Pakoštanski beskućnik donirao organe i spasio tri života

Slika korisnika admin

U 69. godini umro je dobri duh Pakoštana, beskućnik  Dragan Senčanin Bajo porijeklom iz Osijeka. Pokopan je na mjesnom  groblju, a na pogrebu je bilo pola sela. Svi su poštovali Bajinu dobrotu i  humanost. Bajo je, naime, svojom odlukom o doniranju organa spasio  tri života.

- Donirani bubrezi i jetra prigoda su za novi život za tri osobe, istaknuo  je Pero Rašin Barkov koji je uz Roberta Vulina Bebija i Josipa Škiljića brinuo o organizaciji pogreba, ali i o provođenju pakoških pogrebnih  običaja.

- Doniranje organa je human čin i vrhunsko djelo ljubavi, najplemenitiji i najuzvišeniji čin ljudske dobrote, složili su se Barkov, Bebi i Pipo, dobri, najbolji Bajini prijatelji.
Crkveni obred u kapelici na groblju kojeg predvodio župnik don Jure  Zubović. Posluživao ga je Sebastijan Adžić, sakristan ili po pakoštanski  remeta.

Bajo je u Pakoštane došao 1977. godine iz Osijeka i tu ostao punih 38  godina. U Osijeku su mu supruga i kćer, ali je Bajo prije gotovo četiri desetljeća tko zna iz kojeg razloga izabrao život samotnjaka u Pakoštanima.  Tek se protekle godine, nakon punih 37 godina, vratio u Osijek da sredi  osobne dokumente i odmah se vratio u Pakoštane.

- Živio je sam u staroj kamenoj kući Marina Vulina Doktora u Starom  bužaku u centru Pakoštana. Manualio je, postavljao pločice, stalno bio u  malti. Volio je i popiti, što je je. Bio je veseljak, čovjek dobre volje i čistih  namjera, druželjubiv, istaknuo je Vijo Prc Perin.

- Ljudi su ga jednostavno voljeli, a Bajo je uvijek ostao isti, skroman,  jednostavan, dobrodušan i pošten do samoga kraja, složile su se Anka  Šarin, Irena Krpeta Andrić i Boženka Vulin.

Koliko su Baju Pakoštanci poštivali govori činjenica da su se održali svi  pakoški pogrebni običaji koji se ne mijenjaju već desetljećima, stoljećima. Običaji na koje su Pakoštanci izuzetno ponosni.

Rinova truba ispratila je iznad svega humanog Baju do posljednjeg  počivališta.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno