Imaju li mladi alternativu sportu?

Možda je presmiono tvrditi bez empirijskih istraživanja tako nešto, ali ako se masovna istraživanja mlade populacije ikada budu provodila, trebat će ozbiljno analizirati model prema kojem je sport okidač i važan impuls za pojavu narkomanije, a ne, kao što je to uvriježeno mišljenje, jedini i isključivi lijek za narkomaniju, koja u Zadru bilježi disproporcionalno visok i za sada neobjašnjiv postotak.

Prema društvenoj teoriji francuskog teoretičara Michela Foucaulta, političke odluke koje se odnose na veliki broj ljudi nužno će izazvati protureakciju jednog dijela populacije, i to u obliku dijametralno suprotne djelatnosti. U različitim studijama Foucault pokazuje kako se strogo inzistiranje na seksualnom moralu viktorijanskog doba odvija istovremeno s povećanjem seksualnih perverzija, kako psihijatrijsko proučavanje ludila u institucijama indirektno potiče ljude izvan tih institucija na ‘razumno’ ponašanje, kako zatvori i srodne popravne institucije mogu biti iznimno korisne u jačanju kriminaliteta, a ne samo u njegovom u suzbijanju.
Sport okidač za narkomaniju?
Primjenjujući Foucaultovu matricu rezoniranja na zadarski kontekst, na populaciju mladih osoba i formalne poteze vlasti, možemo postaviti hipotezu kako se u Zadru odvija scenarij ‘guranja’ mlađe populacije u sport, pri čemu ne postoji široko prihvaćena, javno prepoznatljiva i organizirana alternativa sportu. Mlade osobe bez interesa za sport time su prepuštene same sebi ili, kolokvijalno rečeno, ulici. Ako je Foucault bio u pravu, pretjerano forsiranje sportskih aktivnosti, koje su sastavni dio identiteta grada Zadra, kod jednog dijela populacije izaziva protureakciju, što je sasvim prirodno, jer nemaju svi mladi identične interese, predispozicije i talente. Možda je presmiono tvrditi bez empirijskih istraživanja tako nešto, ali ako se masovna istraživanja mlade populacije ikada budu provodila, trebat će ozbiljno analizirati model prema kojem je sport okidač i važan impuls za pojavu narkomanije, a ne, kao što je to uvriježeno mišljenje, jedini i isključivi lijek za narkomaniju, koja u Zadru bilježi disproporcionalno visok i za sada neobjašnjiv postotak.
Kultura i dalje bez prostora
Na forumima mladih i o mladima u Zadru često se javljao stav kako ne postoji prostor za kulturne aktivnosti koje figuriraju kao jedina ozbiljna, kvalitetna i poželjna alternativa sportu. Blaga analiza proračuna grada Zadra za 2011. godinu po pitanju sporta i kulture može nam nešto reći o njihovom odnosu i položaju. Grad Zadar će u ovoj godini za sportske aktivnosti izdvojiti skoro 30 milijuna kuna, dok kulturna djelatnost dobiva 22 milijuna kuna. Premda sport nominalno dominira nad kulturom, ako gledamo prema postotku, Zadar za kulturu izdvaja isto koliko i Zagreb – kirurški preciznih 5.8% ukupnog godišnjeg proračuna. Ovo čudnovato podudaranje u postotku nije toliko problematičko koliko razlika u strukturi financiranja sporta i kulture. Kulturni budžet odlazi mahom na tri megainstitucije – Gradsku knjižnicu, Znanstvenu knjižnicu i Narodni muzej – te nekoliko ljetnih manifestacija. Ono što čini krucijalnu razliku između sporta i kulture jest mogućnost participacije i slobodnog izbora, pri čemu akteri u sportu prolaze puno bolje nego akteri u kulturi. Primjerice, u Zadru imamo 172 registrirana sportska kluba, što znači da je samoorganizacija u sportu puno razvijenija. Također, ako nadiđemo seciranje proračuna, pa ukalkuliramo u cjelokupnu situaciju osobna financijska izdavanja individualnih aktera, od kupovine sportske opreme, odjeće i obuće do plaćanja članarina ili pak neformalnog plaćanja sudjelovanja u utakmicama te činjenicu da jako veliki dio bibliotečne građe koriste osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti prema zahtjevima formalnog programa, a ne potaknuti fakultativnim motivima, jasno je da se u sportu nalazi puno više novca i slobode nego u kulturi. Mladi se u Zadru mogu baviti bez problema bilo kakvim sportom, ali će naići na velike financijske i infrastrukturne probleme ako pokušaju, na primjer, osnovati vlastiti bend, debatni klub, časopis ili filmski klub. To govori mnogo o položaju mladih u Zadru, o njihovim mogućnostima i opcijama.
Ulaganje u kulturu – ulaganje u budućnost
Što bi trebalo napraviti u trenutačnoj situaciji? Uloga gradske uprave nije, dakako, da organizira filmske projekcije, koncerte ili kazališne predstave, nego da osigura kvalitetnu infrastrukturu mladima za takve aktivnosti te da malen broj stručnih ljudi potpomaže, i uz minimalne intervencije, koordinira interese mlađe populacije. Zadar ima Višnjik, Ravnice i Mocire, za koje svi znaju, te bezbroj subvencioniranih i nesubvencioniranih privatnih klubova, međutim, ne postoje široko prepoznatljivi i masovno korišteni centri za bilo kakve izvansportske aktivnosti. Prema nedavnim novostima, takvu bi ulogu uskoro moglo preuzeti staro Kazalište lutaka. No, čak i ako se taj plan uspije realizirati u dogledno vrijeme, on i dalje neće uspjeti nadomjestiti višegodišnju akumulaciju kulturnog deficita. Razumljivo je da svaki grad vrši profiliranje vlastitog identiteta i razvija potrebnu infrastrukturu u skladu s time, ali to ne opravdava akutnu diskrepanciju između aktualnog stanja i kulturnih potreba mladih. Par koncerata na otvorenom u godini ne može nikako biti valjani nadomjestak za sistematsku brigu o velikom dijelu zadarske populacije u najosjetljivijim godinama.
Situacija je sociološki i teorijski prilično jednostavna: mladi trebaju imati vlastiti prostor za slobodno izražavanje, rad na sebi i razvijanje vlastite ličnosti, nevezano uz sport. Prelazak iz adolescencije u svijet odraslih nije samo puka fiziološka i tjelesna promjena; u obzir također treba uzeti psihičke, emocionalne, vrijednosne i društvene faktore. Najveći problem nesumnjivo predstavlja nezaposlenost i posljedično pojava tzv. ‘produžene mladosti’ zbog koje se mladi ljudi ne mogu osamostaliti i odseliti od roditelja, najčešće nisu u poziciji donositi odluke o važnim segmentima svog života, ne mogu realizirati osobne interese i integrirati se u potpunosti u društvo. Taj ekonomski problem lokalno ulaganje u kulturu i sport neće i ne može riješiti, ali ga treba imati na umu jer odabir provođenja slobodnog vremena ovisi i o financijama. Širenjem izbora potencijalnih aktivnosti na kulturnu sferu, što može uključivati izlete, slikanje, plesanje, tečajeve informatičkog opismenjavanja, volonterski rad, debatne klubove, prostor za bendove i slično, svatko će si moći izabrati način provođenja slobodnog vremena u skladu s financijskim stanjem i uz minimalna osobna ulaganja.