Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Nedozvoljeni politički minus

Autor: Željana Gardijan

21.02.2013. 23:00


Kada rasipni građani u dubokoj krizi ne znaju sami izaći na kraj sa debelim minusom na tekućem računu, odlučio je to bez predomišljaja učiniti za njih neuke državni financijer Slavko Linić objavivši rat bankama, umjesto da je objavio rat krizi pa da se uslijed rasta standarda i zapošljavanja minusi tope. Zar Linić ne vidi da je sve oko njega u minusu te da i on sam, a i cijela Vlada zbog gospodarskog kraha klizi prema političkom minusu?
Naime, suprotno očekivanoj reakciji da ga građani podrže jer im pomaže natovarivši sebi za vrat moćne bankare, na ministra je palo podosta gnjeva onih osiromašenih koji su već dugo u dužničkom ropstvu i bez njega kao da više i ne znaju živjeti. Oni od ministra očekuju veće stvari, ispravljanje stanja koje ih je dovelo na rub bankrota te stoga s ironijom i dočekuju njegovo “naoružavanje” za rat koji će, kako reče, banke izgubiti. Bez obzira na to što je točno da bankarske gulikože dobro zarađuju na visokoj kamati na minuse na tekućem računu te da se iz zaduženosti u visini tri plaće sada teško može brzo vratiti na minus u iznosu jedne plaće, Linić je slabo poentirao jer je cijela ekonomija, kako rekoše HDSSB-ovci, ne u banani, nego u gajbi banana.
Da je to točno pokazala je i istodobna objava premijera Zorana Milanovića da se zaposlenim u javnim i državnim službama, osim onim u osnovnom i srednjem obrazovanju, režu bruto plaće za tri posto. Unatoč tome što se sindikate uvjeravalo da se u plaće neće dirati. Sada se ploča okrenula pa se objašnjava da je bolje i to od tisuća otkaza. Točno, zaposleni u privatnom sektoru veću su krizu platili smanjenjem plaća i otkazima pa su na red morali doći i “proračunci”. No, zar je premijer tako brzo zaboravio što je govorio o “zadnjoj crti obrane” pa objašnjavajući rezanje plaća sebi predbacuje samo to što za škarama nije posegnuo ranije i odlučnije, a ne predbacuje to što ništa od tek lijepo upakiranih, najavljivanih gospodarskih mjera još uvijek nije dalo vidljive rezultate. Ništa čudno, neodlučnost je jedna od prepoznatljivosti Milanovićeve Vlade, kao i optimizam bez pokrića i amnezija obećanja.
Kao još jedan Vladin veliki minus treba izdvojiti i istup potpredsjednika Vlade Grčića koji za sve one koji se u ekonomiju baš ne razumiju s podsmjehom objašnjava kako je logično da rezanje investicija rezultira korekcijom očekivanog rasta BDP-a. Tako ni najavljivani rast BDP-a od preoptimističnih 1,8 posto koji sada pada na 0, 7 posto, ističe Grčič, nije pokazatelj propasti Vladine ekonomske politike?!
Ako ni to Vlada ne priznaje kao znak da se gospodarstvo ne samo ne kreće naprijed nego i dalje pada, onda bi stopa nezaposlenosti od 21,9 posto odnosno broj nezaposlenih od preko 374 tisuće, najveći u posljednjih deset godina, trebao biti neoboriv dokaz. Ali i to se, iako se govorilo da neće, opravdava dugogodišnjom HDZ-ovom devastacijom gospodarstva i krizom koja trese Europu.
Svi su krivi osim Vlade koja neumorno radi, misli na građane, ali oni to u svom neznanju ne vide, ne osjećaju i nedovoljno cijene. Krivi su i što su iz čiste obijesti utonuli u minuse iz kojih ih samo Linić “pucajući” u banke može izvući?! To što statistički pokazatelji govore da samo 13 posto građana Hrvatske ima dovoljno mjesečnih prihoda za pokrivanje famozne potrošačke košarice isto je podmetanje oporbe koja ništa kvalitetno ne predlaže pa se na nju ne treba ni obazirati.
Možda je Vlada djelomice u pravu kada je u pitanju prosuđivanje oporbe jer samo njezinoj uljuljkanosti i političkoj nemoći kao i umijeću preživljavanja hrvatskih građana, može zahvaliti što zbog srljanja u ekonomskoj politici još nije upala u nedozvoljeni politički minus.