Sve manje nade

Kraj prvog tromjesječja, pak, mogao bi se okončati s brojkom od 350 tisuća nezaposlenih, a rastući trend nakratko će tek zaustaviti otvaranje sezonskih poslova

Vlada, očito zabrinuta rastom broja nezaposlenih najavljuje izradu novih  mjera koje bi trebale zaustaviti negativne trendove.  Međutim, pitanje je može li  se i što učiniti u kratkom  vremenu. Naime, bez obzira  na to što se u tekućoj godini  očekuje blagi oporavak domaće ekonomije od nekih 1,5  posto, tržište rada još će se  boriti s rastom nezaposlenosti. Već bi se siječanj, koji je  jedan od karakterističnih sezonskih mjeseci za porast  broja nezaposlenosti, mogao  zaključiti s prebacivanjem  plafona od 320 tisuća radno-sposobnih građana bez  posla. Kraj prvog tromjesječja, pak, mogao bi se  okončati s brojkom od 350  tisuća nezaposlenih, a rastući  trend nakratko će tek zaustaviti otvaranje sezonskih poslova. Poprilično pesimistična  slika na tržištu rada u izbornoj godini.
Lagani gospodarski oporavak, kako izgleda, neće donijeti otvaranje radnih mjesta. Tako bi se tekuća godina,  prema svim predviđanjima  mogla zaključiti s prosječnom  stopom nezaposlenosti od 18  posto, što je gotovo pet posto  više nego predkrizne 2008.  godine.  Pomaci na bolje, kada  je riječ o tržištu rada mogu se  očekivati tek u 2012. godini, i  to pod uvjetom da doista  gospodarstvo već u ovoj godini krene rasti. Naime, odavno je dokazano da se na  tržište rada ekonomske krize  prelijeva s odmakom od dva  do tri tromjesječja. Kod nas je  ta pojava s obzirom na strukturu tržišta još izraženija.
Socijalna  komponenta burze
Stučnjaci tvrde da Vlada, u  ovom trenutku, ne može puno ili, točnije, ne može ništa  napraviti s ciljem što žurnijeg  smanjenja nezaposlenosti.  Prilika je propuštena na samom početku krize kada je  trebalo proaktivno reagirati.  Osim toga, domaća burza nezaposlenih opterećena je “socijalnim kategorijama”, poput  nezaposlenih koji su u registriranoj evidenciji kako bi  na osnovi toga ostvarivali,  primjerice, pravo na povlašteni gradski prijevoz. Značajan  broj nezaposlenih, pak, posao  teško da će naći pa na burzi  čekaju ostvarenje prava iz  mirovinskog osiguranja.
– Nije vrijeme da bi se išta  moglo napraviti. Sada je nemoguće nešto poduzimati u  smislu pozitivnih mjera koje  bi vrlo brzo trebale dati rezultate – veli Sanja Crnković  Pozaić, nekadašnja ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, danas direktorica  u konzultantskoj kući BIT  Hrvatska. Naime, ona ističe  socijalnu komponentu današnje burze nezaposlenih,  pa navodi kako se sve ono što  je sredinom ’90-tih maknuto s  državne burze za zapošljavanje, sada vraćeno. “Zakonsko okruženje treba promijeniti kako bi se od tamo  makla socijalna prava”, ističe  Crnković-Pozaić. To je prva  mjera koju valja poduzeti, a  potom slijede i strukturalne  mjere, koje se ne provode jer  novca nema. Mnoga otpuštanja, prije svega u malim i  srednjim poduzećima, mogla  su se spriječiti početkom krize da su se provodile aktivne  mjere na tržištu.
No, iz činjenice da je tijekom prošle godine iz evidencije burze zaposleno preko 140 tisuća radnika, je jasno  da i u kriznim vremenima ima  prostora za zapošljavanje.  Drugo je pitanje o kakvim se  poslovima radi. Nažalost,  uglavnom je riječ o poslovima  za koje su potrebne niske  kvalifikacije radnika.
– Tu nema sreće. Prije sam  mislila da je ponuda rada  problematična, sada mislim  da je problematična potražnja. Poslodavce ne zanima je li netko fenomenalan  u kopanju kanala. Oni traže  mišić, a ne mozak i dok god se  to ne promijeni neće biti  pomaka – brutalno je iskrena  Crnković-Pozaić ističući kako  svoj dio krivice za stanje na  tržištu rada ne snosi samo  Vlada, već i poslodavci, sustav obrazovanja, ali i sindikati.
Problem je i što se o tom  segementu ne razmišlja sustavno, već se o nezaposlenosti  i mjerama za njeno smanjenje  govori samo kada raste. U  vremenima kada je relativno  niska, nije tema. Nitko ne  gleda dugoročno. Ni država,  ni poslodavci koji bi trebali  znati kakvi će im radnici trebati nakon recesije. A potražnja za radnom snagom ne  može se vječno temeljiti na  krilatici – jeftino i lako zamjenjivo.
Ući u investicijski  ciklus
Političari su, pak, svjesni  izborne godine i činjenice da  će strukturnim problemima  domaćeg tržišta rada baviti  neka nova Vlada.
– Ova Vlada ne može napraviti ništa, jer je za promjene trenda potrebna nova  gospodarska politika za četverogodišnje razdoblje – ističe  HNS-ov ekonomist Dragan  Kovačević. Prema njegovom  mišljenju s pametnom gospodarskom politikom već bi  u prvoj godini nove vlasti  došlo do značajnog pada nezaposlenosti.
– Najvažnije je ući u investicijski ciklus. Prije svega u  izgradnju novih energetskih  postrojenja što će zaposliti  kompletnu građevinsku operativu – veli Kovačević naglašavajući kako postoje kapaciteti za izgradnju tri do  četiri termo i hidroelektrane.  Državna investicija za sobom  treba povući srednje i malo  poduzetništvo. Potencijal, tvrdi Kovačević, postoji. On naglašava i kako bi mirovinski  fondovi trebali ulagati u takve  investicije.
Drugo polje djelovanja su  investicije u pojedine industrije. Prehrambena i drvna  industrija bi uz poticaje, a  pritom Kovačević prvenstveno misli na stvaranje pozitivnog poslovnog okruženja,  vrlo brzo povećale zaposlenost. Koliko bi takvi projekti  povećali zaposlenost,  međutim, on ne želi kalkulirati.
Političari su se, naime,  naučili da se bučne najave o  broju radnih mjesta koje će  dolaskom na vlast otvoriti,  vrlo brzo ispušu. No, da bismo od rada mogli živjeti,  trebali bi imati dva milijuna  zaposlenih. Pola milijuna  više, no što ih sada radi.  Naime, od 3,7 milijuna radno  sposobnih stanovnika zemlje,  prema anketi o radnoj snazi,  aktivno je tek njih 1,7 milijuna. A od tog broja zaposleno je 1,5 milijun  građana. Nezaposleno je,  pak, prema anketnim podacima tek 220 tisuća građana  ili gotovo 100 tisuća manje od  trenutnog broja registriranih  nezaposlenih.
Poticajno okruženje
Ništa se neće promijeniti  preko noći, navodi SDP-ov  ekonomist Branko Grčić, dodajući kako su u njegovoj  stranci nezadovoljni što Vlada nije ozbiljno i do kraja  provela plan gospodarskog  oporavka. Kriza, navodi on,  traži urgentne mjere unutar  tog plana koje bi se odnosile  na investicije, odnosno stvaranje poticajnog okruženja za  investiranje.
– U uvjetima visokih poreza  i kamata te visoke cijene  energenata, poslovati je sve  teže. Poslovno okruženje je  destimulativno – ističe Grčić.  Stoga SDP svoj gospodarski  program temelji i na poreznom rasterećenju, poticanju  reinvestiranja, uvođenju direktnih poreznih olakšica za  zapošljavanje, odnosno smanjenju cijene rada kod novog  zapoljavanja.
– Osim stvaranja uvjeta za  privatne investicije Vlada  mora reći koji projekti kreću  u ovoj godini jer je gospodarska struktura vezana uz  javne investicije. Oporavak će  teško krenuti ako država ne  krene s investicijama u područjima poput energetike ili  željeznice. Ako država, primjerice, realizira dva projekta  koji će povećati kapacitete  HEP-a, otvorit će prostor za  privatne investicije – objašnjava Grčić. Realni oporavak na  tržištu rada, pak, ako se s  projektima i strateškim planiranjem krene već sada,  može se očekivati iduće godine.
No, iako je izvršna vlast,  bez obzira na to tko je sastavljao, ta koja treba ponijeti  najveći teret kreiranja uvjeta  na tržištu rada, sva odgovornost ne može biti samo na  njoj. Realni sektor trebao bi  znati kakav mu je profil radnika potreban, jer se u protivnom generacije radnika  odgajaju ne za rad, već za  burzu nezaposlenih. Stoga i  ne čudi da su mladi možda  najpogođenija skupina pa  njihov udio u nezaposlenosti  raste. U prosincu 2010. godine u odnosu na isti mjesec  godinu dana ranije nezaposlenost mladih od 15 do 30  godina života, porasla je 12,6  posto. Istovremeno, četvrtina  registriranih nezaposlenih  stara je između 25 i 34 godine.  U predkriznoj 2008. godini,  nezaposleni u toj dobnoj skupini predstavljali su 22,2 posto nezaposlenih.

