Potaknuti dolazak na otoke po uzoru na posao s Ryanairom

Može li Strašna peć konkurirati drugim izletima kad prijevoz autobusa u jednom pravcu stoji 2.000 kuna, ili Božava drugim hotelskim naseljima kad ih voda stoji skuplje od doručka za goste

Nakon završetka 4. susreta otočkih obrtnika u kojima Zadarska županija ima značajnu ulogu, jer su nakon prvih preliminarnih okupljanja kada su obuhvaćali tek trgovce i ugostitelje 3. susreti, a prvi s obuhvatom svog otočkog obrtništva održani upravo u Zadarskoj županiji na Božavi. Ovi su imali manje zahtjevno središte održavanja – otok Murter.
Uostalom i predsjednik Odbora za otoke je Zadranin Stipe Knežević.
Među istaknute zaključke obrtnici s otoka uvrstili su ključna traženja:
Traženje je obrtnika da povlaštena cijena u javnom trajektnom prijevozu putničkih i teretnih vozila gospodarskih subjekata sa sjedištem na otocima ne bude veća od troškova goriva vozila i cestarine koji bi nastao da su trajektne linije ceste.
Također traže da gospodarski subjekti koji imaju sjedište na otocima, a opskrbljuju se vodom vodonoscem ili cestovnim vozilom plaćaju potrošnju vode po cijeni koja je jednaka prosječnoj cijeni isporuke vode za gospodarstvo u matičnoj obalnoj – otočnoj županiji.
O problematici razgovaramo s aktivnim članom koji je svojim istupima doprinio dotičnim zaključcima, Vladimirom Šarunićem, članom Odbora za otoke Hrvatske obrtničke komore i obrtnikom s turističkim obrtom Samatvorac koji u koncesiji ima špilju Strašna peć, jednu od atrakcija Dugoga otoka.
 Jeste li zadovoljni zaključcima i jesu li odrazili vaše stavove?
– Zaključci su dobri, a ponavljam da su ključevi poduzetništva na otocima upravo prva dva zaključka za koje sam se osobno zalagao – prijevoz i voda za gospodarske subjekte. Uzmite za primjer moj obrt u kojem sam kao koncesionar špilje Strašna peć na Dugom otoku zainteresiran za dovođenje turističkih grupa i autobusa u razgled,  a gdje je cijena trajektne karte za normalan autobus 1.956 kuna. Koja agencija može ukalkulirati takvu cijenu autobusa u organizaciju izleta. Minibus s 10-15 sjedala plaća u jednom pravcu 636 kuna za trajekt. Obitelj za osobni automobil 176 kuna u jednom pravcu, dakle 352 kune, te po 60 kuna po osobi ako ih je četvero, to je nadomak 100 eura, za izlet. Cijene prijevoza, osim kao muka otočana u smislu svakodnevnog života, još više su prepreka za bilo kakvo poduzetništvo na otocima. I eventualne povlastice kroz sustav poreza ne mogu nadoknaditi takve ulazne troškove, kazuje nam na vlastitom primjeru  Šarunić.
Bili ste sudionik ranijih susreta s kojih su upućeni zahtjevi Vladi. Što od toga očekujete?
– Bio sam sudionik i prethodnog susreta održanog kod nas na Božavi i imali smo obećanje susreta s ministrom, ali ništa od toga nije se dogodilo. Štoviše, nakon tadašnjeg traženja snižavanja cijena prijevoza dobili smo značajno povećanje cijena. Kad govorimo o poduzetništvu na otocima, odnosno položaju nas obrtnika, nije stvar tek u povlastici, odnosno nižoj cijeni karte za otočane, jer nama je turizam okosnica bilo kakvog prihoda i kada posao kojim se bavimo nije direktno turistički. Dakle kada je ljudima preskupo doći na otok onda ni od našeg posla nema ništa. A preskupo je.
Cijene brzobrodskog prijevoza u međuvremenu povećane su 40 do 100 posto. Za doći do Šarunića, odnosno postati klijent njegovog turističkog obrta Samatvorac valja za put do Brbinja i natrag po osobi izdvojiti 60 kuna. Iz Splita do Lastova je to 68 kuna, 530 za vozilo ili 4.400 za autobus. Brzobrodskom je linijom 40 kuna do Zverinca, Rave, Sali, do Ista 45 kuna ili za prijevoz Pula – Zadar 200 kuna. Novalja – Rab je 80 kuna, kao i Split – Korčula, navodi Šarunić te zaključuje:
– Ako obitelj treba doći i vratiti se automobilom s udaljenijih otoka ispada da za te novce mogu negdje na kopnu proboraviti tri dana. Jasno nam je kakva je situacija u državi, i isto tako da novca nema za  osigurati minimalne uvjete za život otočanima, a uz to ne smijemo zaboraviti da neosiguravanje uvjeta za poslovanje poduzetnicima na otocima automatski povlači odumiranje života na njima. Istovremeno istina je da nisu svi otoci u istoj situaciji, kao i to da je broj obrtnika na otocima na žalost simboličan i izjednačavanje uvjeta kakvo tražimo ne bi za državu imalo značajne financijske učinke. Znate, naravno, da se recimo radujemo sustavu kojim se potiče Ryanair i dolazak turista u Zadar, ali nam nedostaje način na koji bismo u sličnom sustavu mogli učiniti nešto za dolazak turista, posebno na udaljenije otoke. 
Kada je voda u pitanju ona je poseban problem za poduzetnike jer za njih ne postoji sustav potpora kao stanovnike. Umjesto zadarske “kopnene cijene kubika” od 21,88 kuna na Dugoom otoku je cijena kubika vodonoscem 105,58 kuna ili autocisternom 99,33 kune  što je gotovo pet puta veća cijena. KOlega za autokamp na Velom Ratu troši dnevno i 15 kubika, to je samo za vodu 1.500 kuna,  Božava hotelsko naselje troši čak 300.000 kuna za vodu, odnosno uvjeravaju me ljudi iz vodstva tvrtke da za vodu za goste troše daleko više nego za doručak?!
 – Mogu zaključno kazati da ljepota Strašne peći, povijest, priča,  pa i posjeta Franje Josipa i slične povijesne priče pobude zanimanje kod gostiju, ali se prečesto događa da kada vide cijenu prijevoza odustanu od dolaska.