Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

BICIKLOM, MOTOROM, AUTOMOBILOM… Kad kiša pada, dostava cvjeta

21.11.2020. 14:14


Već duže vrijeme na ulicama i cestama grada Zadra redovito susrećemo veći broj raznih dostavljača na automobilima, motociklima i biciklima. Razgovarali smo s jednim veteranom iz »Glova« te mladićem iz »Pauze« kako bismo vam prenijeli njihove dojmove glede ovog posla i savjete onima koji su za njega zainteresirani.


Morate paziti da imate mobitel koji podržava »Google«
Pitali smo ih kako su uopće počeli raditi kao dostavljači.
– Nisam išao na invalidnost, ostao sam nakon rata u vojsci te me slaba vojna mirovina prisilila da počnem raditi u dostavi. Čuo sam za to u trećem mjesecu ove godine, prijavio se i počeo raditi. Prošao sam kratku edukaciju tu u Zadru, na Bulevaru. Poslana mi je poveznica za aplikaciju koju sam morao instalirati, kupio sam torbu i to je to. U biti se educiraš dok radiš, govori nam Željko, 47-godišnji vozač »Glova«.
– Drugi sam najstariji dostavljač u tvrtki na području Zadra. Obavio sam oko 3.200 dostava. Smjene biram par dana unaprijed te ono što izaberem moram odraditi. Obično radim od 15 ili 16 sati do ponoći kad svi moramo prestati s radom. Tvrtka maksimalno dozvoljava vozačima raditi 11 sati dnevno, a oni koji to odrade sedam dana u tjednu mogu zaraditi pristojan novac. Isplata ide svakih 15 dana, a postoje i posebni novčani bonusi za vozače koji na tjednoj bazi odrade 60, 90, 120 ili 150 dostava. Ja sam dva puta uspio uhvatiti njih 150. Novce koje dobijemo od kupaca tvrtki uplaćujemo svaki dan nakon posla preko »aircarsh« aplikacije. U pravilu si ostavim stotinjak kuna kako bih dan kasnije mogao normalno raditi, vraćati ljudima ostatak novca u slučaju da ne plate narudžbu karticom već odluče to učiniti gotovinom, detaljno nam priča Željko kako izgleda njegov radni dan, odnosno tjedan.
Osim s njim, imali smo priliku razgovarati i s mlađim kolegom koji radi za konkurentsku tvrtku koja također nudi usluge dostave.
– Nisam imao posao u vrijeme kad sam počeo, a ušteđevina mi je nestajala te sam se, nakon što sam vidio oglas agregatora gdje je bio ponuđen posao u »Pauzi«, za isti posao i prijavio. Prošao sam online edukaciju od 45 minuta koju je održao zaposlenik »Pauze« te sam kroz par dana dobio poštom torbu i veću količinu virmana i vrećica Zagrebačke banke za uplatu dnevne zarade u trezor iste banke što prema pravilima treba raditi na kraju svakog radnog dana. Prije početka rada treba na mobitel instalirati aplikaciju pauze preko poveznice koji šalju zaposlenicima. Morate paziti da imate mobitel koji podržava »Google« jer ne možete raditi bez aplikacije »Google maps«, kaže Mihovil, 25godišnjak koji radi u »Pauzi«.
– Nije me bilo strah početi raditi jer sam imao radnog iskustva kao dostavljač i dobro poznajem gradske adrese. Smjene se u pravilu biraju nekoliko dana unaprijed, iako ih je, ostane li ih slobodnih, moguće uzeti i u zadnjem trenutku. Plaću primam svakih 15 dana, a dnevno znam raditi i po 11 sati, ali dogodi se i da pokoji dan uopće ne radim u dostavi, ovisno o drugim obvezama.


