godine, ova je generacija bila  četiri puta u polufinalu, što je  velika stvar i mislim da u  posljednjih deset godina nitko to nije postigao. Prije prvenstva smo si postavili cilj da  odemo do kraja, do zlata, ali  nažalost, ozlijedilo nam se  nekoliko igrača i to je bio  veliki problem. Ja sam se  ozljedio prvi, kasnije je Dino  Butorac slomio ruku pa se  ozlijedio i Šime Olivari. Delaš  je imao problema, Radošević  također – počeo je priču Toni  Prostran, dva dana nakon završetka prvenstva, kada su se  emocije malo primirile, a glave ohladile.
Početak polufinala protiv  Grčke nije izgledao loše. Hrvatska je u jednom trenutku  imala lijepih +8, no to je bilo  sve. Usljedilo je oko sat vremena vrlo loše igre, napadačke bezidejnosti i nedovoljne čvrstine u obrani, što  je rezultiralo uvjerljivim porazom od Grka i minusom od  11 poena, uoči posljednjih  deset minuta borbe za broncu  protiv Španjolaca. Tek u posljednjoj četvrtini proradila  je trica. Hrvatska je okrenula, povela, no kada je stao  šut, Španjolska je opet preuzela kontrolu nad utakmicom. I zasluženo pobijedila u  produžetku.
– Nažalost, u polufinalnoj  utakmici smo izgubili od  Grčke i tada smo se dosta  ispraznili. Dan kasnije smo  protiv Španjolaca ušli u nekakav grč i oni su rano poveli  petnaestak razlike. Iako smo  mi poslije dostigli tu razliku,  Španjolska je zasluženo pobijedila. Ali mi time nismo  razočarani, nego je ovo za nas  uspjeh. Trebamo dignuti glavu gore i život ide dalje.
Jedna lopta
Možda bismo danas pisali  drugačiji tekst da su Hrvati  uspjeli realizirati posljednji  napad u regularnom vremenu, pri nerješenom rezultatu,  ali tako je to u košarci. Često  odlučuje jedna lopta.
– Mislim da bi bilo nezasluženo da smo na kraju mi  dobili tu utakmicu. Trebali  smo od početka ući jako u  igru i mislim da onda ne bi  bilo problema. Ali što se  može, ostavili smo srce na  parketu. Na kraju smo mi  igrači pričali o cijelom tom  prvenstvu i zadovoljni smo.  Nitko nije razočaran i najvažnije je da smo mi mirne  glave.
Biste li bili razočarani da  niste, onim fantastičnim preokretom u posljednjoj minuti, pobijedili Srbiju u četvrtfinalu?
– Naravno da bi bili razočarani da nismo prošli četvrtfinale. Ali stvarno treba  uzeti u obzir da je pola igrača  igralo ozlijeđeno i kada tako  gledamo, ovo uopće nije  neuspjeh – ističe mladi zadarski razigravač.
Primjer ostalima
Ozljede? One su sastavni  dio sporta i s njima se treba  znati nositi, no činjenica je da  Hrvatska na ovom prvenstvu  doista nije imala baš nimalo  sreće. Olivariju je pukao  mišić, nije mogao, Butorac je  slomio ruku u pripremnom  razdoblju i pravo je čudo  kako je zaigrao, određenih  problema imali su i glavni  centri, Delaš i Radošević, a  Prostran… Nimalo, ali baš  nimalo subjektivno već smo  prije koji dan napisali da je taj  momak zaslužio posebno  priznanje. Jer ozljeda s kakvom je on igrao, a ne treba  zaboraviti koliko je prije toga  imao problema s koljenom pa  onda i s listom, zahtjeva mnogo duže mirovanje i oporavak  od tjedan dana, koliko je on  imao. Ali stisnuo je zube i,  svjestan rizika od pogoršanja  ozljede, zaigrao već u četvrtfinalu protiv Srbije. Mnogi  sportaši su zbog manjih problema, a i stvari koje nemaju  veze sa zdravljem, odbijali  pozive u reprezentaciju, a  ovaj mladić je svjesno ušao u  rizik još dužeg izbivanja s  terena (a izbivao je gotovo  cijelu prošlu sezonu, što je za  igrača, naročito u njegovim  godinama, teško nadoknadiv  gubitak), kako bi pomogao  svojim suigračima.
– Zapravo nisam trebao  igrati do kraja prvenstva.  Doktor je rekao da trebam  mirovati, jer mi se u igri  stanje može samo pogoršati.  Ali, eto, osjetio sam da mi je  malo bolje, rekao sam doktoru da mi da tabletu protiv  bolova i tako sam odigrao te  tri utakmice. Nažalost, kako  nisam tjedan dana ništa radio,  nego sam samo bio na terapijama, uhvatili su me  grčevi u nogama, koji me  povremeno prate još i danas.  Nije dobro, ali nadam se da će  te ozljede sada konačno ostati  iza mene.
Važna sezona
Zaslužio je barem to. Da ga  prestanu pratiti pehovi s  ozljedama i da se konačno  može kvalitetno fizički pripremiti i pokazati seniorskom košarkaškom svijetu  svoj talent, kojim je  oduševljavao u mlađim kategorijama. Sada se prvo treba dobro odmoriti, oporaviti,  a onda ga očekuje iznimno  važna sezona i mnogo teškoga rada, dokazivanja i borba  za svaku minutu.
– Nakon pet godina konačno imam malo duži odmor, do 16. kolovoza, kada  počinju pripreme u Zagrebu.  Sada mi je najvažnije da se  dobro odmorim, zaboravim  na prošlu sezonu i na najbolji  mogući način se pripremim za  sljedeću. Najvažnije mi je da  spreman i zdrav dođem na  pripreme. Za sada sam zadovoljan svojim statusom u  Zagrebu. Nadam se da ću  imati što više minuta i odigrati dobru sezonu, bez ikakvih ozljeda – za kraj će Prostran.
 
