Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Zar je toliki problem krenuti u trgovinu s platnenom vrećicom?!

21.07.2021. 12:31


Donesen je novi Zakon o gospodarenju otpadom, koji i formalno zabranjuje jednokratnu plastiku. Ovim se zakonom, dakle, zabranjuju slamke, štapići, plastični tanjuri, vilice, noževi više se ne smiju proizvoditi i stavljati ne tržište. To znači da od 1. siječnja 2022. godine više nećemo imati vrećice na blagajnama. Ali one najtanje, u kakvima obično uzimamo jabuke i banane u trgovini – one ostaju.
Što donosi ovaj zakon pitali smo u »Eko-Zadru« koji često ukazuje na probleme s onečišćenjem okoliša.


Jednokratne vrećice veliki zagađivači
– Pozitivna promjena u novom Zakonu o gospodarenju otpadom je zabrana stavljanja na tržište nekih jednokratnih plastičnih proizvoda; slamki, pribora za jelo, štapića za balone i štapića za uši. Nažalost, izostala je zabrana najtanjih jednokratnih plastičnih vrećica koje su jedan od najvećih zagađivača. Proizvođačima se i ovaj put išlo na ruku prolongirajući rok, mada su već godinama upoznati s tim. Vrlo lagane vrećice ukidaju se tek 3. srpnja 2024. godine; u marketima su na voću i povrću, objasnila je Atana Grbić-Martinović iz »Eko-Zadra« dodajući kako novim zakonom nije dovoljno regulirana odgovornost proizvođača.
– Plasiraju se proizvodi u ambalaži koja je prekomjerna, koja se ne može reciklirati te ne postoje adekvatne sankcije. U novom zakonu zanemaren je i cijeli niz mogućnosti u smanjenju količine otpada, kazala je Grbić-Martinović.
Koliko će se ovim zakonom promijeniti svijest građana, to ćemo još vidjeti, međutim, Grbić-Martinović skreće pozornost na činjenicu da smo nekad svi uredno živjeli bez ovolike količine plastičnih predmeta.
– Do prije 50 godina smo živjeli bez toliko plastike. Imali smo i fešte, slavili smo rođendane i išli smo na piknike pa nitko nije otkazao događaj zbog toga što nema plastični pijat ili beštek. Nismo koristili slamke, nisu nam baloni pucali na posebnim štapovima za njih. Život je funkcionirao i planet je bio puno, puno manje zagađen. Proizvođači godinama znaju da trebaju promijeniti sirovine s kojima proizvode te postoji cijela paleta ekološki prihvatljivijih sirovina. Pretpostavljam da će konoplja i bambus biti nove zamijene jednokratnoj plastici, rekla je Grbić-Martinović napominjući kako postoje zamjenske platnene vrećice koje su višekratne te naglašava kako je važna i odgovornost pojedinaca koji svojim odlukama kreiraju zagađenja.
– Nitko vas ne tjera uzeti vrećicu. U trgovinu odlazite zasigurno s novčanikom, ključevima od stana i mobitelom, zar je toliki problem uzeti platnene vrećice, pita se Grbić-Martinović.
Rješenje je u promjeni drugih životnih navika, kao što je, recimo, kupovanje namirnica kod lokalnih proizvođača što bi smanjilo upotrebu plastike. Jednokratne vrećice, nažalost, još neće izaći iz upotrebe.


Odgovorno ponašanje odmah
– Ako prvenstveno kupujte od lokalnih proizvođača sezonsko voće i povrće, bit ćete manje ovisni o marketima, a samim tim – manje ćete plastike i koristiti. Te lagane vrećice, koje rijetko ostanu cijele do blagajne, poslije se raspadaju na mikrokomade, završe u poljima, morima i vodama. U konačnici mikroplastike imamo u vodama, morima, soli, hrani, svim bićima, a i u našim tijelima. Stoga, čekati 3. srpnja 2024. godine je smiješno pa promjene u svom ponašanju započnite poduzimati već danas, upozorava Grbić-Martinović.
Ovim se zakonom neće spriječiti velike proizvođače da prilikom pakiranja koriste više plastike i omota, no, kako kaže Grbić-Martinović i tu je važna odgovornost pojedinca jer ekološki osviješteni kupci neće kupiti proizvode koji imaju nepotrebne plastične omote, a što je više onih koji odbijaju kupnju takvih proizvoda, veliki će proizvođači osjetiti veće gubitke.
– Odgovorni kupci svoj novac ne daju neodgovornim proizvođačima. Ako vidim da su mi u kutiji keksa, svaki keks pakirali u svoj celofan – tim proizvođačima jednostavno ne dajem više svoj novac, ma koliko keks bio ukusan. Ujedno svoju odgovornost potrošača možete iskazati i kontaktiranjem proizvođača te utjecanjem na promjene. Od početka prosinca na primjer jaja kupujem na selu i uvijek nosim jednu te istu kartonsku ambalažu. Dakle, skoro osam mjeseci ista kartonska ambalaža za jaja, ističe Grbić-Martinović te napominje kako možemo krenuti od sebe i mijenjati i druge oko sebe.
– U svom domu i uredu možemo reciklirati papir, plastiku, staklo, tekstil, EE otpad, baterije i biootpad – naša kanta za smeće se daleko rjeđe prazni jer se 70% otpada može reciklirati, oporabiti, prenamijeniti. Smatram da smo prvenstveno sami odgovorni za količinu otpada kojeg proizvodimo. Sprječavanje nastanka otpada je na prvom mjestu odgovornog ponašanja, zatim priprema za ponovnu uporabu te recikliranje, zaključuje Grbić-Martinović.




Nedostaci novog zakona
– Zakonom je također jasno da građani neće biti nagrađivani za pravilno postupanje s otpadom kao i to da se zakonom pokušavaju progurati sporne odredbe o formiranju cijene javne usluge iz Uredbe o otpadu što je nedavno osporio Ustavni sud RH. Zakonom se daje okvir, a formiranje cijena je u nadležnosti lokalnih samouprave te će u konačnici ona odrediti cijenu, do sredine 2022. Iz Ministarstva gospodarstva poručuju da će čelnici lokalnih samouprava sada imati veću ulogu u gospodarenju otpadom. Njihova uloga sada može biti konstruktivnija, kreativnija i odgovornija, a što će se događati u praksi vidjet ćemo ubrzo, istaknula je Grbić-Martinović dodajući kako novom zakonu ne postoji okvir za razvoj sustava za višekratnu uporabu.
– Centri za oporabu niču diljem Europe, a kod nas su u svega par lokalnih komunalnih poduzeća. Takvi centri otvaraju mnoga zelena radna mjesta, od otpada se rade nove stvari; upcycling. Novi Zakon o gospodarenju otpadom se najviše mijenja u svrhu olakšavanja izgradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom. U Hrvatskoj su sagrađena dva takva centra. Na primjeru Kaštijuna i Marišćine možemo vidjeti da su društveno, ekološki i ekonomski apsolutno neprihvatljivi. Takvi centri su predimenzionirani, štetni su za zdravlje i okoliš. Ujedno, ako je cilj da se CGO-i »nahrane smećem«, ne čudi da se smanjuju ciljevi iz nacionalnog Plana gospodarenja otpadom. Plan propisuje 60 posto recikliranja do 2022. godine, a taj se cilj novim zakonom zamjenjuje sa slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Naše gospodarenje otpadom mora počivati na višim ciljevima smanjenja količina otpada, njegova recikliranja i ponovne uporabe, a to u ovom zakonu nije prioritet, komentirala je Grbić-Martinović.