Vodu poštujemo, vino pijemo

U Radovinu je uvijek bilo dobroga vina. Ovdje su bačve uvijek pune, kako o Gospi od Zdravlja i Božiću tako i o Uskrsu i po Sv. Petru. Stoga se za Radovinjane i govori da su dobri vinogradari i vješti vinari. Imamo i nagrađenih vina. Svega može nestati, a vina ne može! Ovo područje je hrvatska vinogradarska Provansa i kod nas se voda iskreno poštuje, a vino pije, kazuju vinogradari ovoga sela
Subota, sunčan dan, burin, prošao je blagdan Male Gospe i nije više za čekati. Digao se Radovin na noge. Gotovo svi krenuli u trganje, berbu grožđa u radovinsko vinogorje. Od davnina je Radovin naselje vinogradara, poljoprivrednika, stočara i trgovaca. Poneki kažu da je dobio ime po dobrom vinu koje se rado pije, a drugi po “rado-viđenju”.
– U Radovinu je uvijek bilo dobra vina. Ovdje su bačve uvijek pune, kako o Gospi od Zdravlja i Božiću, tako i o Uskrsu i po Sv. Petru. Stoga se za Radovinjane i govori da su dobri vinogradari i vješti vinari.
Hrvatska Provansa
Imamo i nagrađenih vina. Svega može nestati, a vina ne može!
Ovo područje je hrvatska vinogradarska Provansa i kod nas se voda iskreno poštuje, a vino pije, kazuju vinogradari ovoga sela, koje sve brže poprima izgled modernog i urbanog naselja osamnaest kilometara sjeverno od Zadra i 10 kilometara jugoistočno od općinskog središta Ražanca.
U zaseocima Paići, Bistre, Ponoši, Marasovići i Rudele živi oko 150 obitelji i oko 560 žitelja s 22 prezimena – Beretin, Bistre, Bolonja, Brkljača, Dundović, Dušević, Dokoza, Gračić, Jokić, Kevrić, Marasović, Nekić, Paić, Ponoš, Rogić, Romić, Rudela, Uzelac, Vigan, Vranić, Zekanović i Žeželj. Iz ovog područja između jadranske i dinarske zone po svijetu se razasulo preko 160 obitelji.
– Vinograd se drži bez obzira na sušu, jer je tlo duboko i dobro urađeno, a i vinograd je star te mu je korijenje duboko u tlu. Uz to kultiviramo ga uvijek kada je bilo i malo vlage, pripovijeda Vladimir Dundović dok je s majkom Bertom i ocem Božom u subotnje rano prijepodne već pobrao 400-tinjak od oko 2.000 čokota vinove loze.
Tradicija iz antičkih vremena
Dobro Vladimir govori “kada je bilo malo vlage”, jer kiše gotovo nije niti pala.
Prema svim pokazateljima i ove se godine očekuje dobar urod grožđa na prostorima radovinskog vinogorja, koji će ipak, prema neslužbenim predviđanjima, za razliku od lanjskog količinski biti smanjen za dvadeset posto.
– A kako i ne bi kad ove godine prave kiše nije niti bilo, kaže Ivan Žeželj koji s braćom Darkom, Tomom, Nikolom, Markom i Bracom na ulazu u Radovin iz pravca Krneze posjeduje vinograd s oko 3.300 trsa.
“Vinogradarstvo ovdje ima neprekidnu tradiciju još iz antičkih vremena. Grožđe se trgalo o Maloj Gospi. Trgalo se u ‘sprtve trgačice s dva uva’, sipalo u ‘maštel’ pa u koš ‘od mastenja’, gdje se nogama gnječilo. Potom se stavljalo u ‘mišine’ ili ‘koslate’ te ‘karom’ vozilo kući i lijevalo u ‘badnje’. A tu je bio i ‘tratur’ za prelijevanje, ‘badanj’, ‘kanela’ i ‘oakač’. Pravio se i prošek (‘kuva se pečeno vino’), a od dropa kuhala rakija komovica”, piše između ostalog don Ivan Kevrić u svojoj knjizi “Radovin”.
Od trsa do preše 200 metara
– Sad je sve to modernizirano, puno je lakše obrađivati vinograd, trgati i praviti vino, vidno zadovoljan govori Božidar Dundović, dok s oko 700 panjeva vinove loze zajedno s obitelji i “naminjenon neviston” bere zaista kvalitetno, zdravo grožđe, kaže, s “taman” sladora i kiseline.
Ubrano grožđe od trsa do preše ne prijeđe ni 200 metara, tako da svježe dospijeva u preradu. Na taj način sačuvaju se sve kvalitete pojedinog sortimenta što se, kasnije, i osjeti u dobivenom vinu.
– Ma tu je sve prekrasno, od krajolika, kvalitetnih vina do gostoljubivosti vinogradara, svih vrijednih i radišnih mještana, tvrdi Mario Vigan koji je došao na pola puta berbe u vinogradu s 1.300 panja, čokota vinove loze.
Ljudi su ovdje zaista otvoreni i komunikativni, vrijedni radnici i raduju se životu.
Život u Radovinu sve bolji
Njihova životna radost nije izražena samo u slici Beretinove gradine iz 9. stoljeća prije Krista, radovinskog plodnog polja natopljenog znojem, šuma, bogatstva žive vode i lovnog područja, nego i kroz 20-ak obrta, kroz seoska gospodarstva, konobe, biciklističke staze, sve uređenije okućnice, kulturno vrijedne predstave KUD-a Ive Dundovića, zajedništvo i žrtvu svih stanovnika te snažnu župnu zajednicu.
– Nakon Domovinskog rata Radovin diše punim plućima. Život je sve lakši, ljepši i bolji. Imamo tri dućana mješovite robe, poljoprivredni dućan i kafić. Svaki zaselak ima svoj bunar, a svaka kuća gusternu i hidrant. Vodu iz slavina još samo sanjamo, no i ona bi uskoro trebala poteći slavinama, s puno optimizma govore nam sugovornici, i oni gore već spomenuti i oni nespomenuti.
U tako razvijenoj priči do potpunog izražaja došla bi i poznata kvaliteta radovinskog vina u seoskom, vinskom turizmu ovog bogodanog kraja.