 

 FRANCUSKA ZASLUŽENO ZLATNA

Europski prvak je Francuska,  koja je u polufinalu, u neizvjesnoj zav
ršnici, savladala  Španjolsku, a u finalu iznenadila i deklasirala dotad neporaženu Grčku.
– Francuzi su već pet godina u  vrhu i mislim da su zasluženo  osvojili zlato. Igrali su stvarno  dobru košarku, pogotovo u Zadru. U Makarskoj su se malo  tražili. Sve počinje od malog playa Albicya. Kada se on razigrao,  onda je cijela momčad krenula. U  finalu su iznenadili Grčku i svaka  im čast. Osobno mi je draže da  su oni osvojili, nego Grci – kaže  Prostran.
Hrvatska je tu Francusku,  svega nekoliko dana prije nego  što će se popeti na krov Europe,  razbila sa nevjerojatnih 65:40.
– Nisam igrao tu utakmicu, ali  dobivali smo ih i ranije, na pripremnim utakmicama. Dobro  smo se poznavali i svaki put kad  bi igrali, bi ih dobili. Ali eto, što je  tu je, oni su sada prvaci, a mi  četvrti.

 ODUŠEVILI PAPPAS I ALBICY

MVP turnira je razigravač pobjedničke momčadi, Andrew Albicy. Slaže  se i Prostran, potpuno zasluženo.
– Albicy je najzaslužniji što je Francuska došla tu gdje je. Od njega sve  kreće. Da njega nema, ne znam bi li oni uopće grupu prošli. Odličan je igrač  i odličan čovjek. Zasluženo je osvojio tu nagradu i sretan sam zbog  njega.
Uz njega, u najboljoj petorci turnira su dva Grka, Pappas, koji je ujedno  i prvi strijelac prvenstva, te Papanikolaou, zatim hrvatski kapetan Delaš  i španjolski centar Mirotić.
– Pappas je stvarno vrhunski igrač. Igra rutinerski, kao da već  deset-petnaest godina igra seniorsku košarku. On me oduševio, ta njegova  lakoća igranja. Tu je Mirotić, kojega sam prvi put gledao na ovom prvenstvu  i stvarno je dobar igrač. Delaš je uvijek odličan bio. Sve u svemu, na ovom  prvenstvu su me oduševili Pappas i Albicy – kaže prvi razigravač mlade  hrvatske reprezentacije.

 RAZOČARANI MALOM POSJETOM

Mnogo se proteklih dana pričalo i pisalo o neočekivano slabom  odazivu zadarske publike posljednja tri dana Europskog prvenstva. Kako  su tu, za Zadar neobičnu situaciju, doživjeli igrači?
– Stvarno ne znam. Igramo polufinale Europskog prvenstva u Zadru, a s  tribina se više čuje “Hellas, Hellas”, nego “Hrvatska”. Mi igrači smo stvarno  očekivali veću podršku. Jedva smo čekali da dođemo u Zadar. Bili smo  uzbuđeni, svi su ispitivali Olivarija, Batura i mene kakva će to atmosfera biti  i kako je igrati u takvoj atmosferi. Ali, nažalost, nije bilo te podrške s tribina,  uz koju bi nam sigurno bilo lakše igrati i mogu reći da smo se razočarali. Ne  znam razloge niti želim ulaziti u to, a sada više nije ni važno. Odigrali smo  najbolje što smo mogli – ističe Prostran.