Blažević i Sikirić put Zagreba, Zadar u problemima

Koliko je teška situacija u KK Zadar znaju već i vrapci na grani, a ništa bolje nije ni u Ženskom košarkaškom klubu Zadar. Naravno, riječ je o drugačijim situacijama, jer je u muškoj košarci u igri mnogo veći novac nego u ženskoj – tako bi ŽKK Zadar sa svotom koju KK Zadar godišnje izdvoji za samo jednog igrača mogao mirno živjeti – no oba kluba muku muče sa sastavljanjem momčadi, kojom bi sljedeće sezone mogli krenuti u ostvarenje željenih ciljeva.
U slučaju ŽKK-a rezultatski cilj je samo jedan – sačuvati prvoligaški status. Kako? E to je već pitanje na koje je malo teže dati odgovor, naročito nakon potvrde odlaska dviju vrlo važnih igračica Ivane Blažević i Glorije Sikirić, koje su ujedno i nositeljice igre juniorske reprezentacije Hrvatske. Dugo se znalo da imaju primamljivu ponudu iz Zagreba, no u klubu su se nadali da će ih uspjeti zadržati bar još jednu sezonu. Ipak, početkom ovoga tjedna i službeno su se odlučile za promjenu sredine, te je tako nastavljen odljev košarkaških talenata iz „grada košarke” prema glavnom gradu.
Zagreb nudi više
– Došle su u Zadar kada su imale dva dana odmora od reprezentativnih priprema i javile su nam se. Trenerica Marija Mazija i ja našli smo se s njima i razgovarali o tome. Javna je tajna bila da je Novi Zagreb zainteresiran za njih. Rekle su nam da su dobile pristojnu ponudu i da misle da će tamo u jačoj konkurenciji više napredovati, te da će biti u ekipi koja će se boriti u ligi za prvaka, što bi za njih bila stepenica više. Rekli smo im da razmisle još jednom i dobro sve izvažu, s obzirom na naše odnose, koji su više nego prijateljski. Jer mi nismo neki super profesionalni klub, već sa igračicama imamo mnogo prisniji odnos, nego što je slučaj u drugim sredinama. Međutim, u ponedjeljak, pred povratak u reprezentaciju, one su donijele konačnu odluku da odlaze u Zagreb – priča Branimir Peričić, dugogodišnji trener, a danas član izvršnog odbora kluba.
Zadar zapravo i nije imao izbora, niti mogućnosti da im ponudi nešto više kako bi ostale.
– Mi te cure nemamo pravo ni želju sprječavati da idu u neku bolju, kvalitetniju, financijski sređeniju sredinu, nego što je Zadar. Izuzetno nam je žao što se to dogodilo, jer smo praktički ostali bez četiri reprezentativke. Osim Ivana i Glorije, otišla je i Ema Meštrović u Agram, dok Sanja Kovačević odlazi na studij. Ukoliko je njihova želja da odu, mi to jako teško možemo spriječiti, naročito kada idu u sredine koje imaju bolje financijske uvjete.
Teška borba za ostanak
Klub se tako našao u jako velikim problemima, te mu je status u prvoj ligi došao pod veliki znak upitnika. Naime, od sljedeće sezone će se igrati jedinstvena hrvatska liga sa 12 ekipa, dakle zajedno s klubovima koji su igrali regionalnu ligu, Gospićem, šibenskim Jollyem, Medveščakom i Novim Zagrebom.
-Bit će vrlo zanimljivo, ali i vrlo zahtjevno. U takvoj situaciji mi smo ostali bez četiri igračice, od kojih su tri bile nositelji igre, vrlo perspektivne djevojke, juniorske reprezentativke Hrvatske i jednostavno ih ne možemo nadomjestiti. Trenutno nemamo zamjene za njih. Nedostaje nam još jedna njihova godina u klubu, kako bi se možda za sljedeću godinu pripremili, odnosno da bi mlađe cure stasale i da bi se nekako mogli zakrpati. Međutim, situacija je takva da osim nekoliko starijih djevojaka, poput Lucije Perice, Antonije Erslan, Lare Majstorović, Josipe Sesar i Valentine Jačan, sve ostale su premlade i neiskusne da bi mogle kvalitetno igrati u prvoj ligi.
U takvoj situaciji, gdje će od 12 klubova najvjerojatnije jedan ispasti, a jedan ići u dodatne kvalifikacije (HKS još uvijek nije do kraja definirao sustav natjecanja), dok bodove protiv prve četiri, a možda i više ekipa, možete unaprijed otpisati, vodit će se grčevita borba za ostanak.
– Osim ove četiri ekipe koje su igrale regionalnu ligu, Croatia je prošle godine pokazala da je u ligi za ostanak stepenicu iznad ostalih. Tu je i Omiš, zatim Pula, koja je dobila ono što mi tražimo, stabilnog sponzora i tako osigurala nekoliko igračica, s kojima će se možda boriti i u ligi za prvaka. Agram se također pojačava, između ostalog i s našim igračicama, a jedino još ne znamo kakva će biti Požega, odnosno Pleter i Pešćenica, koji su ušli u prvu ligu. Oni su nam mala nepoznanica, iako znamo da neke djevojke u Pleteru imaju iskustvo igranja u prvoj ligi. U svakom slučaju, bit će jako teško. Posebno ako ostanemo na samo nekoliko naših igračica, koje bi morale ponijeti najveći dio tereta. Naravno, netko mora biti u toj ulozi, ali teško je igrati 35 minuta po utakmici. To je danas jako rijetko i u muškoj košarci. Bojim se da ćemo se svesti na to da ćemo imati petorku, koja će moći nešto napraviti, ali zamjene ne.
Nikako bez sponzora
O eventualnom dovođenju pojačanja iz drugih sredina u klubu trenutno ne mogu ni razmišljati.
– Jako je teško razmišljati o tome. Prije svega zato što je vrlo sužen izbor. Igračice koje nešto vrijede i imaju iskustva uglavnom su već odabrale neki klub, koji ih može financijski pratiti. A i da im uspijemo ponuditi te novce, upitno je bi li uspjeli do kraja ispoštovati ugovor. Prošlogodišnjim rebalansom izgubili smo preko 100 tisuća kuna, a ove godine nam je to još smanjeno. Nedaj Bože da se dogodi još nekakav rebalans pa da nam i to smanje, bili bismo u još većim problemima. Eventualno ćemo moći iskoordinirati osnovne stvari koje moramo, a to su plaćanje kotizacije i članarine HKS-u, te troškove putovanja i dvorane Višnjik. Najveći dio našeg proračuna odlazi na te tri stavke. Kada ih platimo, ostaje nam jako malo novaca za financiranje prvog sastava u smislu plaćanja stipendija igračicama. A i kada bi doveli nekoga sa strane, nije dovoljno samo izdvojiti dvije-tri tisuće kuna za stipendiju, nego im treba osigurati i stan i prehranu, što također košta, a to nam trenutno predstavlja jako veliki problem.
Ima li uopće nade da se nešto po tom pitanju pomakne na bolje?
– Nadam se da ima. Iako, u ovakvoj situaciji, teško je očekivati da će doći neki generalni sponzor. I ovim putem molim sve zainteresirane da nam se jave. Otvoreni smo za svaku suradnju i mislim da možemo uzvratiti na najbolji mogući način, barem borbenošću na terenu i kvalitetnim radom, kako je bilo i do sada. Uz jednog kvalitetnog sponzora ili više manjih uspjeli bismo to realizirati. Zato ćemo u sljedećih mjesec dana do početka priprema upriti sve snage da pokušamo pronaći sredstva za dovođenje jedne ili dviju igračica. Naravno, ne preskupih, ali koje bi nam osigurale barem borbu za ostanak u ligi – za kraj će Peričić.

