U raljama

TEŠKA PERVERZIJA NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI
Film se zove “Diler 3” i danske je proizvodnje, a sadržaj je sljedeći: Srbin Milo je jedan od najvažnijih narkodilera u Danskoj, vodi srpski restoran gdje rade Srbi koji od njega kupuju drogu. Dalje se sve svodi na razgovore, svađe i obračune s drugim Srbima, a cijela se radnja odigrava u nekom praznom restoranu (u koji najviše zalaze, pogađate naravno – Srbi) i nekoliko okolnih ulica. Sve je grozno opskurno, mračno i gadljivo (film prikazuje detaljno komadanje ljudskoga tijela), a glumci govore malo danski, a malo srpski. Naši stavljaju titl s prijevodom kada se govori danski, a za srpski i ne trebaju, jer se sastoji od manje više prostačkih psovki kakve se i kod nas rado i često koriste tako da ih svi razumiju.
Glumci su, također sve Srbi i nikako mi nije jasno zašto se ovo i naziva danskim filmom. Ali još mi je manje jasno zašto je HRT uopće otkupila i prikazala ovaj teški, morbidni i uznemirujući film, tijekom kojeg se gledatelju okreće želudac, osim ako nije htjela poistovjetiti sve Srbe s likovima iz filma i prikazati ih kao niža bića. Ako je tako, to se jednostavnije moglo postići puštajući njihove odvratne narodnjake koje ovdje, Bogu hvala, nitko od naših kulturnih i uljuđenih zemljaka ne sluša. (Osim u automobilima, kućama, klubovima, na ulici, na mobitelima, empetrijevima i na sve druge moguće i nemoguće načine.)
BIJELE ZUBINE U KRŠNOGA MOMKA
Bilo je jako napeto. Naime, nakon što su kamere pratile nekoliko hrvatskih degener… Pardon, celebrityja u raznim akcijama poput odlaska frizeru, posjeta fitnes klubovima, plastičnim operacijama i ostalim veselicama, ove smo nedjelje mogli gledati simpatičnog i dragog (svaka bi ga majka za zeta poželjela) Nevena Ciganovića. Dotični je gospodinčić odlučio poboljšati izgled svojih kljova i otišao kod nekakve zubarice da mu ih promijeni, pa smo bili prisiljeni gledati njegovo kreveljenje, a i kvaziprofesionalni pristup spomenute zdravstvene djelatnice nakon kojega se pitate postoji li nekakva stomatološka komora koja bi sankcionirala ovakvo jadno profaniranje struke i oduzela joj licenciju za rad. Ovime je Ciganović potvrdio da ulazi u poznije srednje godine kada zubi gube bjelinu i ljepotu i kada svatko komu se sjaje na naboranom, omlohavljelom licu daje do znanja da su umjetni i kako one prave u mladosti i nije baš prao i održavao. Sve skupa – gadljivo. A jeste li čuli onaj vic? Pitanje: što se dogodi Ciganoviću kada se onako silikoniziran i izoperiran predugo izležava na plaži? Odgovor: dođu cigani i pokupe ga u vreću zajedno s drugim plastičnim otpadom. He, he, he!
PRILOG POGODAN ZA LJUDE KOJI PATE OD OPSTIPACIJE
Da ne bi Cigi bio najneugodniji lik ovoga vikenda, pobrinula se poznata gerontofilka (gerontofilija = seksualni nagon prema starim osobama suprotnog spola – Klaić) gđica Lambaša koja je opet rastezala nekakvu priču o tome kako je “mala Lana” (pa dokle…!?!) u njoj probudila materinske nagone i sl., i sl., bla, bla, truć, truć. I da sad ne nabrajam više, u sklopu toga je spomenula kako “malu Lanicu” (opet su joj zamaglili lice) čuva “baka servis”. E sada je pitanje o kakvom se to baka servisu radi? Jer, s obzirom da je Dikan njezin jedini živući roditelj, onda bi se trebalo raditi o njegovoj majci koja bi, s obzirom na to koliko je dotični gospodin star, trebala imati negdje stotinjak godina. Uz sve poštovanje prema gospođi (kojoj inače, ako je živa, želim dobro zdravlje), ja bih ipak dobro razmislio bih li koristio takav “baka servis”.
Bilo kako bilo – odličan prilog za sve koji pate od opstipacije. Olakšanje zagarantirano.
ZAŠTO JA NE MOGU POGLEDATI FILM DO KRAJA?
Ja mislim da su Slavko Štimac i Leon Lučev odlični glumci, pa sam stoga poželio pogledati Rušinović i Jergovićev film “Buick Riviera” koji je dobio mnoge nagrade, kako na hrvatskim festivalima, tako i na svjetskim. Ali, iako je HRT film stavio u pristojan termin (21.20 h) ja ga dogledao nisam. Atmosfera je grozna, zimska, snježna, odmah ti dođe nekako hladno. Mjesto zbivanja je nekakva američka pustopoljina s dvije kuće zavijene u snijeg, a sve traje nekako beskonačno. Prvo on pet minuta čisti snijeg s automobila. (Pet minuta izgleda malo, ali nije kada gledate film.) Pa onda razmijeni dvije i pol riječi sa ženom i izađe vani. Onda vozi dugom i praznom cestom tri minute, pa stane i gleda neko zaleđeno jezero. Pa se opet vozi do neke birtije gdje sa šankericom prozbori dvije rečenice, i onda, naravno, vozi još tri minute natrag do kuće, a što je dalje bilo ne mogu vam reći, jer sam već debelo hrkao i groktao izvaljen u svojoj kožnoj fotelji prekriven svilenim prekrivačima sa zlatnim nitima…. i da ne nabrajam više, da se ne hvalim što sve imam. A šteta, jer sam čuo da se radnja poslije ubrzava i da je film dobar. Više sreće drugi put.