Vaganski vrh? Bože pomozi!

Koliko smo samo puta posljednjih mjeseci razgovarali kako moramo ići vježbati na Velebit, na područje Vaganskog vrha, no nikako se dogovoriti, nikako naći vremena. Kao da smo znali, izazivali sudbinu, no, ovoga puta nesreća se zaista dogodila, gore se moralo ići u akciju spašavanja, govori Neven Zrilić, pročelnik HGSS-a stanice Zadar
Potraga za Cessnom 303, koja se 5. veljače srušila sa sjeverne strane Vaganskog vrha na Velebitu, pri čemu je smrtno stradalo svih četvero putnika, iskusnih pilota – Gerd Govejšek, Walter Aleksandar, Miljenko Bartolić i umirovljeni instruktor Zvonko Kelek, najveća je potraga u hrvatskoj povijesti. Naime, u potrazi, koja je trajala šest dana i to u ekstremnim vremenskim uvjetima, sudjelovala su tri helikoptera i jedan specijalni zrakoplov te više od 200 pripadnika HGSS-a, specijalne policije, elitnih vojnih postrojbi i rendžera Nacionalnog parka Paklenica.
Među njima, bilo je i 20 pripadnika zadarske stanice HGSS-a, koji su šest dana, šibani ledenom kišom i olujnim vjetrom, izloženi opasnosti od lavina, mina i smrzavanja, po ledenim velebitskim vrhovima, tragali za srušenom Cessnom, pokušavajući spasiti tuđe živote. O traganju za srušenim zrakoplovom na ledom i snijegom okovanom Velebitu razgovarali smo s pročelnikom HGSS-a stanice Zadar Nevenom Zrilićem i Ivicom Galcem, pripadnikom zadarskog HGSS-a, koji su, nakon dojave o nestanku Cessne, prvi krenuli prema velebitskim vrhovima.
Jedino područje gdje prijeti lavina
– Bože pomozi! To sam prvo pomislio kada su nam javili da se zrakoplov srušio na području Vaganskog vrha na Velebitu. Smrznuo sam se i od same pomisli na tu lokaciju, računajući kako će sve biti dobro ako prođe bez žrtva, prepričava Neven Zrilić o čemu je razmišljao nakon dojave o nestanku zrakoplova na tome dijelu Velebita.
Zrilić je dobro znao što ih čeka gore, cijelo vrijeme imajući na umu da je to jedino područje u Hrvatskoj na kojemu prijeti opasnost od lavina. No, vodio je ljude put velebitskih vrhova u potragu za nestalom Cessnom i putnicima, što je bila velika odgovornost.
– Koliko smo samo puta posljednjih mjeseci razgovarali kako moramo ići vježbati na Velebit, na područje Vaganskog vrha, no nikako se dogovoriti, nikako naći vremena. Kao da smo znali, izazivali sudbinu, no, ovoga puta nesreća se zaista dogodila, gore se moralo ići u akciju spašavanja, govori Zrilić, na čije se riječi nadovezuje Ivica Galac, ističući kako su ih na Velebitu dočekali ekstremni vremenski uvjeti – snijeg, ledena kiša, olujni vjetar, magla…
– Čovjeka nisi mogao vidjeti na pet metara koliko je gusta bila magla. Katastrofa od vremena, no unatoč tome znali smo na skijama hodati i do dvanaest sati dnevno, kaže Ivica Galac, dodajući kako su se na Velebitu u jednom danu izmijenjivale sve moguće vremenske prilike – sunce, oblaci, kiša, snijeg…
U početku, kako navodi Galac, bunile su ih informacije da je Cessna preletjela Vaganski vrh, zbog čega se tragalo na sjevernoj i južnoj strani Velebita. Te informacije, nakon što su pronađeni prvi tragovi sa sjeverne strane Velebita, pokazale su se pogrešnima. Podsjetimo, u udolini Vaganj pronađena je tehnička dokumentacija vezana za pilotske slušalice, a nešto dalje i plan leta, što su bili prvi konkretni tragovi koji su se velikim dijelom poklapali s posljednjim radarskim zapisom da se avion srušio sa sjeverne strane Velebita.
Nakon prvih tragova, kako pojašnjava Ivica Galac, potraga za Cessnom usmjerena je isključivo na sjevernu stranu Vaganskog vrha, gdje su nekoliko dana poslije i pronađeni dijelovi Cessne i tijela stradalih putnika.
Pogledi u nebo
– Ova akcija na Velebitu, poput potrage za trojicom splitskih planinara koji su poginuli na Svetom brdu ili kornatske tragedije, kada je u pitanju velik broj žrtava, sama je po sebi teška i pogubna. U ovom slučaju, Cessna je pala na najgore moguće mjesto. Udarila je u stijenu i za sobom povukla lavinu, govori Neven Zrilić te ističe kako je pravo čudo da je Cessna uopće pronađena na Velebitu, koji je sada okovan snijegom i ledom, tako da će se olupina zrakoplova najvjerojatnije vaditi tek na proljeće, kad snijeg okopni.
