Pandemija nam je promijenila život, sada uživamo u malim stvarima

Iza nas je šest mjeseci života s covidom-19, virusom koji je bez sumnje ostavio traga na čovječanstvo na globalnoj razini, ali i na svakog pojedinca, više ili manje. Ožujak 2020. pamtit ćemo po lockdownu, samoizolaciji, puno otvorenih pitanja, prilagodbi na novonastalu situaciju, strahu i neizvjesnosti. Pred nama je ponovno neizvjesnost jer nitko sa sigurnošću ne može reći što nam donosi jesen, a još manje zima. Ipak, u novu neizvjesnost, kako smo se mogli uvjeriti kroz razgovor s našim sugrađanima, ulazimo s ponešto iskustva, ali i drugačijim pogledom na život općenito i to bez obzira kojem sloju društva pripadali i čime se u životu bavili.
Poznati zadarski odvjetnik Andrej Korljan kaže kako je korona njemu osobno donijela velike promjene u poslovnom, ali i privatnom segmentu.

Neprilagođeni sudovi
– Nakon ovoga svega generalno malo drugačije gledaš na život, ali ima tu i nečega pozitivnoga. Uživaš u svakome danu. Što se posla tiče, nama u odvjetničkoj struci pandemija je donijela velike promjene. Sudovi nisu radili, a mi smo poslom vezani uz njih. Kroz ožujak i travanj radili smo samo na onim predmetima koji su bili vezani za istragu, što je za posljedicu imalo da nam je obim posla drastično pao. Same mjere ograničile su nam i posao u uredima zbog broja ljudi koji su mogli istovremeno u prostoru nazočiti, govori Korljan dodajući kako su odvjetnici vrlo brzo počeli koristiti tehnologiju i mogućnosti obavljanja poslova online te da se očekivalo, s obzirom na to da postoje svi uvjeti, da i sudovi započnu s online suđenjima. No, kaže, to nije slučaj ni do danas, a ističe kako ne zna zbog čega je to tako i zato se nije krenulo ozbiljnije u tome pravcu.
– Vidjet ćemo što nam donosi jesen, poručuje Korljan.
Saborska zastupnica Grozdana Perić osjetila je koronu na malo drugačiji način. Prvo je, kaže, nastao problem oko organizacije rada Sabora u uvjetima u kojima se moraju poštovati propisane mjere.

Trebamo biti tolerantniji
– Prvo smo odbore počeli odrađivati online što nam je bitno olakšalo posao, ali je iskrsnuo problem kad je trebalo glasovati pa smo prešli u INA-ine prostore. Odradili smo i taj dio maksimalno koliko i kako se moglo. Što nam donosi jesen teško je reći, ali je korona zasigurno svima nama posložila prioritete u životu i otvorila neke nove vidike. Većina nas vjerojatno danas više uživa u nekim malim, sitnim stvarima, više cijeni neke stvari pa i ljude, kaže Perić te dodaje kako je zbog prirode svoga posla u kontaktu s većim brojem ljudi, a upravo to da se u nekim situacijama pokazalo kao problem.
– Imala sam osjećaj da se neki ljudi baš i ne žele družiti jer sam zbog posla izloženija. No to mi je razumljivo jer nitko se ne želi zaraziti. Ali isto tako mišljenja sam da ne treba stigmatizirati ljude, da trebamo biti tolerantniji i da nikako ne bi smjeli stigmatizirati one ljude koji su se zarazili. Ja osobno sam se sve ovo vrijeme ponašala vrlo odgovorno, međutim, ova situacija može potrajati. Moramo se naučiti živjeti u uvjetima kakvi jesu, ne možemo stati i prestati disati jer je virus tu negdje oko nas. I treba imati na umu da se baš svatko od nas može zaraziti, kaže nam ova saborska zastupnica poručujući kako je zdravlje ono najvažnije što čovjek ima te da treba biti odgovoran prema sebi i drugima.
Robert Kovačević, ugostitelj i predsjednik Ceha ugostitelja u Udruženju obrtnika i Gospodarskoj komori na pitanje o utjecaju korone poslovno i privatno decidirano ta dva pojma razdvaja i to, kako kaže, sto posto.

Ne možemo mirno spavati
– Poslovno je meni korona cijeli život. Nekada ranije nije bilo turističkih sezona kao sada, prolazili smo razne krize od uvođenja PDV-a, pa do kišnih ljeta i slično. Čak i kad smo imali posla događala nam se elementarna nepogoda. Izgubio se onaj ljudski odnos na relaciji između nas i Grada, Županije, države… Postali smo bankomati nečega.Treba imati na umu da su turizam i ugostiteljstvo tercijarne djelatnosti koje su vrlo osjetljive i ovise o vremenu, suncu i kiši, govori Kovačević ističući kao problem u ovoj branši i pojavu velikoga broja ljudi koji se bave tim poslom, ali ne tijekom cijele godine, već samo u nekoliko ljetnih mjeseci. Tu, kaže, ugostitelji koji se time bave ozbiljno i od toga žive nisu zaštićeni.
– U svijetu postoje institucije koje štite najezdu u neku struku, postoje licence i ograničenja kao što to kod nas primjerice imaju apotekari i javni bilježnici. Budući da toga nema u ugostiteljstvu, imamo jedan apsurd da 80 posto objekata nema svrhu. I što dalje? Idemo od mjeseca do mjeseca, a ne znamo do kojega mjeseca! Istina je i na tome smo zahvalni, dobili smo pomoć od Grada i države, ali daleko je to od dovoljnoga da bi mogli mirno spavati, kaže Kovačević, a potom se osvrće na privatni život u koroni. Kaže kako mu je novonastala situacija donijela nešto slobodnog vremena koje 20-ak godina nije imao.

Samoizolacija je bila zatvor
– U svakom lošem ima nečega dobroga. Psihički i fizički sam se odmorio i stavio glavu na mjesto, ozdravio. Neizvjesnost je ono što najviše muči ljude, a posebice ako su financijsku konstrukciju posložili uzimajući neku trenutačno dobru situaciju kao nešto apsolutno sigurno. Opet, ako cijeli život ulažeš u nešto i ako ti je to zapravo život, a sada imaš otvorena pitanja što i kako dalje, naravno da te to pogađa, govori Kovačević te iznosi još jedan problem s kojim su suočeni ugostitelji, a to je izloženost jer za ugostiteljske objekte ne vrijede mjere obaveznog nošenja maski i dezinfekciju za njihove goste, dok oni sami moraju cijelo radno vrijeme nositi maske i trošiti litre i litre dezinficijensa na održavanje prostora sigurnim.
– Promijenio se život svima, pa i novinarima, kaže nam Nikolina Radić, novinarka RTL-a, osvrćući se na samu prirodu novinarskog posla koji podrazumijeva kretnju među velikim brojem ljudi.
– Zato moramo biti na oprezu, ali zato i ne možemo odraditi sve ono što i kako bi htjeli. Naš posao je osjetljiv. Kad se održavao Adria tour na Višnjiku mnogi novinari su morali u samoizolaciju, pa tako i moj kolega snimatelj i ja.To je iskustvo koje ne bih htjela nikada više da se ponovi. Iako sam bila tih 14 dana u svom stanu, mogla pogledati sve propuštene filmove, pročitati knjige za koje ranije nisam imala vremena, to je bio zatvor!, kaže Nikolina Radić te dodaje kako priču s koronom nije neozbiljno shvatila. Dodaje kako se prije posjeta starijoj teti koju često i rado posjećuje sada redovito propituje gdje je bila koje je kontakte imala kako je ne bi zarazila.

Puna podrška kolega s posla
– U početku, što je paradoksalno, osjećali smo se svi sigurnije nego sada. Moje razmišljanje se kreće od odluke da neću strahovati, do relativizacije da se mogu zaraziti i da se to može dogoditi bilo gdje, kaže Nikolina koja zbog posla u jednome danu često prijeđe i tri županije te ističe kako njoj i kolegi puno znači podrška koju imaju iz svoje firme, kako ona kolegijalna i ljudska, tako i konkretna u svim potrebnim sredstvima za što sigurnije obavljanje posla, počevši od maskica pa do dezinficijensa koje, kako kaže, ona i kolega troše na litre dnevno.
U nezgodnoj situaciji zbog korone našli su se i umjetnici. Zadarska glumica Tamara Šoletić kaže kako joj je bila strašna pomisao da bi mogao stati cijeli taj svijet, odnosno posao izvedbene umjetnosti.
– Svjesni smo svi bili odmah da je to nešto što je zahvatilo cijeli svijet, ali opet nekako se provlačio onaj čudan osjećaj, dojam kao da se radi o nekom scenariju SF filma. I onda što drugo nego živjeti punim plućima pa kako bude, ali naravno uz poštivanje svih mjera. Što se posla tiče, dakle prvo je bio onaj osjećaj potpune zbunjenosti, a onda smo se nekako prilagodili i taj teret je počeo padati s popuštanjem mjera, kaže nam glumica dodajući kako su u Kazalištu lutaka Zadar imali sreću jer imaju divno dvorište i crkvu sv. Dominika koja ima visoki plafon i uvjete za socijalnu distancu.

Ugrožena im egzistencija
– Brzo smo se prilagodili i u početku, za vrijeme lockdowna čitali slikovnice online. Ne znamo što jesen donosi, ali treba biti optimističan i prilagoditi se situaciji kakva jest, poručila je Šoletić. Loše su prošli i glazbenici, a mlada Zadranka Elena Stella kaže kako joj je korona poprilično pomrsila planove i život.
– Krenuli smo snimati novi album i malo se zakompliciralo, a onda je došla korona. Užas. Svima nam koji se bavimo tim poslom bilo je jako teško. Ja živim isključivo od toga, a ovo ljeto bilo je jako malo posla i uz to morali smo i cijene spuštati. Zahvalna sam Ministarstvu kulture i Fondu solidarnosti za pomoć koju sam dobila u svibnju i lipnju, ali ako neke pomoći ne bude i dalje ne znam što ni kako, iskreno priznaje Elena dodajući kako ju joj korona u privatnom dijelu života nije previše pogodila.
– Socijalno sam biće, ali sam vrlo ozbiljno odmah prihvatila sve naputke i mjere, izbjegavala žarište i zatvorene prostore i nisam dozvolila da upadnem u taj neki kolektivni strah, pa da se psihički i duhovno unazadim. Posvetila sam se poslu koliko sam mogla u tim uvjetima i tako ću i nadalje, poručuje Elena dodajući kako je možda već ofucana floskula, ali čega nema bez toga se može.

»Provlačio se onaj čudan osjećaj, dojam kao da se radi o nekom scenariju SF filma. Što se posla tiče, dakle prvo je bio onaj osjećaj potpune zbunjenosti, a onda smo se nekako prilagodili
Tamara Šoletić, glumica

»Korona mi je donijela velike promjene u poslovnom, ali i privatnom segmentu. Nakon ovoga svega generalno malo drugačije gledaš na život, ali ima tu i nečega pozitivnoga. Uživaš u svakome danu
Andrej Korljan, odvjetnik