ZADARSKI LIST – OD IDEJE DO INSTITUCIJE Demokratizacija autorstva privukla 225 suradnika (7)

Od 3. studenog  1994. kad je izišao  prvi broj Zadarskog lista sve se  promijenilo. Do tada mirna,  u mraku dugog hodnika zavučena sobica na Trgu Petra  Zoranića 1, s dva natpisa na  vratima: Zadarski list i Klub  Škabrnja, doslovno se preko  noći pretvorila u košnicu.  Ludnica, telefon ne prestaje  zvoniti, novinari ulaze i  izlaze, sudarajući se na vratima, gužva, znatiželjnici  zagledaju, neki rukopise  ubacuju kroz prozor, dovikuju s Medulićeve…
 Nenaviknutom teško izdržljivo pa naša prva tajnica, gospođa Snježana Lovrin, već nakon nepuna dva  mjeseca nalazi mirniji posao i napušta Zadarski list.

Prvi odlazak Bilosnića
Ubrzo potom zbog neslaganja s nekim tekstovima  prvi put odlazi i prvi direktor Tomislav Bilosnić. On u  Zadranku ( iz koje nije ni  bio otišao) i Narodni list.  Dolazi (21. prosinca) nova  tajnica Božena Kucelin.  Oglasi, mali oglasi, osmrtnice, opremanje tekstova,  uređivanje, dogovori i razgovori – sve u "redakciji" 2  puta 2,5 ili na ukupno pet  četvornih metara.
Nakon odlaska Bakića  tekstove smo u Split ponedjeljkom i utorkom slali autobusom. Tamo, na kolodvoru ih je sačekivao simpatični Neven Šarić Šaro i proslijeđivao u tiskaru. Srijedom, na dan tiskanja, završne materijale u tiskaru  sam nosio ja, kao glavni  urednik. Usput, u autobusu  ili automobilu, na koljenima opremao tekstove i osmišljavao naslovnu stranicu. Da vide sve faze nastajanja novine, grafičku priremu i tiskanje, poveo bih sa  sobom mlade, znatiželjne  suradnike, među kojima  Petra Tadića, Julija Jelasku,  Milana Tomljanovića, Stipu  Suraća…
-To je bilo moje prvo posvećenje jednom novinskom projektu, vidio sam  sve faze nastajanje jedne  nezavisne novine, prisjeća  se Julije Jelaska, slikar, dizajner  i strip-crtač, koji je,  poput mnogih,  po prvi put  u Zadarskom listu počeo  objavljivati svoje uratke.  Svidjele su mi se i njegove  karikature. Već od 7. broja  list objavljuje  njegove strip- serijale, najprije „Vekenigin  bodež“, zatim „Povijest Poluotoka“, „Čudotvorne  moći Svete Stošije“ i druge  koje je kao scenarist potpisivao profesor Marijan Kecman. – Već tada znao sam  da će  Zadarski list jednog  dana postati visoko tiražni  dnevnik. Ja sam to znao duboko u sebi. Ali samo Nedjeljko Jusup zna kako je to  izveo, napisao je Jelaska u  svom, neobjavljenom tekstu  povodom 10. godišnjice Zadarskog lista. U prvom broju najavljen je i  feljton Dage  Marića o Sto godina nogometa u Zadru, pa putopisi  sveučilišne profesorice Željke Matuline..

Mnogi dobili priliku
– Mnogi su u Zadarskom  listu dobili priliku, nerijetko  ističe i karizmatični kapetan  duge plovidbe Šime Gržan  koji je od prvog broja, najprije paralelno s Bilosnićem,  a od sedmog broja u rubrici  Vrtimo globus samostalno  ispisivao svoj Brodski dnevnik.
Jedna od bitnih odrednica  uređivačke politike je demokratizacija autorstva. Novina  je od početka otvorena  za  sve koji imaju što reći i napisati s time  da su ravnopravno  za objavljivanje  konkurirali svi medijski relevantni tekstovi bez obzira  tko ih potpisuje – profesionalni novinari, stalni suradnici ili čitatelji, koji su se do  tada u svim drugim medijima mogli, eventualno, javiti  u segregiranoj rubrici „Pisma čitatelja“
 Demokratizacija autorstva ( „svi pišemo – svi čitamo“)  bila je mamac za ovdašnje kadrove svih profila  pa se tako, u prvih 12 mjeseci izlaženja odnosno u 52  broja, osim profesionalnih  novinara,  na stranicama  Zadarskog lista upisalo 225  stalnih i povremenih suradnika, među kojima najviše  studenata s Filozofskog fakulteta. Kao glavni urednik  nastojao sam, dakle, da uz  svoju uobičajenu funkciju,   naš list  preraste i u svojevrsnu školu novinarskih kadrova koji će danas-sutra  zadarske medije učiniti jakim.  Možda prerastemo i u  dnevnik, kako je prognozirao Jelaska, iako se tada to  činilo kao nerealni, daleki  san.  
San, jer u počecima Zadarskog lista nismo imali  ništa. Nikakve novinske infrastrukture, računala, modem ni grafičku pripremu.  Ni novinske rotacije u Zadru tada nije bilo. Ništa, ali  bilo je zato volje i entuzijazma, ali i znanja jer inače  ne bismo pravili tako dobru  novinu.
 – Vraški dobru novinu.  Nisam vjerovao. Svaka čast  – govorio je već spomenuti  Vrdoljak inače, u početku  vrlo skeptičan glede dometa našeg lista.
Nastavak u sljedećem  broju
 

Čačić nije vjerovao

Na početku kad je Zadarski list dijelio prostoriju 2 puta 2,5 s  Klubom  prognanika  Škabrnja, na vrata je oko Božića 1994. banuo i haenesovac Radimir Čačić.
– Oprostite, trebam redakciju Zadarskog lista.
– Tu je – odgovorio sam Čačiću.
Gledao me u čudu: – Gospodine, ja stvarno trebam redakciju Zadarskog lista;
– Tu je, Vi ste upravo u redakciji Zadarskog lista – ponovio sam  Čačiću. Ali, našim novinarima izjavu možete dati i kod Skoblara ili  u restoranu Dalmacija. Tamo ima više prostora.
 

IDENTITET

Pokojni Vedran Ivčić na zanimljiv je način  ispričao što novine  znače za promicanje identiteta.
-Kad iden u Zagreb uzmem Zadarski list. Tako svi znaju da sam  iz Zadra, kao što Splićane identificiraju po Slobodnoj Dalmaciji,  Riječane po Novom listu, Istrane po Glasu Istre. Dok nije bilo Zadarskog ja sam znao tko sam i odakle sam, ali drugi nisu znali.  Sada im više ne moram objašnjavati. Kad me vide za Zadarskim  znaju odakle sam, rekao je popularni Berekin kako smo od milja  zvali Vedrana.