Zrilić kaže kako je sve svoje nade polagao u vedro nebo. Stalno je gledao gore i pribojavao se. Stoga su vijesti o pronalasku dijelova Cessne, na Velebitu dočekane kao svojevrsno olakšanje. Putnici su, nažalost, poginuli, no ekstremni vremenski uvjeti na Velebitu onemogućavali su daljnju akciju. Led i studen, toliko jaka da “otpadaju” prsti na rukama i nogama, ugrožavala je pripadnike spasilačkih službi. Tako se u traganju za privatnim zrakoplovom Cessnom teško ozlijedio splitski specijalac Hrvoje Kamenjarin.
– Tek sada, kad je sve završeno, shvaćam koliko smo imali sreće. Pravo je čudo da nije bilo više ozlijeđenih. Kad se samo sjetim strašnih uvjeta na Velebitu. No, ne samo vremenskih nego i boravka na Strugama. U kućici koja je predviđena za najviše 15 ljudi bilo nas je 39, svi mokri, a nemaš se gdje osušiti. Unatoč tome, radili smo zajednički, promišljeno i organizirano, tako da niti u jednome trenutku nije bilo nervoze, prigovaranja ili svađe iako je na terenu bilo toliko ljudi iz različitih službi, prisjećaju se Zrilić i Galac nedavno završene akcije na Velebitu, najveće potrage u hrvatskoj povijesti u kojoj je sudjelovalo 20 pripadnika HGSS stanica Zadar.
Inače, HGSS stanica Zadar u listopadu ove godine obilježava 30. godišnjicu postojanja. Trenutno broji 25 pripadnika, od toga 11 spasioca, a što se tiče broja akcija on iz godine u godinu raste. Uz to, navodi pročelnik Zrilić, zadarski HGSS pokriva konfiguracijski najteži i najsloženiji teren u Hrvatskoj, zbog čega bi se broj pripadnika u stanici trebao udvostručiti, a uvjeti rada i oprema poboljšati. No, to nije nimalo lak zadatak.
Spašavaju i vozače na Masleničkom mostu
– Trend je porasta akcija spašavanja. Tako smo mi prošle godine imali 45 akcija, a godinu dana ranije tek jednu manje. Riječ je uglavnom o stijenskim akcijama spašavanja te različitim potragama dok su tijekom ljetnih mjeseci najbrojnije akcije vezane uz aktivnosti na moru, govori Zrilić, te dodaje kako su sve učestalije i netipične akcije gdje moramo improvizirati, poput dramatičnog spašavanja dvojice slovačkih vozača na Masleničkom mostu koje je otežavalo olujno nevrijeme.
Govoreći o volonterskom radu spasioca, Zrilić navodi kako akcije potraga mogu trajati i do 15 dana, a još uz školovanje, vježbe i tečajeve, moraju izdvojiti i po mjesec ili dva da bi ih odradili.
– Mi smo volonteri i želimo da tako ostane. Svugdje u svijetu su GSS-ovci volonteri. No, trebalo bi se finacirati opremanje stanice, a članovi, po zakonu bi za svaku aktivnost u GSS-u trebali biti refundirani za dnevnicu koju zarađuju na svom radnom mjestu u matičnom poslu. Tako stoji u Zakon o HGSS-u, ali mi smo još jako daleko od njegove primjene, govori Zrilić, dodajući kako Grad Zadar i Zadarska županija uredno izvršavaju svoje financijske obveze prema zadarskom HGSS-u, dok je problematična situacija s općinama s kojima uglavnom još nisu ni potpisali sporazum o financiranju.
Osim toga, u Zakonu o HGSS-u ne stoji koliko bi jedinice lokalne samouprave trebale iz svog proračuna izdvajati za financiranje HGSS-a, već je navedeno kako taj iznos ovisi o njegovim mogućnostima. U praksi, navodi Galac, sve se svodi na moljakanje i poznanstva, što je sramotno.
– Mi godišnje raspolažemo s oko 200 do 300 tisuća kuna, a trebalo bi nam barem 750 tisuća kuna da bismo realizirali sve što je predviđeno Zakonom o HGSS-u. Ovako jedva pokrijemo kredite za auta i nabavimo nešto sitno opreme, za drugo nam ništa ne ostane. Našim ljudima ne možemo isplatiti dnevnice kad idu u akciju, nema novca za to, možemo biti sretni ukoliko ih poslodavci puste da izostanu s posla kako bi spašavali ljudske živote, kažu Zrilić i Galac zaključujući kako imaju sreću što rade s entuzijastima, čija se želja za spašavanjem ljudskih života niti može kupiti niti mjeriti novcem.

