Vi ste ovdje
Početna › Zadar › ANOREKSIJA "Mislila sam da bijeli zubi i mršavost automatski znače sreću"ANOREKSIJA "Mislila sam da bijeli zubi i mršavost automatski znače sreću"
Poruka greške
Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).

Išla sam od izgladnjivanja do kompulzivnog prejedenja. Bila sam djevojčica koja je uporno htjela biti nešto drugo. Moja mi je bolest davala vrijednost. Odredila bih granicu, koliko želim smršavjeti, u tome bih uspjela i to bi godilo mom egu. Ali cijena koju sam platila za taj uspjeh je bila previsoka. Bez slobode nema uspjeha, rekla je bivša anoreksičarka, 26-godišnja Neda Dropulić, jučer na predstavljanju svoje knjige "Anoreksija: Težina ljepote" jučer u Gradskoj knjižnici Zadar. Nedu je pozvalo Studentsko savjetovalište Sveučilišta u Zadru da gostuje u okviru Tjedna psihologije.
Predstavljanje je organizirano kao intervju studentica psihologije s Nedom, pri čemu je ona još jednom ogolila dušu i ispričala svoju priču. Na lijepoj Nedi ništa ne odaje dojam da je bila u paklu bolesti sedam godina.
Intimnu ispovijest je prenijela u svojoj knjizi koju prate i stručni komentari liječnika Darka Marčinka, pročelnika Specijalističkog zavoda za poremećaje hranjenja KBC-a Zagreb.
- Uvijek sam bila hipersenzibilna, kao da sam se rodila bez obrambenog mehanizma. Istovremeno, sve mi je uvijek bilo dobro, na sve sam pristajala, a zapravo nije, nego se nisam usudila reći. Sve je počelo u sedmom razredu. Nisam htjela biti anoreksična, htjela sam smršavjeti 4-5 kilograma i podignuti ocjene. Zaista sam smršavjela i svi su mi rekli da odlično izgledam. To je prvo samopouzdanje koje sam osjetila u životu i nisam taj osjećaj više htjela izgubiti. Uspjela sam i podignuti ocjene. Onda sam samo pomicala granice - na 50 kilograma pa na 45 pa na 40 i tako dalje... Jela sam sve manje, a do mene je bilo sve teže doprijeti. Mama je odmah primijetila bolest, rekla je Neda.
Bila je hospitalizirana u Vinogradskoj bolnici.
- Tamo su nas stalno nadgledali dok jedemo, išli s nama na zahod... Ali meni je tamo bilo loše jer nisam htjela biti zdrava. Ja sam htjela samo da me se pusti na miru i da se moja bolest ignorira. Zapravo sam tamo samo naučila još bolje lagati i skrivati hranu. Tamo su cure to radile nevjerojatno profesionalno. I onda sam to nastavila primijenjivati kad sam došla doma. Cijelo to vrijeme sam muljala, nisam bila iskrena, uvijek sam bila u nekim ulogama. To te potpuno umori. Izgubiš kompas, percepciju sebe i svega oko sebe, govori Neda, dodajući da je vješto manipulirala i roditeljima te jako koristila svoju bolest.
Ona ne želi optužiti ni društvo, ni roditelje, ni sustav. Kaže da stvarnost nije crno-bijela.
- Ja jesam gledala te djevojke u časopisima i mislila da bijeli zubi i mršavost automatski znače sreću. Možemo reći da je i sustav manjkav u nekim stvarima, ali nijedan psihijatar ti ne može pomoći, ako si ti sam ne želiš pomoći. Važno je izgraditi sebe, biti iskren, jednostavan, ono što jesi, govori Neda.
- Prijavite se ili registrirajte za slanje komentara
- 205 čitanja
Banožić tvrdi: “Osobe s obilježjima ZDS nisu bile dio službenog protokola. Ne cijenim samovolju”
OBILJEŽAVANJE VRO MASLENICA UZ EPIDEMIOLOŠKE MJERE Počast na pojedinačnim mjestima stradanja hrvatskih branitelja na lokacijama u zaleđu Zadarske županije
Longin: "Rezultati koji su ostvareni odrađeni su u vrlo posebnim uvjetima te se stoga možda vrednuju i više nego što bi to bilo inače"
ZASTOJ U ISPORUCI Hrvatska privremeno obustavlja cijepljenje