Još jednom – Jasna Ančić

Upravo primadona zadarskog kazališta zaslužna je za uspjeh ove predstave. Jer, dok nije došao njen prvi pravi nastup smijeha u publici nije bilo
Nastavak “Stoše od Foše”, iako službeno nije tako naslovljen, ali u svojoj srži prati adaptiranu “Katu Kapuralicu” ponudio je isto što i svaki nastavak – blijedu kopiju. Mada, ako pogledamo popis glumaca, redateljsko ime Ivana Lea Leme, te autora prof. Živka Nižića, onda je jasno kako predstava nije mogla biti tako loša kao što to u velikom broju slučajeva biva s nastavcima brojnih uspješnica. Po mom sudu, gledali smo glumački odlično odrađen komad, redateljski, također odlično postavljen. Tekstualno? Vidjeli smo jedan “nižićevski” tekst. Priču koja se naslanja na prvu predstavu, priču koju mi, nekadašnji studenti profesora Nižića dobro poznajemo. I znamo da on ne može napraviti lošu predstavu. Kad netko voli kazalište, onda predstava mora biti dobra.
Dakle, na daskama HNK Zadar u ponedjeljak je uprizorena praizvedba “Od Stoše do Atlantide”, još jedan komad u vlastitoj produkciji, s Jasnom Ančić u glavnoj ulozi. Upravo primadona zadarskog kazališta zaslužna je za uspjeh ove predstave. Jer, dok nije došao njen prvi pravi nastup smijeha u publici nije bilo. Bili su tu Mirko Šatalić (Šime), Mimi Zadarski, Valter Šarović… A sve je počelo s Dorom de Pan (Žana Bumber) koja nosi kutiju, za koju joj Zeus (Vinko Radovčić) govori da mora naći centar svijeta i zakopati kutiju demona, dok Penelopa – Stoše uzima vršu u kojoj je vjernost. I tako Dora de Pan kreće u potragu za centrom svijeta, potragu koja je dovodi na otok Ravu. Tu su stari likovi, poznati iz uspješne “Stoše od Foše”, s pravim prostaklukom i već poznatom pričom. Mimi konobari u kavani u koju dolazi Dora de Pan sa svojom kutijom. Ubrzo će se susresti sa Stošom te će njih dvije krenuti u potragu za centrom svijeta. No na putu će im se naći Steven (Ivica Pucar), s neodoljivom ponudom, novcem koji sve privlači i sve uništava…
U međuvremenu, izmjenjuju se scene u kojima susrećemo stare zadarske legende, Gracijelu, Vencija… Scene u kojima imamo limenu glazbu, suvremeni nastup Ivane Begović, Martine Thomas i Dunje Ercegović (prostitutke), sve skupa pomalo naporno i teško gledljivo. Napravljen je odmak od “Stoše od Foše”, zadržani su gotovo svi likovi i, što je jako bitno, stari zadarski govor. Kroz cijelu predstavu se isprepliću suvremenost i prošlost, stari i novi, uvijek isti problemi, naša društveno-politička svakodnevica… Ono što je najvažnije, predstava ima poruku, jasnu svima. Novac, vlast, posesivnost, stvari su koje uništavaju svijet. Pred novcem, aktovkom od milijun dolara, ne mogu odoljeti ni Dora ni Stoše. No svijet će ipak biti spašen i sve će krenuti s tog istog otoka Rave…