PANKRACIJE BARAĆ – NEKOĆ VRSTAN KOŠARKAŠ, DANAS PROGRAMER I LJUBITELJ PUB KVIZOVA I dalje me svrbi poraz u Jazinama i izgubljeni naslov prvaka Hrvatske

Na spomen imena Pankracije Barać košarkaškim je zaljubljenicima u glavi lik prodornog i atraktivnog vanjskog igrača koji je svojim potezima znao izluđivati kako suparničke obrane tako i svoje navijače. Ali Pankracije Barać je puno, puno više od toga. Košarkaš, kvizaš, programer… Zadrani i dandanas pamte izvrsnu predstavu protiv FMP-a u prvoj utakmici četvrtfinala ABA lige davnog ožujka 2007. godine kada je Barać s 39 poena torpedirao momčad iz Železnika i spriječio veliko iznenađenje u Jazinama koje se moglo pokazati kobnim po ambicije Petrovićeva sastava u borbi za sam vrh regionalne košarke. Od tada je prošlo već 13 i pol godina, djeca su odrasla, oni stariji su dobili sijede ili u potpunosti izgubili kosu, a Zadar je preselio iz dvorane u kojoj je pisao povijest hrvatske košarke u velebno zdanje na Višnjiku. Prošle su i tri i pol godine otkako je »Pani« objesio tenisice o klin i od haklera koji je svojim koševima mijenjao tijek utakmica posao mirni programer u jednoj od najjačih zadarskih IT tvrtki. Na prvi pogled iznenađujuć put za bivšeg košarkaša, no Pankracije je i na parketu bio sve samo ne običan. Driblinzi koji lome koljena, asistencije koje ni suigrači ponekad ne vide i šut koji može promijeniti tijek gotovo svake utakmice. Jedini uobičajeni u čitavoj priči su »glavni krivci« za ljubav prema narančastoj lopti. Bili su to, kao i velikom broju mladića rođenih 80-ih i početkom 90-ih godina, Michael Jordan i posljedična rastuća popularnost NBA lige.
– Odrastao sam u vrijeme kada je košarka bila vrlo popularna. Razdoblje je to početka 90-ih kada je Michael Jordan harao NBA ligom, a Jugoplastika Europom. Gledao sam brojne utakmice te je bilo prirodno da se i ja okušam. Stariji brat je trenirao, pa sam tako i ja krenuo. Počeo sam u Istraplastici gdje sam ostao do završetka srednje škole nakon čega sam upisao fakultet u Zagrebu i prešao u tadašnji Hiron u čijim sam redovima proveo ukupno četiri godine.
Razdoblje provedeno u klubu iz kojeg je prije petnaestak godina izrastao donedavni hegemon hrvatske košarke Cedevita Barać je iskoristio i za akademsko obrazovanje. Nekoliko godina je studirao na FER-u, no kako je vrijeme odmicalo, a košarkaške obveze postajale sve zahtjevnije, morao je prelomiti – košarka ili fakultet.
– Dok je to bilo moguće uz igranje sam paralelno studirao, no s vremenom mi je postalo sve teže usklađivati treninge i utakmice s obvezama na FER-u. Dvorana je bila udaljena 45 minuta od studentskog doma gdje sam živio, a tu još treba dodati i razdoblje koje je bilo potrebno za odlazak na predavanja. Nakon nekog vremena vidio sam da mi to oduzima previše energije i odlučio sam se fokusirati na košarku, stoga sam na trećoj godini zamrznuo status na fakultetu. Prisutnost na predavanjima i vježbama bili su uvjeti za izlazak na ispite, a fizički više nisam mogao stizati i jedno i drugo.

