Duša grada u tišinama SICU-a spava

Sve je tu nekako zaustavljeno, neobično mirno, ali ne hermetično, već živo. Od prigušenog svjetla do blagih pokreta i lica benediktinki u čijim očima stanuje tiha i smirena radost. No Zadrani, reći će nam sestra Benedikta, kao da baš i nisu previše svjesni ili kao da su zaboravili na blago u srcu svoga grada
Morske orgulje i Pozdrav suncu u ovom su trenutku najrazvikanije zadarske atrakcije. Njihovu vrijednost mi nikako ne želimo osporiti. Naprotiv. Dobro je, jako je dobro, da je Zadar i u našem vremenu dobio nešto čime će se ponositi njegove buduće generacije.
No, ako se duša Zadra kroz stoljeća može doživjeti na jednom mjestu, ako se negdje mogu opipati usponi, padovi, razaranja i ponovna uzdizanja, zlatna i olovna vremena drevnoga grada, onda je to u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) pri benediktinskom samostanu Sv. Marije u Zadru.
Pravo blago
Sama zbirka osnovana je 1967. godine, ali neprocjenjivo blago, poznato kao Zlato i srebro Zadra benediketinke su skupljale od 11. stoljeća i sačuvale ga kroz cijelo jedno tisućljeće sve do danas.
Zbirka sadržava oko 200 predmeta. Među upečatljivijima su zasigurno vrijedni primjerci srednjovjekovnog zlatarstva na Jadranu u obliku ruku u kojima se čuvaju relikvije svetaca. Srebrni relikvijari u obliku ruku optočenih dragim kamenjem, od kojih je najstariji onaj iz 12. stoljeća, također se čuvaju u zadraskom SICU-u. Tu je i Čikin križić – palestinski rad iz 7. ili 8. stoljeća, relikvijari u obliku stopala, poprsja ili kovčežića. Relikvijar koji vjerojatno izaziva najveće strahopoštovanje je onaj s česticama spužve i Svetog križa iz 14. ili 15. stoljeća.
Časna sestra Adalberta vrlo živo tumači nam simboliku figura na posudi s relikvijama.
– U podnožju su zmajevi koji simboliziraju Sotonu, iznad njih su iskucani konji, cvijeće i ptičice, oni simboliziraju život i prirodu koja slavi svojeg Stvoritelja. Na vrhu su vrijedne relikvije – ostaci spužve natpoljene octom koji su Isusu dali da pije na križu i čestice Sv. križa. Iznad svega je, dakle, Isusova muka preko koje dolazi pobjeda nad Sotonom, ispripovijedala nam je č. s. Adalberta.
Ima i vrijednih slikarskih radova – ikone iz 13. stoljeća, a posjetitelji tu mogu vidjeti i Ugljanski triptih – produkt venecijansko-jadranskog kasnobizantskog slikarstva iz početka 14. stoljeća.
Zanimljivi primjerci gotičke skulpture su drveni kipovi apostola u naravnoj veličini autora Mateja Moronzona (15. stoljeće), a Zbirka se može pohvaliti i poliptihom Vittorea Carpaccia sa središnjim prikazom Sv. Martina.
Tu su još i razni križevi, kaleži, ciboriji pokaznice, crkveno ruho čipka… Pravo blago.
Ulazak u SICU, ulazak je svijet tišine i mira. Istinsko spiritualno iskustvo. Sve je tu nekako zaustavljeno, neobično mirno, ali ne hermetično, već živo. Od prigušenog svjetla do blagih pokreta i lica benediktinki u čijim očima stanuje tiha i smirena radost.
No Zadrani, reći će nam sestra Benedikta, kao da baš i nisu previše svjesni ili kao da su zaboravili na blago u srcu svoga grada.
Najviše francuskih posjetitelja
– Ima dosta Zadrana koji nikad nisu posjetili SICU. Najviše ovamo dolaze Francuzi i mislim da je to zahvaljujući Routardu, vrlo kvalitetnom turističkom vodiču na francuskom jeziku u koji je uvrštena ova Zbirka. Talijani dolaze jako slabo, jedna grupa cijelo ovo ljeto. Tu i tamo “kapne” neki Nijemac ili Nizozemac. Dolaze i naši ljudi koji žive u inozemstvu. Ove godine primijećujem manje posjetitelja nego lani. Fale gosti s kruzera kojih je prošle godine bilo puno više. Uglavnom, pojačani posjeti počinju od Uskrsa kad ovamo pa sve do lipnja dolaze školske ekskurzije, a u srpnju i kolovozu zamijene ih turisti. Mislim da cijene ulaznica nisu problem. Za odrasle ulaznica košta 20 kuna, za djecu 10 kuna, a za mlađe od 10 godina karta je besplatna. Kad je riječ o grupama, onda su spomenute cijene dvostruko niže, informirala nas je sestra Benedikta. Ona ističe da su ona i njezine ostale časne sestre koje su zadužene za SICU, posjetiteljima na raspolaganju za sve informacije. I to na pet jezika – hrvatskom, enegleskom, francuskom, talijanskom i njemačkom. Pokazuje i rukotvorine benediktinki koje se kao suveniri prodaju na ulazu.
– Izrađujemo krunice od različitih materijala; zatim su tu osim klasičnih krunica i one u obliku narukvica ili prstenova. Označivači za knjige s fotografijama Zadra i herbarijem iz našeg vrta, čestitke te suveniri s religioznim i motivima Zadra u različitim materijalima, govori nam vrlo ljubazna i ugodna sestra Benedikta. Kao uostalom i ostale koje smo tog dana susreli – već spomenuta sestra Adalberta i sestra Cecilija, koja nas je, pomislivši da smo talijanski turisti, vrlo blago pa čak i duhovito ukorila, vidjevši da bljeskamo fotoaparatom.
Naravno, objasnili smo da smo novinari i da imamo dopuštenje časne majke Anastazije i sestra Cecilija bila nam je na usluzi baš kao i njene susestre.
Za kraj kažimo da je Zbirka ljeti otvorena od 10 do 13 i od 18 do 20 sati, a zimi od 10 do 12.30 i od 17 do 18.30 sati.
Tko je još nije vidio svakako bi trebao doći. Svatko tko želi barem nešto naučiti o povijesti i kulturi svojega grada i susresti benediktinke – tihe i postojane čuvarice Zadra.