 ZASLUŽILI SMO VIŠE

I ŽKK Zadar se tako, nažalost, polako uklapa u tužnu priču o zadarskoj košarci, premda su u ovom slučaju ljudi u klubu daleko manje krivi za takvu situaciju.
– Nažalost, postali smo proizvođači igračica, a nismo u mogućnosti zadržavati ih upravo zbog te financijske situacije, jer nam samo Grad i Županija daju značajnija sredstva za razvoj. Nedostaje nam možda stotinjak tisuća kuna da zadržimo te igračice barem do osamnaeste godine i eventualno unaprijedimo ekipu i dignemo je na viši nivo. No, što je tu je. S tim se borimo već godinama i nažalost smo niže rangirani nego muški klubovi, što mislim da nismo zaslužili s obzirom na naš rad i rezultate. Brojke su na našoj strani. Igramo prvu ligu, premda najčešće u ligi za ostanak, ali gotovo svake godine donosimo medalje sa kadetskih i juniorskih prvenstava Hrvatske i proizvodimo reprezentativke, igračice koje su s 18 godina sposobne igrati prvu ligu. Mislim da bi to trebalo malo više vrednovati i da bi nam se trebalo izići u susret da održimo taj prvoligaški nivo u Zadru. Jer s ovakvim događajima ćemo taj status nažalost izgubiti – kaže Peričić.