Gospodo skupštinari, iskupite grijehe!

Markovićev položaj danas će biti uzdrman onoliko snažno koliko visoka bude razina moralne odgovornosti skupštinara, koji žele ili ne žele biti dio “zločinačke organizacije” čiji vodeći ljudi ili čuče u istražnom zatvoru ili na sva usta proklinju jednog momka iz Splita koji je odlučio surađivati s USKOK-om

Danas točno u podne pod svodovima zagrebačkoga hotela Sheraton počinje redovna  Skupština Hrvatskoga  nogometnoga saveza od  koje može i ne mora ovisiti bliža i  daljnja budućnost hrvatskoga nogometa, koji se crveni od stida dok  2011. godina odbrojava zadnje dane, a USKOK-ovi istražitelji najavljuju nova uhićenja pod okriljem  krovne nogometne organizacije.  Ne treba očekivati čuda, “diktatura  proleterijata” aktualne vrhuške  HNS-a dvogodišnjom je suspenzijom u dogledno vrijeme uskratila  velikoj većini neistomišljenika i  oponenata pravo na drugi pokušaj  svrgavanja vlasti u Rusanovoj.  Markovićeva glasačka mašinerija u  novim okolnostima vjerojatno neće  dozvoliti neizvjestan ishod rezultata glasovanja o čemu se god  odlučivalo na današnjem nogometnom summitu, kao što je to bio  slučaj na onoj čuvenoj Izbornoj  skupštini prije godinu dana u “Westinu” kada je Marković u sumnjivim  okolnostima predsjedničke utrke s  Igorom Štimcem “preživio” za samo  jedan glas.
Pozicija aktualnoga predsjednika  HNS-a, Vlatka Markovića, treći je  put ugrožena u njegovoj trinaestogodišnjoj vladavini. Marković se  prvi put morao tresti za svoju fotelju kada je hrvatsko-mađarska  kandidatura za EURO 2012. doživjela debakl, a bivši premijer Ivo  Sanader naivno nasjeo na silni optimizam iz Rusanove i prilično  okaljao svoj ugled u Cardiffu. S  Markova trga povela se kampanja s  ciljem Markovićeva rušenja, ali nikad nije provedena u djelo s obzirom na neke nepredvidive okolnosti zbog kojih se Sanader morao  početi obračunavati s kriminalnim,  umjesto nogometnim podzemljem.  Igor Štimac lani je unio revoluciju  kad su u pitanju predsjednički izbori u HNS-u, Markovićevo “obješeno lice” govorilo je više od tijesne pobjede i konačnoga rezultata na izbornom semaforu  (25:24), ali u konačnici se Marković opet zadnji smijao. Sanader  je u međuvremenu završio u zatvoru, a Štimac trpi posljedice nakon što se polakomio za “svetom  stolicom”.
Dva scenarija
Bez obzira što Markoviću na današnjoj Skupštini ne prijeti izravna  opasnost kao prije godinu dana kad  je pobijedio za jedan glas, kao nikad  prije izložen je linču javnosti koja  opravdano traži njegovu i ostavke  njegovih najbližih suradnika nakon  što su visokopozicionirani članovi  HNS-a, Željko Širić i Stjepan Djedović, završili u zatvoru zbog prodaje usluge poštenog suđenja Hajduku. Iako skupština nije izborna,  sve ukazuje da će danas u Sheratonu netko od skupštinara postaviti pitanje povjerenja predsjedniku i Izvršnom odboru, a Markovićev položaj biti uzdrman onoliko snažno koliko visoka bude razina moralne odgovornosti skupštinara, koji žele ili ne žele biti dio  “zločinačke organzacije” čiji vodeći  ljudi ili čuče u istražnom zatvoru ili  na sva usta proklinju jednog momka iz Splita koji je odlučio surađivati s USKOK-om i razotkriti kriminalce u Rusanovoj.
Moguća su, dakle, dva scenarija.  Budući da unatoč kolektivnoj suspenziji među članovima Skupštine  ima još uvijek dovoljno ljudi koji  zagovaraju Markovićevu smjenu,  izvjesno je da će se pod točkom  “razno” glasovati za i protiv Markovićeve “doživotne vladavine”.  Teško je, međutim, očekivati da će  “rušitelji” skupiti natpolovičnu  većinu od 27 glasova. Dogodi li se  ipak senzacionalni zaokret u razmišljanjima nekih delegata u  Skupštini pa Marković i njegovi  najbliži suradnici većinom glasova  postanu nepoželjni u Rusanovoj,  Izvanredna izborna skupština mogla bi biti sazvana najkasnije za 90  dana, a predsjednički protukandidat dobiti dovoljno vremena kvalitetno pripremiti kampanju.
Boban i Šimić
Tko poslije Markovića? Zvonimir Boban godinama slovi kao legitmni nasljednik, ali uglavnom  šuti. Prije nekoliko dana napravio  je presedan i otvoreno progovorio o  nužnim korjenitim promjenama  ljudi i pojava u hrvatskom nogometu, marginalizirajući pritom inicijative svih dosadašnjih predsjedničkih kandidata (Šuker, Štimac,  Šimić). Svoja leđa, naravno, ne želi  podmetnuti. Budući da nikad nije  želio natjecanje nego ustoličenje  bez pogovora, Boban mudro promišlja svoj povratak na hrvatsku  nogometnu scenu. Politika najprije  očisti nogomet od kriminala, a on  na crvenom tepihu ušeta u Rusanovu kroz špalir čestitara, nakon  što ga aklamacijom podrži razdragana nacija. Budući da se izvitopereno hrvatsko društvo uglavnom  ipak povodi demokratskim načelima, a da se FIFA i UEFA groze  političkih uplitanja u rad nacionalnih saveza, Bobanov eventualni  angažman zahtjeva ipak nešto ozbiljniji napor. Budući da je Štimac  nedavno jasno dao do znanja da ga  više ne zanima fotelja u Rusanovoj,  da je Šuker kompromitirao svoj  ugled onoga trenutka kad je pristao  ući u HNS kao podoban čovjek  ljudi koji su danas iza rešetaka  (Širić, Djedović), jedini kandidat  ostao je Šimić, koji ima deklarativnu podršku jakog dalmatinskog  lobija (Štimac, Maleš), ali još uvijek nema bazu koja bi ga kandidirala. Možda je dobije ako većina  danas digne u zrak ruku protiv  nakaradne politike što godinama  prikriva zlodjela svojih visokopozicioniranih članova.
Uoči zadnjega službenoga datuma na hrvatskom nogometnom kalendaru jedno je sigurno: Marković,  Mamić i društvo nisu zaslužili  uvesti hrvatski nogomet u Novu  2012. godinu. Pitanje je samo hoće  li delegati imati dovoljno petlje i  hrabrosti izglasati im  nepovjernje  ili će poslije Skupštine Zorislav  Srebrić slavodobitno ustati,  nazdraviti čašom šampanjca i neodoljivim smješkom uzviknuti: “Čestitam”. Gospodo skupštinari, još  imate vremena stati pred ogledalo,  iskupiti grijehe, osloboditi dušu i  spasiti hrvatski nogomet.

Uvođenje diktature

Među prijedlozima izmjena i dopuna Statuta HNS-a u  oči upada “intervencija” na stavku 5. Članka 34. Na tom  mjestu sada piše: “Skupština se može održati i u  kraćem roku od onog iz stavka 2. ovog članka, ako to  predloži Izvršni odbor ili najmanje 1/3 svih zastupnika u  Skupštini,” a novi prijedlog glasi, “Na zahtjev Izvršnog  odbora Saveza ili najmanje 1/2 članova Saveza sazvat  će se Izvanredna skupštine s dnevnim redom o kojem  je odlučio podnositelj zahtjeva.”
Narodski rečeno, to znači da se nezadovoljna manjina  može frigat’ ako ta promjena prođe. Naime, u Statutu  jasno piše da su članovi HNS dvadeset nogometnih  saveza u županijama, Zagrebački nogometni savez i  Udruga profesionalnih klubova Prve HNL, što nedvojbeno pokazuje da se ovdje radi o uvođenju diktature  vladajuće većine.
Povrh toga, nije na odmet istaknuti da u Hrvatskoj ne  postoji slična organizacija s takvim odredbama unutar  statuta. Konkretnije, svugdje je uobičajeno da je za  sazivanje Izvanredne skupštine potrebno skupiti između petine i trećine ukupnog broja zastupnika.

Jurić: Ako Marković ostane to je kraj hrvatskog nogometa

Prema mišljenju glavnog tajnika HUNS-a Marija Jurića, današnja  Redovna skupština HNS-a ima krucijalnu važnost za budućnost  nogometa na ovim prostorima.
– Ljudi koji sada vode Savez svakako bi trebali ponuditi mandate na  raspolaganje i časno odstupiti. Međutim, bojim se da do toga neće  doći. Mislim da će Vlatko Marković i njegovi najbliži suradnici poduzeti  sve kako bi se na bilo koji način održali u HNS-u. Realno gledajući,  njihov ostanak na vlasti označio bi kraj hrvatskog nogometa – kaže  Jurić koji je uz Darija Šimića vodeći nogometni sindikalist u Hrvatskoj.
Slično misle i ostali velikani hrvatskoga nogometa koji ni na koji  način nisu umiješani u krojenje hrvatske nogometne svakodnevice.
– Ne očekujem nikakve promjene – ustvrdit će tako Robert Jarni. – Po  meni su samo dva kandidata za mjesto predsjednika HNS-a: Zvonimir  Boban i Igor Štimac. Šimić je pokrenuo  hvalevrijednu inicijativu i mislim  da bi sindikat igrača trebao izgurati do kraja taj cijeli projekt, dakako uz  pomoć i podršku svih bivših i sadašnjih igrača – zaključio je Jarni.