Pino ga doveo
Ono što u tim godinama nije uspio na akademskom, ostvario je na košarkaškom planu. Nakon dvije sezone u drugom razredu hrvatske košarke Hiron je 2002. godine ušao u prvu ligu i gotovo odmah postao hit, a Barać je dobrim igrama (17,6 poena, četiri skoka i 3,2 asistencije) zapeo za oko Pinu Gjergji koji ga je u ljeto 2004. doveo u grad košarke.
– U tim smo godinama imali zaista jaku momčad, igrali Ligu za prvaka i bili konkurentni većini suparnika u hrvatskoj košarci. U sezoni kada je Zadar osvojio tadašnju Goodyear ligu mi smo u Jazinama odigrali jako dobru utakmicu i na kraju izgubili samo jedan razlike. Slična je stvar bila i s Cibonom koju smo držali u šahu do samoga kraja i također izgubili jedan razlike. Svojim igrama sam bio zapeo za oko ljudima iz KK Zadar i tako sam stigao ovdje
Kako sada, s odmakom od 13 i pol godina gledate na razdoblje u dresu Zadra?
– Divno je sjetiti se trenutaka kada smo osvajali naslove, kada smo svi bili sretni i kada je zbog naših uspjeha sretan bio cijeli grad. Moram reći da su nama trofeji tada bili normalna stvar. Bilo je to drugačije vrijeme i u klubu i generalno u regiji po pitanju financija, i premda ne mogu kazati da te naslove nismo doživljavali kao nešto posebno, jer zaista jesmo, sada s ovim odmakom i dolaskom novih okolnosti vidim koliko su naši uspjesi zaista vrijedili.
Tijekom četiri sezone provedene u Jazinama bilo je dosta uspona i padova na individualnom planu, ali konačna potvrda kvalitete i vrijednosti koju donosi zadarskoj momčadi stigla je u posljednjoj utakmici. Nakon što je gotovo čitavu sezonu bio zamjena Shamellu Stallworthu, Barać je u ključnoj petoj utakmici finala hrvatskog prvenstva krenuo u početnoj petorci.
– Četvrtu utakmicu u Splitu koju smo izgubili sam dobro odigrao, pa vjerujem da je i to utjecalo na trenerovu odluku da krenem pod prve minute. Drago mi je što sam startao u posljednjoj utakmici te sezone, te i sam smatram da je to bio dokaz Acinog povjerenja u mene i potvrda da sam prije toga dobro radio.

Rumunjska ugodno iznenađenje
Košarkaški put ga je nakon Zadra doveo do belgijskog Charleroija, da bi nakon dvogodišnjeg povratka u hrvatsku košarku tijekom kojeg je nastupao za Zagreb, Cibonu i Jazine zaigrao u Ukrajini. Nakon kraće usputne stanice u Slavonskom Brodu uslijedili su angažmani u Pitestiju, Steaui i švicarskom Montheyu.
– Igranje u inozemstvu mi je bilo veliko iskustvo. Imao sam priliku vidjeti razne države, različite kulture i načine života te sam, kad god bi bilo vremena, s curom Sonjom nastojao putovati i upoznavati znamenitosti tih država. U odnosu na očekivanja koja sam imao, posebno mi je lijepo bilo u Rumunjskoj. Ljudi su mentalitetom mirniji nego kod nas te su izuzetno ugodni i gostoljubivi. Tamo sam na koncu proveo četiri godine, dvije u Bukureštu i dvije u Pitestiju, gradu smještenom 120 kilometara zapadno od Bukurešta. Zaista sam uživao u Rumunjskoj.
Kraj karijere i odluka da tenisice »okači o klin« došla je nakon osvojenog naslova prvaka Švicarske.
– Završetak sezone u Rumunjskoj sam propustio zbog ozljede koljena te sam nakon toga pauzirao jedno vrijeme prije nego je stigla ponuda iz Švicarske. Koljeno se dobro saniralo i s njim više nisam imao problema, ali čitav taj period sam vukao ozljedu hvatišta tetive na trtici koja me opterećivala i sprječavala da igram košarku na način na koji želim igrati te sam shvatio da više nema smisla forsirati. Možda sam se i mogao krpati još koju sezonu, ali to bi u mojim očima bilo samo prodavanje ugleda i uništavanje onoga što sam do tada sagradio. Uvijek je bolje stati na vrijeme, moći normalno funkcionirati i rekreativno se baviti sportom nakon završetka karijere nego igrati na silu i riskirati probleme u nastavku života.
Do tog trenutka životni put Pankracija Baraća mogao bi se smatrati uobičajenim za jednog košarkaša. No, tu svaka poveznica prestaje. Za razliku od većine bivših sportaša koji otvore ugostiteljski objekt, iznajmljuju apartmane ili se posvete trenerskom poslu, Barać je odlučio graditi karijeru u IT sektoru.
– Nakon što sam završio s košarkom, krenuo sam u programerske vode i nastavio se educirati u izradi mobilnih aplikacija. Godinu i pol sam to radio sam preko svoje tvrtke gdje sam imao nekoliko projekata vezanih uz izradu aplikacija za poduzetnike te sam na račun skupljenih referenci dobio ponudu od Marka Mišulića, osnivača Rentlija. U principu to je bila idealna situacija, jer da sam mogao birati posao koji želim raditi u Zadru – odabrao bih upravo to. Promijenio sam plan odlaska u Zagreb, ostao ovdje i nisam požalio. Nakon završetka igračke karijere svaki sportaš, bez obzira na to što je do tada napravio, kreće od nule. Naravno, ako ne ostane u sportu. Svidio mi se taj izazov i prilika koja mi je pružena da krenem iz početka i ponovno se dokažem. Našao sam se u IT-ju, upoznao super ekipu ljudi s kojima radim i zaista sam zadovoljan.
Za one koji ne znaju, Rentlio je jedna od vodećih hrvatskih softverskih kompanija koja se bavi izradom aplikacija za unaprjeđenje i automatizaciju poslovanja u hotelima, hostelima, vilama i apartmanima. Uz programerski posao sve je manje vremena za košarku koja je obilježila veliki dio Baraćeva života.
– Povremeno zaigram basket koji me od malih nogu posebno privlačio. Nekoć sam nastupao i na turnirima, no u zadnje vrijeme ništa od toga. I dalje odigram koju partiju, i dalje mi je to veliki gušt, iako to nije onoliko često koliko bih htio.

Kvizovi i Ljetna liga
Da ljubav prema košarci nije uvenula svjedoče i nastupi na zadarskoj Ljetnoj ligi gdje je protekle dvije sezone nosio dres Jadera Talvi putovanja.
– Zadnje dvije godine sam igrao za momčad braće i rođaka Atelj. Problem je što se tijekom godine ne spremam koliko bih možda trebao pa se svaki put ozlijedim. Ovo ljeto smo došli do finala, no ja nisam mogao nastupiti zbog ozljede koju sam zaradio u prethodnom susretu. Nisam siguran ima li to više smisla, pogotovo ako se ne spremim na željeni način. No, ako se spremim, tko zna…
Osim na Ljetnoj ligi, Baraća se u Zadru zna vidjeti i na kvizovima koji se sve češće organiziraju u Donatovom gradu. Kvizaška scena sve je jača, a jedan od glavnih protagonista je i nekadašnji košarkaš Zadra Milijan Ćustić, Pankracijev dobar prijatelj.
– Na kvizove uglavnom idem iz zabave. Gledam na njih kao na priliku za druženje s ljudima koji su mi dragi. Milijan je, iskreno, puno veći zaljubljenik nego ja, iako se često dogodi da zašteka u pitanjima iz povijesti koju je studirao. Igrao sam nekoliko puta, ali moram biti iskren i reći da nikada nisam ništa osvojio.
Za kraj možda i najteže pitanje. Barać je u karijeri osvojio dosta toga, godinama igrao u inozemstvu i ostavio trag u KK Zadar, no postoji li nešto za čime, kada se podvuče crta, ipak žali?
– Kada pogledam s odmakom, sigurno je tu bilo i dobrih i krivih odluka. Normalno, s današnjim bih iskustvom neke stvari radio drugačije, ali u globalu te sve što jesi ili nisi napravio u nekom trenutku karijere ili života dovede tamo gdje si danas. Po pitanju rezultata bih izdvojio finale prvenstva Hrvatske 2007. godine protiv Cibone. Vodili smo 2:1 i u Jazinama igrali četvrtu utakmicu u kojoj smo imali meč-loptu za naslov prvaka. Nažalost, izgubili smo i u Zadru i nekoliko dana kasnije u Zagrebu. To me i dandanas svrbi.

IT rješenjima moguće unaprijediti rad u sportu
Nakon što je "objesio tenisice o klin", Barać se posvetio programerskoj karijeri. S obzirom na iskustvo na oba fronta teško je naći upućenijeg sugovornika da odgovori na pitanje je li moguće stvoriti aplikaciju koja bi olakšala posao trenerima i doprinijela boljoj organizaciji rada u klubovima.
– U nekim stvarima jest. Već postoje određeni programi za povezivanje i bolju komunikaciju unutar sportskih kolektiva kroz koje se dijele radni zadaci te raznorazni planovi treninga za igrače i osoblje što ubrzava komunikaciju i na koncu povećava produktivnost. Ipak, sport je po tom pitanju specifičan jer se na kraju dana uvijek moraš skinuti u dres i naporno trenirati kako bi došao do cilja – smatra Barać.

Trofejna karijera
Sve osvojene naslove nije lako ni pobrojati, a među svim tim medaljama Zadranima su, jasno, najdražih onih pet koje je osvojio u dresu kluba iz Donatovog grada. Dva naslova prvaka Hrvatske i tri Kupa Krešimir Ćosić zauvijek će ostati u sjećanju navijača.
2 naslova prvaka Hrvatske (Zadar 2005. i 2008.)
4 osvojena Kupa Krešimir Ćosić (Zadar 2005., 2006. i 2007.; Zagreb 2010.)
1 naslov prvaka Belgije (Charleroi 2009.)
1 kup Belgije (Charleroi 2009.)
1 naslov prvaka Švicarske (Monthey 2017.)

Ponuda koja se ne odbija
Jedan od ciljeva koje u bogatom životnom putu za sada nije uspio ostvariti je završetak fakulteta. Papir sam po sebi ništa ne znači, jasno je to valjda i pticama na grani, no Barać je želio uspješno zatvoriti i to poglavlje svog života. Ipak, došla je ponuda koja se ne odbija.
– Nakon završetka karijere planirao sam završiti fakultet i dobiti prvostupničku diplomu, ali taman kada sam se spremao preseliti u Zagreb i postati najstariji student u generaciji dobio sam ponudu za posao u Rentliju koju nisam mogao propustiti jer je to zaista bila jako dobra prilika, i na tome je sve ostalo – otkrio je nekadašnji igrač Zadra.

Partija života
U srcima navijača posebno će ostati upamćena predstava protiv FMP-a u četvrtfinalu ABA lige 2007. godine kada je s 39 poena donio pobjedu svojoj momčadi, zabivši pritom tricu za produžetak.
– Utakmica protiv FMP-a je zasigurno moja najbolja predstava u dresu Zadra i uvijek je lijepo sjetiti se tog susreta. Čitava ta sezona je bila vrlo uspješna. Super smo igrali i u ABA ligi i u europskom natjecanju, a u hrvatskom prvenstvu smo osvojili naslov. Imali smo zaista moćnu momčad i bio je užitak igrati. Što se tiče same utakmice, sjećam se da sam nedugo prije toga promašio vrlo bitno slobodno bacanje i na posljednji napad sam gledao kao na priliku za iskupljenje. Uz malo sreće, upalilo je – prisjetio se Barać.

IT-jevac u duši
Za razliku od velikog broja nekadašnjih košarkaša koji nakon završetka karijere postanu treneri ili na neki drugi način ostanu u sportu, Barać je od samih početaka drugačije zamišljao svoj životni put.
– Oduvijek sam se vidio u programerskim vodama nakon završetka košarkaške karijere, što i odabir fakulteta sugerira. Igrati košarku mi je bio užitak, no trenerski posao me ne zanima. Možda bih jednoga dana mogao trenirati djecu, ali to je to – kazao je Barać.

»Divno je sjetiti se trenutaka kada smo osvajali naslove, kada smo svi bili sretni i kada je zbog naših uspjeha sretan bio cijeli grad
Pankracije Barać

1981.
godine rođen je Pankracije Barać