Rohatinski brani kunu, moguć rast kamata

Povećanje obvezne pričuve s 13 na 14 posto znači i novu eru restriktivne politike i veći regulatorni trošak za banke što bi one mogle iskoristiti za povećanje kamatnih stopa
Savjet Hrvatske narodne banke jučer je donio odluku kojom se stopa obvezne pričuve banaka povećava s 13 na 14 posto. Odluka stupa na snagu 12. listopada, kod obračuna pričuve za rujansko obračunsko razdoblje, priopćeno je iz HNB-a. Ovom mjerom središnja banka povući će iz bankovnog sustava oko 3,1 milijardu kuna (2,6 milijardi u kunskom i 0,5 milijardi u deviznom dijelu obvezne pričuve). Povlačenje viška likvidnosti iz sustava poduzima se radi stabiliziranja tečaja kune prema euru, odnosno ublažavanja deprecijacijskih pritisaka, ističe se u priopćenju HNB-a, uz napomenu da će “središnja banka i nadalje pozorno pratiti zbivanja na novčanom i deviznom tržištu, te po potrebi poduzimati mjere za suzbijanje prekomjernih oscilacija tečaja, neutemeljenih na realnim ekonomskim kretanjima”.
Sterilizacija viška
Bila je ovo očekivana odluka HNB-a, nakon što je dan ranije, u ponedjeljak, središnja banka intervenirala na deviznom tržištu, prodavši poslovnim bankama 180,5 milijuna eura, kako bi ublažila daljnje potonuće domaće valute kune, čiji je tečaj u odnosu na euro premašio 7,5 kuna, gdje nije bio zadnjih šest godina. Nakon te intervencije, kuna je na jučerašnjoj tečajnici malo ojačala prema euru, ali se i dalje zadržala iznad te psihološke granice. Povećanje obvezne pričuve znači pak sterilizaciju viška kunske likvidnosti koja je očito imala negativne implikacije po tečaj. Iako je riječ o povećanju od tek jedan postotni bod, znakovito je da je, u trenutku kada bi Hrvatskoj svaka kuna plasirana u razvoj dobro došla, središnja banka primorana povećati obveznu pričuvu, što na neki način znači početak ere nove restriktivne politike. To dakle znači i veći regulatorni trošak za banke što bi one opet mogle iskoristiti za povećanje kamatnih stopa ili pak bitno usporavanje tek započetog procesa njihova pada. Obvezna rezerva zadnjih je godina permanentno padala, a guverner Rohatinski za tim je instrumentom posegnuo i u jeku krize, kako bi se oslobodila sredstva za koja se očekivalo da će ih banke plasirati u razvoj. To je bilo osmišljeno kao doprinos HNB-a Vladinoj borbi protiv krize i podizanju zemlje iz recesije, međutim, očito višak kunske likvidnosti nije iskorišten na najbolji način jer su banke viškove, umjesto da ih plasiraju u poduzetništvo i razvoj, držale na računima, pravdajući takvu svoju poslovnu politiku nedovoljnom količinom kvalitetnih projekata. Država pak nije napravila nužne fiskalne rezove, strukturno preusmjerila potrošnju u investicije, te nije postavlila temelje za novi model razvoja.
Klauzula u eurima
Deprecijacijski pritisci kojima je kuna izložena od globalne krize, a najviše od studenog prošle godine, posljedica su činjenice da devizni priljevi izostaju, dok nagomilane dugove treba vraćati, kao što se još treba i zaduživati za tekuće deficite, pa je potražnja za devizama visoka, što uz kunske viškove na tržištu vrši pritisak na tečaj. Budući da su pak krediti svih sektora u Hrvatskoj većinom vezani uz klauzulu u eurima, poremećaji na tečajnoj listi prije svega utječu na rast kreditnih rata građana, pa je središnja banka prisiljena braniti kunu.
Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić smatra da je u domaćem financijskom sustavu bio evidentan višak likvidnosti.
– S obzirom na navedeni višak likvidnosti, eventualno smanjenje likvidnosti povećanjem stope obvezne pričuve na 14 posto ne bi smjelo značajnije generirati pritiske na rast pasivnih i aktivnih kamatnih stopa. Veća je opasnost da bi poskupljenje izvora financiranja banaka na međubankarskom tržištu te rast percepcije rizičnosti za Hrvatsku (rast CDS-ova i spredova na državne obveznice) mogao rezultirati pritiskom na rast cijene zaduživanja svih domaćih sektora, zaključuje Šantić.