Svi vozači dobivaju ocjenu
Popričali smo o tome kako izgleda njihov prosječan radni dan.
– Kao što sam i rekao, obično počnem raditi oko 15 ili 16 sati. Nekad sam radio dvokratno, ali ovako imam više vremena za ostale aktivnosti. »Glovo« dopušta istovremenu dostavu maksimalno dvije narudžbe koje moraju biti iz istog restorana i moraju biti dostavljane u istom smjeru te hrana u pravilu dođe topla i svježe pripremljena. Iz tog razloga kupci i restorani često govore da smo im mi najdraži dostavljači. Dostavna zona obuhvaća cijeli grad, osim najdaljeg dijela Dikla. Po satu imam prosječno malo manje od dvije dostave, česta je trka za spomenutim bonusom koji nosi odrađivanje određenog broja dostava u tjednu. Jednostavno, ako u ovom poslu želiš zaraditi moraš raditi, nećeš uzeti dobre novce ako ćeš raditi samo par sati dnevno. Treba biti što brži i efikasniji, ali i paziti na pridržavanje prometnih pravila. Nije ovo skroz bezazlen posao, stalno smo na cesti i prijete nam prometni rizici, tumači Željko.
– Kad sam počeo raditi bili smo bolje plaćeni, a poslodavac je opravdao smanjenje cijene rada epidemijom koronavirusa. U početku sam imao par negativnih iskustava s kupcima koji su dugo čekali narudžbu. Mi dostavljači nažalost ne možemo utjecati na prilike u restoranima. Ti kupci dali su mi negativnu ocjenu što mi snižava ukupnu ocjenu. Inače svi vozači dobivaju ocjenu između 50 i 100 koja ovisi o odrađenim satima i pojedinačnim ocjenama koje daju mušterije. U onim rijetkim slučajevima kad kupac ne preuzme narudžbu hrana ostaje dostavljaču, a »Glovo« pazi na to da restoran bude podmiren. Inače plaćeni smo po dostavi i dobivamo vrlo mali iznos po minuti u slučajevima kad u restoranu čekamo hranu. Nekad ima posla, a nekad ne te u slučajevima kad ništa ne dostaviš nećeš dobiti ništa, pojašnjava Željko.
Njegov mlađi kolega Mihovil ispričao nam je svoj radni dan, odnosno kako to izgleda u drugoj dostavljačkoj tvrtki.
– Pred početak smjene moram doći u središnju zonu koje se nalazi oko Bulevara. To »Pauza« smatra središnjim dijelom grada. S obzirom da živim na rubu Zadra ovo mi predstavlja malu komplikaciju jer teoretski, ukoliko živite unutar središnje zone možete sjediti kući dok ne stigne prva narudžba. Ukoliko ju odmah ne dobijem sjednem u kafić i čekam ih da krenu, a kad obavim dostave često se i vratim u kafić jer redovito se događa da i po par sati nema posla. Tako mi prođe dan. Imam pravo na plaćenu polusatnu pauzu u slučajevima kad mi smjena traje dovoljno dugo, objašnjava Mihovil.
– Na prvoj dostavi koju sam obavljao odmah je nastala pogreška u narudžbi te nam se u tom slučaju dopušta zadržati hranu. Nažalost isto mi se dogodilo još samo nekoliko puta. Minus je što se u slučajevima kad se narudžba otkaže prije nego što se pokupi hrana iz restorana ne dobije nikakva naknada, a potroši se vrijeme i gorivo. Dobra je stvar što ne moram sam plaćati restoranima već »Pauza« to sve kasnije rješava. Dostavna zona je nedavno proširena pa sad obuhvaća cijeli grad osim Dikla, Diklovca i Puntamike. Plaćeni smo po narudžbi, ali dobivamo i određenu neveliku satnicu koja je fiksna za sve neovisno o količini posla koju obavimo, pojašnjava nam Mihovil.




Puno novih brzo odustane
Zanimalo nas je imaju li kakve savjete za one zainteresirane za rad u dostavi.
– Kad je kiša plaćaju nas 20% više što je zgodno, ali vrlo je neugodno raditi po pljusku ukoliko dostavljate na biciklu ili motoru. Kada baš jako pada nezgodno je i potencijalno opasnu i u autu. Ja dostavljam autom ili motorom, prestar sam za biciklu. Po relativno lijepom vremenu preporučujem motor zbog lakšeg pronalaska parkinga što je u ovom poslu često problem, a i zbog veće pokretljivosti. Autom je pogotovo nezgodno na poluotoku zbog toga što je parking često teško pronaći, a i plaća ga se dobar dio dana. Neki su kolege stali na mjesto određeno za dostavu, ali im je pauk odmah dignuo vozilo jer ta su mjesta samo za one s posebnom dozvolom Grada. Ukoliko već dostavljate autom, svakako bi to trebao biti neki koji ne troši previše goriva, savjetuje Željko i nastavlja – Puno je novih dostavljača brzo odustane od ovog posla jer se teško snalaze u periodu dok ne nauče dobro adrese. Treba imati strpljenja jer s vremenom je moguće posao obavljati puno brže. Moj agregator, tvrtka preko koje sam dobio posao u »Glovu«, omogućuje mi 10% popusta na gorivo na svim benzinskim pumpama što na mjesečnoj bazi dosta znači, rekao je Željko.
I Mihovil ističe kako je puno bolje raditi kad je kiša jer ima puno više posla.
– Preporučio bih ljudima raditi autom jer biciklom je teško obaviti puno dostava, a na skuteru si jako izložen vremenski neprilikama koje sa zimom postaju sve izraženije. Isto tako, ne znam koliko je isplativo ovo raditi kao dodatni posao jer ljude se u »Pauzi« plaća progresivno, postoje različiti razredi zaposlenika. Viši razred zaposlenika u koji ulaze oni koji odrade više radnih sati i dostava dobije više novca po pojedinoj dostavi, iako je satnica, kako sam i rekao, svima fiksna. Ukratko, ako dobro i efikasno radiš može se skroz solidno zaraditi. Možda je kod nas minus što dostavljamo samo hranu iz određenih restorana dok konkurencija dostavlja mnogo širu liniju proizvoda, informira nas Mihovil i nastavlja – Što se tiče goriva, moj mi agregator daje popust od 5% na benzinskim pumpama INA-e. Zgodno je što koristeći njihovu karticu ne moram odmah plaćati gorivo već mi se kasnije taj iznos odbije od onoga što sam zaradio, zaključuje Mihovil.


U pauzi se međusobno druže
Zamolili smo ih da istaknu neku zanimljivost iz svog posla.
– Nekad se osjećam kao lokalni poštar. Ljudi se često čude kako ih ne zapamtim ukoliko sam im više puta dostavio hranu, ali s obzirom na broj dostava koje obavim pamtim samo one najupečatljivije. Inače je dosta zanimljivo što broj dostava jako ovisi o dijelu mjeseca u kojem se trenutno nalazimo, točno se prema tome može pratiti kad su ljudi dobili plaće i mirovine, povjerio nam je Željko.
– Čini mi se da se sve više ljudi bavi ovim poslom, istaknuo je Mihovil.
– Ne znam što bih još dodao, možda to da je restoran "McDonald's" na kolodvoru postao pravo okupljalište nas dostavljača. Poslodavcu ne smeta da stojimo ispred restorana i družimo se.