 KAKO POSTATI ČLAN GSS-a

Osnovni kriterij za primanje u članstvo HGSS je da kandidat mora biti registrirani član nekog od planinarskih društava i klubova u Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), a svojom aktivnošću, iskustvom, postignutim rezultatima i perspektivnošću treba se izrazito isticati u nekoj od planinarskih specijalnosti u HPS-u: prvenstveno u alpinizmu i ostalim penjačkim disciplinama, speleologiji ili planinarskom skijanju. Očekuje se da ima završenu specijalističku školu tih djelatnosti, pripadajuće tečajeve, kao i stručno zvanje u HPS-u (alpinist, speleolog, planinarski skijaš). Osim tog osnovnog kriterija, kandidat/kinja mora biti punoljetan, ali ne i stariji od 30 godina, fizički i mentalno zdrav, te se dragovoljno opredijeliti da će sve svoje vrijeme besplatno posvetiti spašavanju ljudskih života.
Članstvo u HGSS ostvaruje se kroz sastavne jedince koje se zovu stanice. U stanici se postaje članom nakon što kandidata predlože dva spašavatelja, svoj prijedlog obrazlože u pisanom obliku uz koji je i pisana izjava kandidata da dragovoljno želi postati član HGSS-a te većinskom odlukom o prijemu donesenom putem glasovanja u kojem sudjeluju samo gorski spašavatelji te stanice. Kandidat je primljen u stanicu u statusu pridruženog člana, a pripravnikom postaje nakon završetka prvog od tri obvezna tečaja (obveznog školovanja):
-tečaj ljetnih tehnika spašavanja
-tečaj zimskih tehnika spašavanja
– tečaj speleospašavanja.
Nakon završenog obveznog školovanja koje u prosjeku traje tri godine, a na prijedlog stanice, pripravnik pristupa ispitu za gorskog spasitelja koji je cjelovit i zahtjeva točne odgovore na sva postavljena teoretska i praktična pitanja iz gorskog spašavanja. Nakon položenog ispita, postaje se gorskim spašavateljem, prima iskaznica i značka s brojem. Gorski spašavatelji mogu nastaviti i drugu specijalističku obuku: za helikoptersko spašavanje, za upravljanje potragama, za voditelja potražnog psa, za spašavanje iz potopljenih speleoloških objekata.

 ŠTO JE HGSS?

Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) dobrovoljna je i neprofitna humanitarna služba javnog karaktera. Specijalizirana je za spašavanje u planinama, stijenama, speleološkim objektima, i drugim nepristupačnim mjestima kada pri spašavanju treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti opremu za spašavanje u planinama.
Gorska služba spašavanja u Hrvatskoj brine o sigurnosti građana i gostiju još od 1950. godine kada je osnovana kao interna služba Hrvatskog planinarskog saveza. Danas je HGSS javnog karaktera koja pomaže svim građanima.
HGSS specijalizirana je za spašavanje s nepristupačnih terena i po teškim vremenskim prilikama odnosno za sve situacije kod kojih treba primijeniti posebno stručno znanje i opremu za spašavanje. To uključuje nesreće u planinskim područjima, stijenama, speleološkim objektima, strmim i teško prohodnim terenima, te nesreće koje se dogode u posebno teškim vremenskim prilikama.
Područja rada HGSS-a često su i urbane sredine te druga neplaninska područja. To su akcije na visokim objektima, tunelima i cijevima, u prometnim nesrećama i na moru te kod niza ekstremnih sportova.
Osim spašavanje i pružanje prve pomoći unesrećenima na nepristupačnim područjima, važna aktivnost HGSS-a je edukacija i prevencija, dakle sprečavanje i izbjegavanje nesreća na nepristupačnim terenima, posebice planinarskih nesreća.