Svaki peti na burzi duže od tri godine

Nezaposlena osoba koja na burzi provede godinu i više  dana, smatra se dugotrajno nezaposlenom. Od ukupno  319.845 nezaposlenih, njih je čak  45,8 posto (146.633  nezaposlena) u evidenciji od jedne do tri i više godine.  Pritom je najveći udio onih koji posao nisu uspjeli naći tri  i više godina – takvih je radnika 68,8 tisuća ili 21,5 posto  ukupno nezaposlenih.

Prodavač, konobar, čistačica

Kakvu radnu snagu u krizi traže poslodavci? Na  prve tri pozicije najtraženijih radnika lani smjestili su  se prodavač, konobar i čistačica. Slijede sobarica,  kuhar, radnik na proizvodnoj liniji, radnik u  održavanju, medicinska sestra, kuhinjski radnik i  komercijalist.
Najtraženija radna snaga istovremeno je i radna  snaga koju se najčešće otpušta. Prve tri pozicije te  liste, opet zauzimaju prodavač, konobar i čistačica,  a potom slijedi administrativni službenik, kuhar,  radnik bez zanimanja, ekonomski službenik, vozač  teretnog vozila, radnik na proizvodnoj liniji i frizer.

NEKE GOSPODARSKE MJERE

– burzu osloboditi socijalne komponente
– strukturalne mjere
– nova gospodarska politika za 4 godine
– ulazak  u investicijski ciklus
– izgradnja novih energetskih  postrojenja
– investicije u područjima poput  energetike ili željeznice
– stvaranje uvjeta za privatne investicije
–  uvođenje direktnih poreznih olakšica  za zapošljavanje