Srčana odlučnost lincure

Slika korisnika isikiric
Sinergija 1+1=3

 

Genziana Lutea - srčanik, lincura, žuta sirištara... Uvijek kad me pitaju za tu biljku, ljudi smanje ton glasa za bar koji decibel. Naime apsolutno je zabranjeno skupljanje!!! I to sa pravom, jer ono što se koristi je korijen. A naravno, kad iščupaš korijen, adio biljka. No kako često biva, znanje JE moć I sloboda. Naime dovoljno ju je sam uzgojiti. U jesen posiješ sjeme. I ne samo to. Znati i to da se lincura razmnožava i preko podanka, u prijevodu znači da je dovoljna samo mala porcija korijena, ostatak se ostavi u zemlji, a pogotovo gornja »kruna« pup pa biljka sretno nastavi i dalje živjeti...
U simbologiji bilja ova biljka se predstavlja pod stavkom - ODLUČNOST. Baš kako u prirodi raste i po surim i škrtim terenima, bespućima planinskih livada i preživljava u obliku korijena i 60 godina, tako i u nama budi nadu da treba izdržati, bez obzira koliko opake izgledale okolnosti. Srčano, kao srčanik.
Njezino latinsko ime potiče od Gentiusa, kralja Ilirije, a to nam prenosi prvi zapis koji je dokumentiran od Plinia i Dioscordia. Gentius je navodno prvi liječio visoku temperaturu sa tim biljnim bićem.
Kroz povijest su je nastavili koristiti kao antidot od ugriza zmija, trovanja koje ti je eventualno servirao kakav neprijatelj na npr. tanjuru prepunom gljiva koje se samo jednom u životu jedu, a nakon toga pozdrav životu te bolesti jetre. Grci i Rimljani su uglavnom liječili probavne i probleme sa nametnicima.
U srednjoj Europi je zovu i »biljkom svetog Ladislava«. Kraljevao je on u Mađarskoj oko 1077.-1095. godine, postao je svetac jer je srdačno potpomogao da se kršćanstvo utvrdi u tim krajevima, a posebno se pozabavio da dovede u red moral klera i naroda, kada je krenuo malo labavo, više u stilu Sodome i Gomore, nego pristojno i moralno. U jednom trenu izbila je kuga pa se Ladislav bacio na koljena i molio da mu se ukaže lijek. Legenda kaže da je tada začuo glas koji mu reče: »Izađi u planinu sa lukom i strijelom, zatvori oči jer anđeo će voditi tvoju ruku, ispali strijelu i ćirni što si pogodio«. Strijela je zveknula ravno u lincuru.
Prije otkrića kinina, baš su ovu biljku koristili za liječenje malarije pa je tako ponekad zovu i »kininom siromašnih«.
Zanimljivo je da su sve te neke tradicije bile na dobrom tragu. Današnja farmacija koristi i inspiraciju i neke spojeve iz lincure, upravo kod problema probave, lučenje želučanih sokova, žuči...
U sebi sadrži najgorču tvar koja nam je za sada poznata - glikozide: gencipikrin, amarogencin. U korijenu lincure se mogu naći i dva alkaloida, najviše gencianina. Sadrži i mnogo trisaharida: gencianoze i disaharide; genciobioze, masno ulje i pektin. Sadrži i mnoge mineralne soli.
Taj genciopikrin i amarogencin u praksi znače ovo: kad god sam iz mog tajnog vrta u Lici, gdje sam lincuru posijala, išla po koji korjenčić, to je značilo ovo - iskopaš (UVIJEK samo djelić!) korijen, iščetkaš ga pod vodom, narežeš na štapiće, nanižeš na konac i ostaviš da se na naglo suši. Pa opereš ruke...i tri sata iza toga, zaboravljajući što sam radila, utrpam prst u usta, i oči mi iskoče od gorčine!!! Ako mislite da je život gorak, niste do sada okusili lincuru! No upravo zato ju koriste za »popravljanje« okusa likera kada su previše slatki.
U svježem izdanju, iako je nepristojno prijateljima to reći - moja draga biljna prijateljice, lincuro, ti smrdiš!!! No zato kada se osuši, postane ugodno aromatičnog mirisa.
Najčešće ti štapići završe u rakiji i važno je reći da se pije PRIJE jela. Ne nakon. Jer kako potiče lučenje probavnih sokova, može izazvati nered nakon što je hrana već sretno prožvakana. Kažu također da lijeći pijanstvo. Kažu. No iako čisti jetru, to čini otopljena u rakiji, tako da sama logika govori koliko je to pomalo kontraproduktivno. Jetra ne voli alkohol, i alkohol je zoćest prema jetri! Ne, klin se ne izbija klinom, baš uvijek.
Ono kod čega zaista lincura pomaže je niz problema - kod bolesti crijeva (amebe, razni nametnici i paraziti, katar crijeva, razne infekcije, proljevi, dizenterije, dijareje, grčevi..), kod bolesti krvi (anemija, malokrvnost, slabokrvnost, bljedoća, slabost organizma, slabašnosti, ženske tegobe, a povećava i broj crvenih i bijelih krvnih zrnca; pije se čaj od korijena lincure, no lincura se nikada NE kuha, samo namače u vodi 12 sati ili prelije vrućom vodom u prah samljevena... Kod kožnih bolesti (razne kožne nečistoće, povrede, ranice, rane koje posipamo s praškom od lincure, osipi). Uzima se i kod i napada mučnine i nesvjestice, kao i za anemiju. Upala vena, kao oblog preporučuje se korijen lincure pomiješan sa rakijom. Zgnječenja na tijelu mažu se svježim sokom iz korijena lincure ili se posipaju lincurinim prahom ili se pripremi razrijeđeni oblog tinkture.
No, tko ima ozbiljnih problema sa gastritisom, ne bi smjeo uzimati ove pripravke. A tko ima ozbiljnih problema sa poštovanjem očuvanja ove biljke, također je zamoljen da se drži dalje od nje! Ako počupate svo korijenje, nje više neće biti. Tako jednostavno.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno