Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

RAZGOVOR S UMJETNIKOM Improvizirati na tekstualni predložak Frane Herende bilo mi je poseban izazov

21.12.2020. 09:02


 »Imao sam osjećaj da je Mons. Prenđa doista želio da Zadarska katedrala postane ne samo katedrala duhovne obnove i utjehe u sjevernoj Dalmaciji, već da postane i orguljaški centar. Sjećam se također da mi je rekao da bi volio da se iz zadarskog areala školuju mladi glazbenici koji bi jednoga dana postali crkveni glazbenici u zadarskim župama i tako podigli kulturnu sredinu na jedan viši nivo.«
Riječi su to Ante Knešaureka, orguljaša čije ime, zavidna biografija i nesvakidašnja britkost izazivaju strahopoštovanje brojnih kolega i studenata u Hrvatskoj i inozemstvu. On je koncertom održanim prošloga petka u katedrali sv. Stošije zatvorio drugo izdanje Zadar Organ Festivala. Program Festivala je tako kulminirao orguljaškom improvizacijom na odabrane ulomke iz romana o križarskoj opsadi Zadra 1202. godine zadarskog književnika Frane Herende. Ulomke je pritom recitirao Vinko Radovčić, a kao i prethodne koncerte ovogodišnjeg festivala, publika ZOF-a imala je, i još uvijek ima, priliku gledati prijenos koncerta putem YouTube kanala ZOF-a. Tom prilikom, naraciju i glazbu pratile su scene Zadra u kojima je glavnu ulogu igrao mladi zadarski glumac, Tonči Ljubičić. O samom programu, nešto više rekao nam je sam Knešaurek:


Endemska vrsta orguljaša
»Prilika da improviziram na tekstualni predložak gospodina Frane Herende za mene je poseban izazov. Improvizirati, u konkretnom slučaju na opis drame stradavanja Zadra 1202. godine, podrazumijeva glazbeno stvaralaštvo u trenutku, stvaranje vlastitih slika, pokušaj proživljavanja događaja, kolorističko shvaćanje određene situacije, asocijacije….«
Ante Knešaurek trenutačno je endemska vrsta orguljaša u Hrvatskoj; orguljaš improvizator. Što znači improvizacija, pojasnio je u nastavku:
»Improvizacija je zapravo komponiranje na licu mjesta, iz glave, iz srca, ad hoc, bez mogućnosti popravljanja, brisanja, kidanja papira i slično. Ona se ipak uči sustavno i dugotrajno, jednako kao i sve ostale glazbene discipline, no zahtjevnija je tim više što traži razmišljanje unaprijed, traži predodžbu zvučne slike koja se tek ima dogoditi, mogućnost i afektivnog proživljavanja buduće glazbe i to sve u isto vrijeme dok se svira (improvizira) neka posve druga misao, dakle – improvizacija traži stalnu misaonu i zvučnu kritiku koja se odvija u realnom vremenu. Izbor akorada, izbor forme, kao i kretanje glasova događa se na licu mjesta, prema trenutnoj inspiraciji. Zbog toga, improvizacija ostaje »neuhvatljiva«, nikada zapisana kompozicija kojoj je jedino slušateljstvo svjedok.«
Ante Knešaurek postavio je dispozicije velikih zadarskih orgulja, zapravo najvećih u Hrvatskoj, a one su prošle godine proslavile svoj deseti rođendan. Drugim riječima, upravo je on zaslužan za zvučne boje tog instrumenta. Zadar ga je ponovno ugostio tek sada, nakon cijelog desetljeća…


U Zadru nakon dvanaest godina
»U Zadar sam se vratio nakon više od deset godina kada sam zadnji puta ovdje i svirao na kolaudaciji orgulja katedrale sv. Stošije. Uvijek se lijepo vratiti u mjesto za koje me vežu lijepe uspomene, a pogotovo onda kada imam priliku i nastupiti na instrumentu kojem sam osmislio dispoziciju na molbu pokojnog nadbiskupa Mons. Ivana Prenđe. Tada, sad već davne 2008. godine, zamolio me je da napravim dispoziciju orgulja koje će po svojoj, ne samo veličini, nego i dijapazonu registara biti prave katedralne orgulje. Sjećam se dobro koliko mu je taj projekt bio važan i koliko se trudio sa svojim suradnicima zatvoriti financijsku konstrukciju tog enormnog pothvata. Svijest ondašnjeg klera o potrebi kulturnih događanja u Zadru je bila zaista na zavidno visokom nivou, ali i entuzijazam i zajedništvo što je u konačnici rezultiralo novim katedralnim orguljama.«
Važno je napomenuti kako je radionica orgulja Eisenbarth iz Passaua inače zaslužna za najveće katedralne orgulje na svijetu, a u Hrvatskoj je izgradila čak dva instrumenta. Druge orgulje nalaze se u Zagrebu, u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu. Iako manje, Knešaurek ih ističe kao bolje u usporedbi sa zadarskim instrumentom, a razlog ne leži u njihovoj veličini, niti u boljim tehničkim mogućnostima, već u nečem sasvim trećem što je nažalost rijetko predmet javnog razgovora…
»Uistinu, orgulje sv. Marka su manje od zadarskih orgulja, ali po kvaliteti i profinjenosti izrade su svakako na istoj razini. Možda je zgodno primijetiti da su orgulje crkve sv. Marka u znatno češćoj upotrebi od zadarskih orgulja. One su u kontinuitetu cijelu godinu »u pogonu«. Jasna stvar je, podrazumijeva se, i redoviti servis orgulja, a usto i konstantna ugodba instrumenta. Nažalost, to nije svugdje tako, niti svi župnici imaju sluha za orguljašku glazbu. Osobno mi se sviđa stav kojeg imaju ipak pojedini svećenici, a taj je da su svjesni da osim gitara, bubnjeva i ostalih pomalo sladunjavih melodija, čovjek sa zrelosti i odrastanjem traži uvijek ono više, uzdignutije, profinjenije, pa tako njeguju i pravo crkveno pjevanje i sviranje koje je, uostalom, tradicija Crkve.«




Prašnjavi manuali
Knešaurek se osvrnuo i na kritičnu situaciju u kojoj se nalaze orguljaši u Hrvatskoj:
»Žalosno mi je kad dođem u neku crkvu za instrument, pa vidim da se npr. neki registri uopće ne koriste, a da je drugi ili treći manual prašnjav jer se na njima ne svira… Nije da nedostaje crkvenih glazbenika, već mi se čini da nije uređena sistematizacija radnih mjesta za crkvene glazbenike.«
Pomalo nevjerojatno, ali veličina zadarskih orgulja uspjela je ne samo oduševiti, već i zasmetati neke pojedince.
»Sjećam se, da kad su orgulje Zadarske katedrale bile izgrađene, da su se pojavili neki »stručnjaci« koji su rekli kako su orgulje prevelike, preglasne itd. Iste komentare od istih stručnjaka smo slušali u Zagrebu kad su postavljene nove orgulje u crkvi sv. Marka. Interesantno je da su svi francuski, njemački, talijanski i austrijski orguljaši koji su svirali na orguljama sv. Marka javno pohvalili instrument kao zaokruženu smislenu cjelinu. Također, osobno sam susreo prof. Weinbergera koji je svirao na zadarskim orguljama i sjećam se da mi je rekao da je bio oduševljen instrumentom. Ipak, prigovori su nekako u našoj sredini normalna pojava. Tijekom Svjetskog prvenstva imate mnogo izbornika i vrhunskih znalaca, tijekom ove pandemije mnogo je stručnjaka, nadriliječnika i ostalih… Svi oni imaju svoje mišljenje o materiji o kojoj ne znaju baš puno! Ako radite i želite nešto napraviti, trebate biti spremni i na kritike koje dolaze odasvud. Meni je ipak najbitnije da se o projektima koje radim očituju međunarodno priznati stručnjaci koji iza sebe imaju ozbiljnu karijeru.«


Unikatni projekt
Tako se Ante Knešaurek očitovao o ovom mladom i perspektivnom zadarskom festivalu, svojom interdisciplinarnošću i idejama unikatnom na našem području. Odlučiti se organizirati festival u potpuno novom, virtualnom obliku, ne znajući što očekivati i koji izazovi vrebaju u samoj realizaciji, zaista je izuzetno hrabar, težak i ambiciozan potez. Ipak, osvrnemo li se na prošli tjedan, s potpunom sigurnošću možemo zaključiti kako su sva tri koncerta 2. ZOF-a realizirana besprijekorno. Ovom prilikom čestitamo organizatorici festivala, Tei Kulaš, tehničkoj podršci i svima koji su pridonijeli realizaciji adventskog izdanja Zadar Organ Festivala.
I za kraj, napomenimo kako je ovaj razgovor s velikim hrvatskim glazbenikom izazvao i načeo nekoliko pitanja o kojima se često šuti, a možda i barem malčice razjasnio situaciju u kojoj se nalaze orguljaši i orgulje u Hrvatskoj. Njegove riječi ne treba olako shvatiti, već upotrijebiti kao iskustveni primjer i odskočnu dasku u djelovanju za napredak kulturnog života naše države.
mag. musicol. Dora
DUNATOV


»Imao sam osjećaj da je mons. Prenđa doista želio da Zadarska katedrala postane ne samo katedrala duhovne obnove i utjehe u sjevernoj Dalmaciji, već da postane i orguljaški centar
Ante Knešaurek